Kakve će posljedice varljivo proljeće s velikim temperaturnim amplitudama imati na pčelinje zajednice i početak najvažnije, bagremove paše, zabrinuto se pitaju bilogorski pčelari pomno prateći svakodnevnu prognozu vremena. Ako temperature ne porastu, mogli bi ostati bez prihoda jer im se sezona bazira upravo na bagremovom medu

– Sve ovo ne sluti na dobro, bagrem je procvjetao no da bi počeo mediti potrebno je nekoliko toplih dana s temperaturom od oko 20 stupnjeva celzijusa, a to se prema dugoročnijoj prognozi, čini se, neće dogoditi. To za nas pčelare znači da će bagremova paša, od koje većina nas i živi, ove godine najvjerovatnije izostati. Najvažnija je to paša, jer nam bagremov med čini 80 posto ukupnih prihoda u pčelarskoj sezoni. Čini se da je pred nama jedna teška i neizvjesna pčelarska godina u kojoj ćemo se morati odreći prihoda u korist očuvanja pčelinjih zajednica, smatra Goran Pranjić, nedavno izabrani predsjednik Pčelarske udruge “Bilogora” Bjelovar.

Klimatske promjene zbunjuju pčele

U cijeloj toj situaciji valja razmišljati o pčelinjim zajednicama. Naime, kolebljivo vrijeme utječe i na pčele koje su uslijed klimatskih promjena sve zbunjenije.

– Treba im pomoć pčelara koji su pak u nedoumici izvracati prvi cvjetni med kojeg su pčele skupile tijekom uranjenog proljeća ili ga ostaviti za njihovu prihranu. Ako se ovakvo hladno vrijeme nastavi, pčele neće imati što donijeti u košnicu, pa bi mogle ostati i bez hrane. Stoga svaki pčelar treba sam procijenti želi li se odreći prihoda od prvog proljetnog meda u korist preživljavanja svojih pčelinjih zajednica ili će ga izvrcati te po potrebi ulagati u prihranu pčela, govori Pranjić.

Zbog sve ekstremnijih klimatskih promjena svaka naredna pčelarska sezona sve je neizvjesnija, a pčelarstvo sve izazovnija poljoprivredna djelatnost.

Posla k’o blata za malo slatkog zlata

– Kad sve sagledamo, možemo reći da je pčelarstvo postala jedna izuzetno zahtjevna djelatnost. Mnogi misle da je zarada laka, da novac samo curi. Malo ih stvarno zna kolika je odgovornost, ljubav, trud i odricanje potrebno za jednu teglicu meda pa sve češće znamo reći „posla je k’o blata za malo slatkog zlata!“, ističe Pranjić potkrepljujući to činjenicama.

– Svakoga proljeća sa zebnjom gledamo u nebo prateći vremensku prognozu o kojoj uvelike ovisi naša pčelarska sezona. Ispada da nas gotovo svake druge godine zadesi neka vremenska nepogoda. Tako smo zbog ekstremno sušne 2012. godine, kišne 2014. te zbog kasnog mraza katastrofalne 2016. godine ostali bez glavnine prihoda od bagrema. Uz sve to i stalna borba s bolestima, od virusnih i bakterijskih preko gljivičnih do nama pčelarima „noćnoj mori“ parazitskoj bolesti varoi s kojom se stalno stalno borimo, prisiljava nas na neprekidnu edukaciju. Nema nam druge nego pomno pratiti novine u pčelarstvu sve kako bi zaštitili pčelinje zajednice od sve većih rizika, kako klimatskih promjena, tako i rizika koje donosi suvremeni način poljoprivredne proizvodnje i života općenito, kaže naš sugovornik.

