ŠANDROVAC – Zatvoriti krug sačinjen od dovoljnih površina obradive zemlje koja će hraniti određeni broj grla stoke težnja je svakog poljoprivrednika našeg kraja. Naime, svi će oni redom reći kako je u današnje vrijeme to jedini način na koji je moguće baviti se poljoprivredom. Kada jedan dio ovog zatvorenog kruga nestane, čitava priča pada u vodu, a upravo se to dogodilo uzgajivaču konja iz Šandrovca Saši Gorenjaku. Kako tvrdi, bez zemlje koja se prožete na otprilike osam hektara je ostao na posve legalan, ali lopovski način pri tome prstom upirući na prvog čovjeka Šandrovca načelnika Josipa Dekalića.

Krenimo ispočetka, kako pojašnjava Gorenjak, proteklih 28 godina je zajedno sa svojom obitelji obrađivao zemlju u dijelu Šandrovca koji je lokalnom stanovništu poznat pod nazivom Radar. Zemlja je to koju je potkraj ’80-ih godina prošlog stoljeća upravo od Gorenjakovih bake i djeda kupila JNA. Ubrzo je počeo rat, a zemlja se našla ni na nebu ni na zemlji, odnosno bila je to, nazovimo to tako, srpska zemlja na hrvatskom tlu. Za zemlju nitko nije pitao pa su Gorenjakovi zapuštene površine iskrčili još početkom ’90-ih i otada ih obrađuju u nadi da će imovinsko-pravni odnosi između Hrvatske i Srbije u što skorijem roku biti riješeni ne bi li zemlju mogli i zakupiti ili otkupiti od države. Tema je to o kojoj su se više puta i informirali, no konkretnog odgovora nije bilo, a posljednji razgovor o toj zemlji Gorenjak je vodio upravo s prozvanim načelnikom Dekalićem prošloga svibnja.

Razgovor iz polja

-I on i ja smo radili i polju i našli se na međi. Pričali smo pola sata. Pitao sam ga što je s tom zemljom i kada će nešto biti riješeno, a on mi je rekao da je sve u postupku rješavanja, ali i da to, baš kao i sve kod nas, ide sporo. Rekao mi je da ćemo se čuti kad se čitav postupak okonča, a ja sam mu povjerovao – prisjeća se Gorenjak čiji je cilj bio nakon svih tih godina zemlju zakupiti ili otkupiti ovisno o tome što mu se ponudi, no da bi se to moglo, pojašnjava, papiri moraju biti čisti. Priznaje kako svih ovih godina zakup zemlje nije plaćao nikome jer, kaže, nije imao kome pitajući se retorički je li zemlju trebao plaćati Srbiji. Ipak, umjesto željenog ishoda, uslijedio je hladan tuš. Sasvim slučajno iz seoskih priča, govori Gorenjak, saznao je da je zemlja u zakupu tvrtke bjelovarskog poduzetnika čija poveznica sa Šandrovcem leži u činjenici da ondje ima imanje sa stokom. Ispalo je kako su imovinsko-pravni odnosi riješeni, kako je raspisan natječaj za zakup koji je naš sugovornik propustio vjerujući, odnosno, očekujući da će ga načelnik o njemu i obavijestiti prema prethodnom dogovoru s međe.

