U gradskoj vijećnici danas je prezentiran Plan održive mobilnosti Grada Bjelovara stručnjaka sa zagrebačkog Prometnog fakulteta koji sadrži niz, za tradicionalne i po prometu vrlo konzervativne stanovnike Bjelovara, radikalnih rješenja. Svrha studije, pojasnio je Marko Ševrović, voditelj projekta, je predložiti prometna rješenja za idućih 20 godina, pri čemu je naglasak stavljen na demotiviranje ulazaka automobila u užu gradsku jezgru, uz istodobno pružanje alternativnih prometnih rješenja poput, primjerice, funkcionalnog javnog prijevoza.

Grad po mjeri čovjeka

Grad Bjelovar mogao bi postati grad po mjeri čovjeka, a ne automobila, no niti jedna od mjera kojima se taj cilj može postići građanima neće dobro zvučati – od uvođenja nulte zone parkiranja do naplate samog ulaska automobilom u gradski centar.

Bjelovar je, prema rezultatima istraživanja prometnih stručnjaka, grad koji muku muči s parkirališnim mjestima. Od osam jutro do tri sata popodne, popunjenost gradskih parkirališta doseže i 145 posto, uz pojašnjenje da je “višak” od 45 posto rezultat nepropisno parkiranih automobila.

Ima mjesta za biciklističke staze

Parkirnih je mjesta premalo, pa postoje opcije izgradnje podzemnih garaža na nekoliko najproblematičnijih gradskih lokacija. No, to je jedna od opcija. Druga opcija je ukidanje dijela parkirališnih mjesta u centru grada, odnosno njihova zamjena biciklističkim stazama. Bjelovar, iako je veći od Koprivnice, ima gotovo peterostruko manje kilometara pod biciklističkim stazama. U Koprivnici je 90 kilometara biciklističkih staza, u Bjelovaru tek 23 kilometra, pri čemu je 16 kilometara pravilno označeno.

Dobra vijest je da se biciklističke staze mogu napraviti na postojećim prometnicama, a loša je ta da se mogu napraviti samo uz uvjet da se maknu parkirališna mjesta kojih ionako nedostaje.

Dijeljene zone?

Jedno od predstavljenih rješenja je i uvođenje takozvane dijeljene zone oko središnjeg gradskog parka, dakle onih na Trgu Eugena Kvaternika. Njima bi, kao i do sada, smjeli prometovati automobili (osim na korzu), ali umjesto asfalta, bio bi postavljen materijal koji asocira na pješačku zonu što bi demotiviralo vozače. Zanimljiv prijedlog svakako je i postavljanje ometača prometa koji bi usporavali ne samo automobile, nego i bicikliste.

Testiranje u praksi

Nadalje, autori plana navode i mogućnost testiranja rješenja u vrlo kratkom vremenskom roku – riječ je o privremenim rješenjima gdje se ne treba čekati izdavanje građevinske dozvole, nego je izdaje privremena dozvola da se vidi hoće li novo rješenje ostvariti cilj radi kojeg je i napravljeno. Takva praksa u posljednje vrijeme popularna je u američkim gradovima.

Naravno, autori su predložili i brza i efikasna rješenja za pojedine vrlo velike gradske prometne probleme. Jedan od njih svakako je raskrižje Mihanovićeve ulice i Franjevačke pored bolničkog parkirališta. Iako tamošnji semafor može propustiti 20 vozila kada se upali zeleno svjetlo, u praksi ih prođe tek pet. Brži promet “ometaju” pješaci, a rješenje je ukidanje dijela parkirališnih mjesta sa strane stare bolnice u Mihanovićevoj ulici te izmještanje samih pješačkih prijelaza. U tom slučaju, protok bi bio optimalan, a gužve manje.