Važnost stalne edukacije

Iskusni je to pčelar koji je dolaskom na čelno mjesto bjelovarske udruge već organizirao hvale vrijedne edukacije. Naime, nakon 13 godina u Bjelovaru je u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem organizirana Pčelarska škola kojoj se odazvalo 23 polaznika, mahom mlađih članova udruge, koji su u 120 sati teoretske i praktične nastave puno toga novoga naučili o pčelarstvu i svim specifičnostima koje ova izazovna poljoprivredna djelatnost nudi. Svi su uspješno završili program za osposobljavanje za zvanje „Pčelar“ koje će im biti upisano u radne knjižice. Uz to i poštivanje “dobre pčelarske prakse” zajednički mogu prevladati mnoge rizike u proizvodnji, smatra Pranjić pozivajući sve pčelare da se učlane u udrugu. Bjelovarska udruga za sada broji 102 člana, mahom pčelara hobista koji raspolažu sa šest tisuća pčelinjih zajednica. Iako je to velik potencijal za daljnji razvoj ka stvaranju prepoznatljivosti bilogorskog meda, na tom putu nailaze i na niz prepreka.

Zajednički za smanjenje rizika u pčelarstvu

Problem nam stvaraju nesavjesni pčelari koji nisu učlanjeni u udruge, nemaju pristup korisnim informacijama koje su u konačnici njima samima od najveće koristi. Oni ne sudjeluju u edukacijama koje ciljano organiziramo pa ne treba čuditi što to rezultira širenjem raznih bolesti. Isto tako, veliki problem su nam i neprijavljeni i neucrtani pčelinjaci. Nikada se neće moći dogoditi da uspijemo ograničiti kretanje pčele kao druge domaće životinje koje je moguće ograničiti na određeni prostor Preostaje nam promjena pristupa, razmišljanja, a do tada moramo mi pčelari voditi brigu jedni o drugima. U našem je interesu kakvo je zdravstveno stanje pčela kako vlastitih tako i susjedovih jer će moje zdrave pčele otići kod susjeda u zaraženu košnicu i prenijeti bolesti. Iz toga razloga moramo se posvetiti prijavljivanju i dovođenju u red „divljih“ i neprijavljenih pčelinjaka o kojima se ne vodi odgovarajuća briga. Jedan od velikih razloga za to je i pojava „američke gnjiloće“, zarazna bolest pčelinjeg legla koja se pojavila u više županija pa tako i u našoj, zaključio je Pranjić, koji je unatoč teškoćama koje prate pčelarsku proizvodnju i dalje veliki optimist.

Zanimljivosti o pčelama

Pčele se smaraju jednom od najorganiziranijih zajednica u prirodi u kojoj se strogo zna red. Svaki roj pčela sastoji se od radilice, matice i truta. Jaka i dobro razvijena zajednica broji od 50 do 80 tisuća pčela ovisno o košnici s tim da svaka od pčela ovisno o starosti obavlja određene zadatke kako bi zajednica opstala. Najmlađe pčele, one od tri do pet dana starosti, čiste saće i ostale dijelove košnice. Nešto starije zadužene su za hranidbu ličinki mješavinom meda, peludi i vode. Sa 12 dana pčelama se razviju mliječne žlijezde pa luče mliječ kojom hrane ličinke i maticu, a nakon toga počinju im se razvijati i žlijezde koje luče vosak. U dobi od 18 do 21 dana pčele radilice već su dorasle svojoj zadaći. Izlijeću iz košnice upoznavajući okolinu, spremne su za obranu svoje zajednice od neprijatelja i uljeza. Tek kada upoznaju okolinu počinju sa svojim letovima po prirodi pa ih shodno tome zovemo pčele letačice. One sakupljaju hranu u okolini koja je do dva kilometra udaljena od košnice, a u nedostatku pogodnog bilja lete i po četiri kilometra od košnice. Ti letovi traju do smrti pčele radilice koja, ovisno o zamornosti, živi od 30 do 45 dana. Malo je poznato da su pčele gluhe. Umjesto toga usavršile su i razvile svoj “ples” odnosno pokret i vibracije kako bi dijelile najrazličitije informacije unutar zajednice.