U mjestu Čađavac, nedaleko od Velike Pisanice, krije se pčelar Antun Budrovčan koji se pčelarstvom bavi već puna tri desetljeća. Posljednjih pet godina iz ekonomskih razloga, dok mu je ranije pčelarstvo bilo isključivo hobi. Kako kaže, iako se mnogi pčelari u današnje vrijeme profesionalno bave pčelarstvom, pčele su danas ugrožena vrsta pa je samim time ugrožen i njihov profit.
Problemi s varoom
-Ugrozila ih je moderna poljoprivreda posebice na zapadu gdje se bilježe veliki pomori pčela, ali ono je sve vidljivije i u našim krajevima. Nekada je pčelarenje bilo neusporedivo jednostavnije jer nije bila potrebna gotovo nikakva zaštita, već su se pčele brinule same za sebe. Danas se priroda izmijenila, paše su se promijenile, a pčele danas mi pčelari moramo održavati. Pravila koja su postavili stari pčelari više ne vrijede, a stečena znanja se moraju prilagoditi novom vremenu pod vodstvom struke. Ipak, to i nije tako jednostavno, a savjeti na terenu ponekad i nisu toliko jednostavni i nemaju pozitivne posljedice – kaže Budrovčan napominjući kako je prošla, ali i godine ranije, donijela specifičnu situaciju s varoom.
-Riječ je o grinji koja živi na pčeli, razmnožava se putem pčelinjeg legla, a pčelama, odnosno nama pčelarima, stvara velike probleme. Mora se tretirati, no ne može se izliječiti, a pčelu uništava. Također, indirektno otvara put svim mogućim virusima koji inače obitavaju u košnici. Kada je pčela oslabljena varoom, tim se virusima omogućuje da napadnu pčelu – pojašnjava naš sugovornik dodajući kako se njezinim tretiranjem u određenoj mjeri nanosi šteta. Dodaje kako je ovaj nametnik u naše krajeve došao s istoka, no kako je varoa tamo pčelama prirodni neprijatelj pa se one znaju i same obraniti dok ove naše pčele još uvijek nemaju prirodne mehanizme obrane. Upravo u promjenama u prirodi i varoi Budrovčan vidi uzrok velikih zimskih uginuća u njegovom pčelinjaku.
Veliki gubici
-U zimu smo ušli s 46 košnica, no njih čak 26 je propalo što znači da su uginuća bila oko 60 posto. No sada znam gdje smo pogriješili pa ćemo nagodinu biti pametniji. Naime, u teoriji smo znali sve, no praksa je sasvim nešto drugo – kaže Budrovčan koji je protekle zime tek u minimalnoj mjeri tretirao varou, a kada se tome doda kako je njegov pčelinjak smješten na obroncima Bilogore okružen šumom, možemo gotovo biti sigurni da će njegove pčele i ove godine dati posve prirodan i zdravi med.
-Na ovom području postoje dvije glavne paše, a to su bagrem i med. Osim toga, imamo i cvjetni med, no odlično je to što u našem okruženju gotovo nema poljoprivrede pa pčele imaju posve prirodne paše. Iako je lanjska godina bila iznimno loša pa smo dobili tek 200 kilograma meda i iako je ova zima za nas bila loša, s optimizmom ulazimo u novu pčelarsku sezonu. Do sada je ovo proljeće bilo zaista izvanredno pa se nadam da će takav biti i ostatak godine. Ako se moje želje ostvare, vjerujem kako ću već ove godine uspjeti nadoknaditi zimske gubitke jer to je sasvim moguće ako će godina biti dobra, odnosno ako će pčele imati dovoljno hrane. Naime, u dobroj godini od jedne pčele možete dobiti još dvije tako da imamo prostora za napredak ako nam priroda bude išla na ruku. No ako godina bude kao lanjska, možete biti sretni ako zadržite broj pčela na početnoj razini. U svakom slučaju, nadam se najboljem, no nikako ne bih želio prelaziti brojku od 50 košnica. Također, ako će sve biti u redu, želio bih započeti i s eko proizvodnjom, no vrijeme će pokazati kako će zaista biti – zaključuje naš sugovornik koji svoj med prodaje isključivo na kućnom pragu, a kroz godine je stekao stalne mušterije koje se uvijek rado vraćaju po novu staklenku čistog zdravlja.
Čađavačke pčele solitarice
I dok je Antun Budrovčan usredotočen na proizvodnju meda i pčele medarice, njegova partnerica Ankica ima svoje pčele, a riječ je o, ne toliko čestim, pčelama solitaricama. Kako nam pojašnjavaju, njihovo stanište je u prijašnja vremena bilo u zemljanim kućama ili drvetu, no naši su sugovornici svojim solitaricama stvorili novi dom.
-Pčele solitarice lete u krugu od 100 metara, a izvanredni su oprašivači. Također, oprašuju biljke na nižem temperaturama nego pčele medarice zbog čega su izvrsne za oprašivanje voćaka koje rano cvjetaju poput marelica – kaže gospođa Ankica. Pojašnjava kako njihove pčele solitarice u stabljici trske naprave više komora u kojima izlegu jaja, komore zatvore blatom te se na kraju izlegu pčele koje u proljeće izlaze van. Budući da su stabljike trske poslagane u ciglu, jedna takva se odnese u voćnjak koji treba oprašiti i na taj one odrade svoj posao.
I. Ševerdija
