BJELOVAR/VUKOVAR – Hrvatska se prisjeća najtužnijih dana u povijesti. Bitka za Vukovar najveća je i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu, vođena u drugoj polovici 1991. godine. Postrojbe JNA potpomognute raznim srpskim paravojnim postrojbama 87 dana pokušavale su slomiti otpor šačice hrvatskih branitelja, u čemu su uspjele 18. studenog, kada su započele i masovne likvidacije branitelja i civila. Tijekom opsade grad je potpuno razoren, a dnevno je na njega padalo11 tisuća granata.

S vrećicom u ruci iz njega je tada prognana i Ružica Đurić. S dvoje malodobne djece i izbezumljena od prizora s kojima je živjela i radila u vukovarskoj bolnici, bježala je, nadala se tada boljem sutra. No, ono što je nju i njezinu obitelj, supruga branitelja i djecu, dočekalo na tom putu ravno je noćnoj mori.

Gazdarica iz Beograda

-Nakon pada Vukovara, nekako smo završili u vašem gradu, ne znam ni sama kako. Tamošnji građani u to su vrijeme primali prognanike u svoje domove pa je i nas primila gospođa Nada Grdan koja je radila kao zaposlenik u obiteljskoj kući gospođe Mučibabić, vlasnice iz Beograda. Gospođa Mučibabić odobrila je naš boravak u toj kući telefonskim razgovorom s gospođom Grdan. Sve je bilo u redu do 1993. godine kada sam i sama načula da je gospođa Mučibabić preminula. Gospođa Grdan prepisuje kuću na sebe, te mene i moju obitelj tjera van. Javivši se tako Uredu za prognanike, tadašnji gradonačelnik gospodin Kurtak i župan gospodin Ledinski ulijevali su nam nadu govorivši kako smo mi prognanici zaštićeni te kako nas nitko nema pravo tjerati van. Unatoč tim riječima, gospođa Grdan se odlučuje na tužbu i tu počinju naši problemi. Sa svojim pomagačima isključuje nam struju, presjeca telefonske žice, zaključava drva za ogrijev i unajmljuje bivšeg zatvorenika koji nam nedugo nakon počinje prijetiti dizanjem u zrak – počinje svoju priču Ružica Đurić.

Uz godine maltretiranja i povlačenja po sudovima, njezina je obitelj uspjela prodati stan u Vukovaru i kreditom kupiti kuću i vratiti se u svoj grad, na svoje radno mjesto u vukovarsku bolnicu, na odjel rodilišta. I danas je tamo. U naručju skoro svaki dan drži novi život, a njezin kao da je stao.

Ovrha kuca na vrata

Ne libi se teško optužiti hrvatsko pravosuđe

-Nakon povratka u listopadu 1998. gospođa Grdan tuži mene i mog supruga za neplaćanje stanarine u vrijeme progonstva. Pristrani i korumpirani bjelovarski sud presuđuje u korist gospođe Grdan. U to smo vrijeme moj suprug i ja bili kreditno opterećeni pa je zbog toga ovrha ostala neizvršena. Prošle godine, nakon punih 13 godina plaćanja kredita za našu obiteljsku kuću, ovrha “kuca na vrata”. Meni, hrvatskoj braniteljici skidaju 2700 kuna s plaće, a mom suprugu, koji je ujedno i invalid Domovinskog rata 2000 kuna. Jesmo li to zaslužili? Sve je to bilo smišljeno napravljeno. Nikada nisam mislila pustiti korijenje u Bjelovaru. Svi moji su u Slavoniji i čim me pozvala doktorica Bosanac 1998. ja sam se odazvala. Dok su nam osposobili stan, vratili smo se – u suzama priča Ružica.

Ružica i Rajko Đurić

I sada kada će opet Vukovar i prognanici biti u prvom planu i kada će se više nego ikad sažalijevati nad njima, Ružica je odlučila javnosti reći da neke Vukovarce “meci” sustižu i danas.

Nek’ vide kakvo je naše pravosuđe. Kako su mogli povjerovati ženi koja u dokazima ima dokument iz kojega je vidljivo da joj je kuća darovana pola godine nakon što je vlasnica već mrtva. Kako je i tko mogao dozvoliti takvu uknjižbu vlasništva. Kako su se mogli u odvjetništvu oglušiti na moje prijave o prijetnjama smrću. Sto puta se pitam kako, ogorčena je Ružica.

Famozna zastara

U prilog svojoj priči pokazuje izvod iz matične knjige umrlih i datum koji se navodi kao vrijeme darovanja kuće u Bjelovaru Nadi Grdan. Usto, ističe dijelove očitovanja Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru u kojem stoji da su kaznena djela za koja se sumnjiči Grdan, nezakonit način dolaska u posjed upotrebom krivotvorenog darovnog ugovora, otišao u apsolutnu zastaru.

Nažalost, unatoč stalnim pozivima, Nadu Grdan nismo uspjeli dobiti. Kuća za koju ovrhom od Đurićevih vjerojatno dobiva “zaostalu” stanarinu već odavno nije na njoj. U međuvremenu ju je navodno prodala Josipu Šingerbergeru koji je također tužio Đuriće i dobio spor za ono razdoblje kada su koristili prvi kat kuće, dio dvorišta i dvorišne zgrade, a nekretnina je bila u njegovom vlasništvu.
Od susjeda doznajemo da je gospodin Šingerberger preminuo, a da je sporna nekretnina pripala banci koja ju je već unovčila.


Tako radi hrvatsko pravosuđe

-Nakon pada Vukovara tadašnja Vlada RH prognanicu Ružicu Đurić, medicinsku sestru iz vukovarske bolnice, zajedno s djecom smješta u Bjelovar
-Gospođa Mučibabić, vlasnica koja živi u Beogradu, prima ih u stan u obiteljskoj kući
-’93. vlasnica umire i sumljivim darovnim ugovorom vlasništvo dobiva njezina zaposlenica Nada Grdan
-Prognanici Ružici priključuje se i njezin suprug, branitelj i invalid Domovinskog rata, a gđa. Grdan traži od Đurićevih da plaćaju stanarinu
-Gradonačelnik Kurtak i župan Ledinski umiruju prognanike da ih nitko ne smije dirati
– Đurićevima isključuju struju i telefon, oduzimaju ogrijev, prijete smrću…
Nada Grdan prodaje kuću Josipu Šingerbergeru
-Nakon reintegracije, Đurići se na poziv Vesne Bosanac vraćaju u Vukovar, grade kuću na kredit
-Nakon otplate posljednje rate za kuću, sjeda im ovrha iz Bjelovara, ukupno 4.700 kuna njoj i suprugu zbog neplaćene prognaničke stanarine