Jedna od godina koja zauzima istaknutije mjesto u bjelovarskom povijesnom kalendaru, kada je riječ o gradnji značajnih objekata ili presjeku dijela gospodarske razine, svakako je 1976.

Premda su neka ranija razdoblja, posebice nakon završetka Drugog svjetskog rata, možda imala osjetno veći građevinski zamah, upravo ova godina je bila protkana značajnim investicijama, počecima ili pak završecima, kako se to tada zvalo „razvojnih planova na dobrobit svih radnih ljudi i građana“.

Tako se na naslovnici tadašnjeg Bjelovarskog lista pojavio upečatljiv naslov- “Položen kamen temeljac za novu zgradu Medicinskog centra“, a u tekstu se između ostalog navodi:

Nova bolnica

-Uz prisustvo brojnih uzvanika, te društveno-političkih radnika, među kojima su bili Stevo Stanivuković, član Republičke konferencije SSRN Hrvatske i dr. Helma Kraus Delpin, sekretar Sekretarijata za zdravlje SR Hrvatske, u čast Dana žena viša medicinska sestra Marija Pjevač položila je kamen temeljac za novu zgradu Medicinskog centra dr. Emilija Holik. Novi objekt zauzimat će 11.000 četvornih metara prostora, stajat će oko 58 milijuna dinara, a financirat će se iz samodoprinosa, SIZ-a zdravstvenog osiguranja radnika i poljoprivrednika komuna Bjelovar, Čazma i Garešnica, te vlastitih sredstava Medicinskog centra.

Međutim, prvi radovi započeli su tri godine ranije, te je do 1975. godine izrađena projektna i tehnička dokumentacija, otkupljeno zemljište, adaptirana Kirurško- traumatološka ambulanta i kotlovnica s razvodom grijanja za postojeće i novoizgrađene objekte. Novi izvanbolnički objekt s 200 kreveta i smještaj većega broja specijalističkih objekata podignut je 1979. godine, a prema nekim podacima u to vrijeme je u Medicinskom centru radilo 139 liječnika, od čega 72 specijalista. Pri tome podsjećamo kako je zgrada „Carske i kraljevske zemaljske bolnice Varaždinske vojne granice“ sagrađena 1845., i upravo se ta godina smatra početnom u daljnjem postojanju bjelovarske bolničke djelatnosti.

Svečano u „Tomi Vinkoviću“

Ako je svečano presijecanje vrpce za otvaranje nove bolnice trebalo još pričekati, visoki uzvanici su se s puno razloga okupili u „Tomi Vinkoviću“. Naime, u toj je tvornici pritiskom na tipku specijalne linije za obradu kućišta mjenjača traktora, predsjednik Sabora SR Hrvatske dr. Ivo Perišin označio prvi radni dan nove tvornice. Kako je istaknuto, u novu halu je uloženo 143, dok je vrijednost opreme procijenjena na 90 milijuna dinara. Početne planirane isporuke na tržište iznosile su 8.000, a nakon dvije godine, 12.000 traktora od 18, 21, i 30 konjskih snaga, što će, najavio je tadašnji generalni direktor Đuro Gazibara, rezultirati i zapošljavanjem 150 novih radnika.

Bio je to jedan od najznačajnijih ulagačkih zahvata ne samo u Bjelovaru, nego „i šire“, a samo nekoliko mjeseci kasnije stiže nova vijest koju su s dobrodošlicom ponajprije dočekali roditelji.

Područni vrtić

U našem je gradu 23. lipnja, majka Ivice Brožića čije ime nosi naš Dječji vrtić, položila na gradilištu u Ulici Rade Končara kamen temeljac za izgradnju novog područnog dječjeg vrtića. Novi objekt kojega je projektirao ing. Miljenko Smoljanović bit će klasične gradnje, a u njemu je dovoljno prostora za 100 djece predškolskog uzrasta. Osigurana sredstva iznose oko 400 milijuna starih dinara, a kako se predviđa, svi radovi će se okončati do 8.ožujka 1977., izvijestile su tadašnje novine.

Školsko – sportsku dvoranu otvorio je dr. Josip Hrnčević

Konačno i dvorana

Samo dva mjeseca kasnije širi se optimizam i s gradilišta Sportsko-školske dvorane gdje radnici Tehnogradnje, Intermonta i Elektrometala užurbano rade na njenu dovršenju. Kako je krovna konstrukcija već bila postavljena, trebalo je još obaviti unutarnje radove te uređenje okoliša, a tadašnji tajnik ORK Partizana Miljenko Matasić izjavljuje kako će dvorana proraditi do konca listopada. Ipak, dogodilo se to nešto kasnije, točnije 4. prosinca, kada je dvoranu za koju je kamen temeljac položio naš proslavljeni rukometaš Hrvoje Horvat, kapaciteta 2.200 gledatelja, a gradnja trajala 20 mjeseci i koštala 30 milijuna dinara, svečano otvorio član Predsjedništva SRH dr. Josip Hrnčević.

Prvu prvenstvenu utakmicu na dan otvaranja odigrali su ORK Parizan i banjalučki Borac, u kojoj su naši rukometaši pobijedili rezultatom 23:22, dok je godinu dana kasnije organiziran rukometni turnir „Trofej Jugoslavije“, gdje su nastuplile reprezentacije SSSR-a, Mađarske, Poljske, Švedske i bivše države. Te je godine obilježena i 30. obljetnica tada uspješnog bjelovarskog poduzeća „Elektrometal“, pri čemu su naglašene tri značajne razvojne etape, od kojih izdvajamo tada najaktualniju.

Ponosni „Elektrometal“

Treći veliki uspjeh simbolizira plinska baklja zapaljena negdje u listopadu 1970. godine. Naime, Elektrometal je za samo godinu dana vlastitom financijskom konstrukcijom završio prvu fazu izgradnje plinske mreže u dužini od 12 kilometara.

-Danas su izgrađena 44 kilometra, plinificirano je više od 90 posto objekata, gotovo sva industrija s više od 2000 korisnika u širokoj potrošnji, pohvalili su se tada s pravom „elektrometalovci“.

Malo i političarima

Ali tadašnja politika, kao i sve druge, osim za „napredak zajednice“, mislila je malo i na sebe. Tako je za samo tri mjeseca slovensko poduzeće „Marles“ u suradnji s našom „Tehnogradnjom“, postavilo dvije montažne zgrade u Končarevoj ulici, odnosno, Poljani dr. Franje Tuđmana gdje se danas nalazi novoizgrađeni Dom učenika srednjih škola. U njih su se u rujnu 1976. uselile službe Zajednica općina Bjelovar, uključujući Narodnu obranu i sve društveno-političke organizacije. Ta tvorevina je označavala zajednicu područnog značaja koja samostalno obavlja određene poslove iz nadležnosti Republike, te općina. Zajednica općina Bjelovar obuhvaćala je i prostor Koprivnice i Virovitice, a njih ukupno deset u Hrvatskoj ukinuto je 1990.