O tamnim brojkama, pozadini i čitavom kolopletu gusto premreženih socijalnih, osobnih i mnogih drugih uzroka na putu do tragedija po čijoj je brojnosti Bjelovarsko-bilogorska županija dugi niz godina među vodećima, nema poželjnije sugovornice od prim. dr. Elvire Koić, voditeljice Odjela psihijatrije bjelovarske Opće bolnice, zaposlenoj i u svojoj ambulanti u Virovitici te vrsnoj stručnjakinji angažiranoj u Hrvatskoj udruzi za prevenciju suicida koja aktivno djeluje od 2008.godine.

 Hrvatski branitelji i mladi

-Razgovor o fenomenu suicida ne možemo voditi samo brojanjem slučajeva. Podatke valja promatrati kroz objektiv i kontekst sredine i vremena u kojem su izbrojani. Naša je domovina, primjerice, u posebnoj situaciji u odnosu na druge europske zemlje, zbog razdoblja Domovinskoga rata, sa svim društvenim i ekonomskim posljedicama na sve stanovnike, a posebno na ratne veterane, hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji – pojašnjava dr. Koić.

Navodi kako je prema posljednjem istraživanju koje je provela u suradnji s prof.dr.sc. Zoranom Komarom , u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji do kraja 2014. godine 138 branitelja počinilo suicid.

-U usporedbi s drugim županijama, to nas stavlja na nesretno čelo tablice. Međutim, usprkos i dalje prisutnim suicidalnim izborima, ipak se primjećuje upadljivi trend smanjenja tijekom 2015., a još više tijekom 2016.godine. Posebno treba naglasiti kako je u Hrvatskoj, kao i u mnogim zemljama, u pojedinim godinama zabilježen porast broja i stope izvršenih samoubojstava mladih u dobi od 15 do 19 godina. Tako je 2015. ta stopa iznosila 5,0/100.000. Tom temom bismo se svakako trebali više baviti jer se trend nastavlja – upozorava dr. Koić.

Bitka za život

Smrtne slučajeve, dodaje, pa i one nastale samoubojstvom, broji služba Policije, a posao liječnika su tzv. pokušaji suicida i osobe u suicidalnoj opasnosti. Naime, dok god je čovjek živ, kaže dr. Koić, ima nade za iscjeljenje i promjenu. Slobodno možemo reći kako je od svih pacijenata na našem uvijek prepunjenom Odjelu psihijatrije u Vili Mariji Opće bolnice, u pravilu, oko trećina pacijenata nakon pokušaja suicida ili u suicidalnoj opasnosti. Kako se godišnje na odjelu liječi oko 1200 pacijenata i još toliko u Dnevnoj bolnici, računica je, kaže, jednostavna.

-Prema mojem istraživanju, univerzalna formula za počinjenje suicida je slijedeća: prvo se izgubi nada, to je trenutak kada se čovjek osjeti sasvim samim, ostavljenim i zaboravljenim. Ako je pri tome impulzivan, kao primjerice, mlade osobe ili osobe oboljele od PTSP-a i doživi krajnji trenutak – osjećaj gubitka smislenosti života, tada je moguć suicidalni izlaz. Stoga, svaku sumnju na samoubojstvo, kao i svaku najavu pa i onu vrlo opasnu sugestiju „Ubit ću se!“, treba vrlo ozbiljno shvatiti. Odmah na to treba obratiti pažnju i o tome porazgovarati. U konačnici i zakonski okvir nalaže da se osobu koja najavi ili pokuša suicid mora hospitalizirati kroz minimalno 48 do 72 sata na psihijatrijskom odjelu, dok ne prođe suicidalna opasnost. S tim nema šale, već je smrtno ozbiljno – naglašava dr. Koić.

Potraga za smislom

Prevencija je, dodaje, u tomu ključna. Najvažnije je – ne biti sam. I ne ostavljati svoje bližnje samima. Ne činiti da se nama bliski osjećaju usamljenima pored nas, te još važnije, „baciti“ se u potragu za smislom. Zato je najbolja prevencija uključenje u neformalne ili formalne skupine, sportske, vjerske, kulturne, u kojima se osoba osjeća prihvaćenom.
-U sustavima svih naših bolnica pri odjelima psihijatrije, postoje predobre Dnevne bolnice, sa kvalitetnim psihoterapeutima i radnim terapeutima, koji svakodnevno intenzivno provode prevenciju suicidalnosti i promociju radosti kao osnovnog životnog smisla. Vremena su teška, promjene svakodnevne, gotovo svi se osjećaju nesigurno, usamljeno, tjeskobno, često i ogorčeno, ostavljeno, izdano. No, dobro znamo da je čovjek čovjeku najbolji lijek i treba ga bez ograničenja uzeti – kaže dr. Elvira Koić.