Načelnik Josip Dekalić

-Očekivao sam, kako je i rekao, da će nazvati i reći “Papiri su riješeni, natječaj je objavljen”, no, eto, to nije napravio, nego me je izigrao. Zašto mi je to napravio i zašto je pogodovao drugome, ja ne znam. Na natječaj je stigla tek jedna prijava, a kako bi bilo drugačije kada nitko, osim nekoliko načelnik najbližih suradnika, nije znao da su papiri riješeni? Svih ovih godina, ova zemlja nikome nije bila zanimljiva jer se, zbog neriješenih papira, na nju nisu mogli dobiti poticaji. Sada su se stvari promijenile i na njoj je može lijepo zaraditi pa je samim tim postala i atraktivna. Prema rezultatima natječaja, godišnji zakup svih tih parcela je 3200 kuna, a ako 2500 kuna godišnjih poticaja po hektaru pomnožite s osam hektara, vidi se da se stvori lijepa razlika između uloženog i dobivenog. Sve je napravljeno legalno na lopovski način. Ništa ne bih rekao da sam ja tu zemlju obrađivao dvije-tri godine, ali tako ostati bez nje nakon 28 godina, za mene je užas. Ja urod s te zemlje nisam prodavao i zarađivao, nikad nisam kupio poticaje, već sam zahvaljujući toj zemlji hranio 11 hladnokrvnjaka. Oni i dalje jedu, ali ja sad više nemam zemlju koja će ih prehraniti. Za mene je ovo što se dogodilo ravno katastrofi. Dno dna je načelnik napravio. To je lokalni šerif koji radi što poželi – razočarano će Gorenjak napominjući kako je šandrovački kraj brdovit i kako obradivih površina nema pa mu sada ne preostaje previše opcija vezanih uz konje – ili ih prodati ili kupovati hranu iako je gotovo do jučer plan bio povećati krdo.

Sve je posve legalno

-Posve sam svjestan da je ovo završena priča, nemam nekakvih očekivanja. Ostao sam bez zemlje koja je za mene bila ključna, no jednostavno želim da ljudi vide kakvog načelnika ima Šandrovac. Razgovarati sa mnom pola sata, obećati mi da će mi javiti kada se riješe papire, a onda me tako izigrati, to je zaista strašno. Ja znam da nije načelnikova dužnost zvati okolo i obavještavati o natječajima, niti ja tražim ikakve povlastice, ali smatram da bi jedan poziv bio u najmanju ruku ljudski nakon svega. Znate što mi je rekao kad sam ga nazvao nakon što sam saznao što se dogodilo? Da on o tome ništa ne zna. Eto, zna sve o svemu, a o tome ne zna ništa.  Godinama smo bili u dobrim odnosima, nikada nikakvih problema nije bilo, a onda ovako – ogorčen je naš sugovornik otkrivajući još jedan detalj koji ga posebno boli. Prošle je jeseni, naime, na spornu zemlju, ni ne sluteći ništa, dovezao 30 prikolica stajskog gnojiva te posijao lucernu koja je ove godine trebala hraniti njegove konje. Kako je natječaj raspisan lani u siječnju, a njegovi rezultati objavljeni u svibnju, zemlja je tada već imala zakupca, no iako ga je načelnik Dekalić, tvrdi, vidio u gnojidbi, ništa mu nije rekao, već ga pustio da posao odradi.

Gdje je točno nastao šum u komunikaciji u ovom slučaju, upitali smo prozvanog načelnika Dekalića koji tvrdi da je jedino što je Gorenjak trebao napraviti javiti se na raspisani natječaj.

-Natječaj je bio raspisan mjesec dana. Čitav postupak je bio posve legalan. Jedino što je Gorenjak trebao napraviti je javiti se na natječaj i dobio bi zemlju bez ikakvih problema, a on to nije učinio. Samo da se javio, ne bi bilo nikakvih problema, no ovako smo za ovu zemlju imali tek jednog ponuđača koji je dobio zakup na 25 godina. Za zemlju se treba interesirati pa bi znao da je natječaj raspisan. No eto, sad je Dekalić kriv. Gorenjak bi se trebao pogledati u ogledalo i biti ljut na osobu čiji odraz vidi. Osim toga, on je 28 godina obrađivao tu zemlju i nikada nije pitao treba li to platiti. To nije njegovo. Vrlo se lako izračuna o kolikom je novcu riječ ako godišnji zakup od pet tisuća kuna, kolika je otprilike tržišna cijena, pomnožite s 28 godina. Meni je žao jer znam da mu treba zemlja, no ja sam kriva adresa za ljutnju – zaključuje Dekalić pojašnjavajući kako su sporne parcele u vraćene u hrvatsko vlasništvo još 2006. godine, no kako je lani natječaj za zakup raspisan budući da je država upravljanje poljoprivrednim zemljištem prebacila na lokalnu samoupravu.