ZRINSKI TOPOLOVAC – Prvi put u bjelovarsko-bilogorskoj povijesti, u fotelju načelnice jedne općine sjela je žena. U našem kraju, osim gradonačelnice Bjelovara Đurđe Adlešić, u ulozi glavne u “svom selu” u posljednjih 25 godina nije se našla niti jedna pripadnica nježnijeg spola. Tako da je za svaku pohvalu i to što je muškog suparnika Jasna Mikles Horvat iz Zrinskog Topolovca uspjela pobijediti pa makar i za dva glasa. Ova, 43-godišnja prva načelnica već je obavila primopredaju dužnosti, a za prilagodbu procjenjuje kako će joj trebati samo mjesec dana.

 Obilazak općine

– Toliko mi otprilike treba da obiđem sva mjesta u našoj maloj općini i čujem od ljudi koji su njihovi prioriteti. Tada ću tek moći staviti na papir ono što će biti moji zadaci. Sada sam jedino sigurna da mi je cestovna infrastruktura na prvom mjestu. Neću odustati dok nas ne povežem asfaltom sa susjednom Koprivničko-križevačkom županijom i dok ne riješimo u dogovoru sa Županijom makadamski put prema Jakopovcu. Velika želja mi je i animirati mlade ljude i ponuditi im alternativu za život u sredini u kojoj su odrasli. Dovodit ću stručnjake koji će mi, s obzirom na kraj u kojem živimo, savjetovati čime im se isplati baviti kako bi si ovdje osigurali egzistenciju. U protivnom veliki i zaista hvalevrijedan projekt multifunkcionalno uređene površine u središtu općine, za koji je najviše zaslužan naš župnik, neće imati jednog dana tko uživati – spremno nas je dočekala načelnica Mikles Horvat. Po stranačkom opredjeljenju, i to još od srednjoškolskih dana, HDZ-ovka Jasna se u zadnji čas odlučila natjecati za načelničko mjesto. Svjesna je kaže mogućnosti koje ono pruža od davnina, ali nakon što uz stranačkog kolegu svojedobno nije prošla za zamjenicu načelnika, na neko se vrijeme vratila samo angažmanu u društvenom životu svoje općine. Dugi niz godina i tajnica je domaćeg DVD-a, a čini se kako najviše iskustva ima s papirologijom i hodanjem od vrata do vrata.

 Puno posla

– Kada sam postala majka više nisam mogla putovati i raditi u poljoprivrednoj ljekarni kao do tada. Za djecu u malim sredinama nema vrtića i nije ih imao tko čuvati. Tako sam postala domaćica i reklo bi se priučeni ekonom u obiteljskoj firmi. Sve što treba rješavati u razno-raznim institucijama pripreme službe u pilani koju ima muževa obitelj i ja onda raznosim i rješavam gdje treba – opisuje Jasna svoj radni dan. S obzirom na situaciju u nas upravo bi joj to iskustvo moglo najviše koristiti. Ne zna točno koju će plaću primati, ali uvjerava kako od svojih zamisli da bude dostupna svim svojim sumještanima ne odustaje. Nije Jasna rođena Topolovčanka. Za svojim Daliborom došla je iz susjedne Koprivničko-križevačke županije, ali zapravo iz prvog sela s one strane granice. Danas je majka gimnazijalke Anamarije i Andreja, učenika 4. razreda OŠ.