ROVIŠĆE – Kod obitelji Džolan iz Rovišća, vjerojatno najvećih proizvođača povrća na širem bjelovarsku području, nikada nije dosadno. Taman kad jedna povrtna kultura svoje da i prođe njen plodored, na isto mjesto sadi se ili sije nešto novo. Na mjesto gdje je još ujutro bila recimo salata, već poslijepodne stižu krastavci, paprika ili rajčica. I tako ukrug. Praznog hoda nema i ne smije biti. Iako vegetacija ove godine nešto kasni u odnosu na prijašnje, a kiša i vjetar su stvarali probleme tijekom svibnja, Džolani vjeruju u još jednu uspješnu sezonu. Sezonu koja je već počela i koja zapravo za plasteničku proizvodnju nikada ne prestaje.

-U ovo vrijeme prošle godine već smo imali rajčice za prodaju, a lubenice su bile posađene, a sada rajčice tek kreću dozrijevati, dok se tek spremamo za sadnju lubenica. Zbog obilnih kiša proteklih tjedana bilo je nešto problema s proizvodnjom na otvorenom. Zemlja je još uvijek namočena i premekana, no ako nastavi ovako grijati, ne bi trebalo biti problema – istaknula je najmlađa aktivna članica OPG-a Džolan, Sabina, koja sve više preuzima i glavnu ulogu od svojih roditelja, koji su prije više od 20 godina i krenuli s proizvodnjom povrća. Uostalom, Sabina je još prije nekoliko godina putem natječaja iz Mjere 6.1.1. za mlade poljoprivrednike uspjela ishoditi sredstva za sufinanciranje izgradnje plastenika.

Sve osim jagoda

Upravo dovršavamo i 15. po redu plastenik, a do sada ih je u funkciji 14. iako imamo još i 15 manjih. Malo po malo smo ih podizali, selili sve više proizvodnju s otvorenog pod plastenike, a do sada pod plastenicima imamo oko šest tisuća četvornih metara. Kad se tome pridoda još i šest rali površine na otvorenom, može se reći da imamo dosta zemlje pod povrćem – kazala je Sabina i naglasila da su sve plastenike veličine 400 kvadratnih metara podizali sami, a da se sada ponovno moraju upuštati u sličan pothvat, pitanje je bi li se usudili. Koje se sve povrtne kulture uzgajaju u Rovišću kod Džolanovih bilo bi predugo za pobrojati, a tako je već godinama.

Ne proizvodimo jedino jagode! No, one i nisu povrće, iako je njihova proizvodnja sličnija povrtlarskoj, nego voćnoj, tako da se slobodno može reći da ne postoji niti jedna vrsta povrća koja uspijeva u našim krajevima, a da je ne proizvodimo. Sada su u punoj rodnosti kupusnjače poput kelja ili zelja, koraba, blitva, cvjetača, krastavci, a polako kreće i cherry rajčica. Rajčice nešto kasne u odnosu na prijašnje godine. Najveći problem je bio što zbog kiša i hladnoća pčele nisu bile dovoljno aktivne u uobičajeno vrijeme, no i one će brzo. Baš kao i paprika – kazala je Sabina i dodala da će i lubenice ove godine stići nešto kasnije nego inače.

Tek krećemo sa sadnjom lubenica i ako će sve ići prema planu i vremenski uvjeti biti odgovarajući, prve bi mogle dozrijeti krajem srpnja. Vrhunac sezone lubenica bit će tek u kolovozu i rujnu, a koliko smo se uspjeli informirati, ni lubenice iz doline Neretve vrlo vjerojatno neće krenuti do početka sljedećeg mjeseca. Tako da sve ono što se već danas reklamira i prodaje kao domaća lubenica iz Opuzena ili odakle već, sigurno nije domaća i stigla je negdje iz uvoza – rekla je Sabina i dodala da većinu povrća i dalje prodaju na štandu uz cestu u središtu Rovišća, ali da sve više ide i za Zagreb.

Tek nužna tretiranja

Zagreb je najveće tržište u Hrvatskoj i već neko vrijeme uspijevamo naše proizvode plasirati ondje. Ljudi su zadovoljni kvalitetom povrća, čak smo imali slučajeva da su ljudi iz Dubrovnika znali dolaziti po naše rajčice ističući da tako prirodan okus već dugo nisu imali priliku negdje probati. Trudimo se povrće tretirati zaštitnim sredstvima što je manje moguće, jasno da se bez špricanja protiv plamenjače i nametnika u početku ne može. No, kada se plod krene razvijati, tada se prestaje s bilo kakvim tretiranjem i što Bog da – zaključila je Sabina Džolan.