Iako većini srednjoškolaca, osim u ponekim zanimanjima, nakon položene mature ne cvjetaju ruže u pronalasku posla koji je isto tako neizvjestan i nakon stjecanja više ili visoke stručne spreme, konačni odabir je sveden na tri opcije. Ostati bez posla, raditi sezonske, one na određeno vrijeme za malu plaću ili pak, poput mnogih drugih, okušati sreću preko granice. Upravo je to izbor koji se nalazi i pred Anom Vrhovski jer je lani završila Komercijalno-trgovačku školu i nije uspjela pronaći posao, osim ponekog sezonskog u nekom drugom zanimanju. Ali, istodobno je i čvrsto odlučila kako neće otići van, pri čemu su je vodili pomalo neuobičajeni motivi.
Voli „muška“ zanimanja
-Iako će netko kazati kako je riječ o tipično muškom zanimanju, od ranije me zanimala policijska škola koju ipak nisam uspjela upisati i sada su sve moje misli usmjerene na prijavu za vojnu obuku u Požegi gdje ću, nadam se, proći testove. U tom slučaju, vojska ostaje mojim konačnim odabirom makar i dalje potiho „patim“ za policijom – kaže Ana.
Na prvi pogled teško je pretpostaviti kako se iza pomalo krhke pojave krije takva odlučnost u pokušajima savladavanja teških iskušenja nakon kojih se postaje hrvatskim vojnikom, ali Ana čvrsto vjeruje u uspjeh.
-Znam što me uskoro očekuje, ali spremna sam na sve izazove koji će trajati oko četiri mjeseca, pa će Bjelovar možda dobiti još jednu pripadnicu naših oružanih snaga. U tome imam podršku roditelja, što mi puno znači u postizanju konačnog cilja, premda majka ipak povremeno pripomene kako bi me radije vidjela u nekom drugom zanimanju. Uostalom, sve će ubrzo biti poznato i ako ne uspijem, ipak neću odustati ni od drugog pokušaja bilo u policiji ili vojsci- dodaje.
Ne želi u inozemstvo
Za Aninu konačnu odluku još ne znaju ni najbliže kolegice, što čuva svojevrsnim iznenađenjem, naravno do izlaska ovog teksta koji će u stvari otkriti i njene buduće nakane. Pripominje i kako je dosta generacijskih prijatelja već pronašlo posao u inozemstvu, ali čvrstima drži i vlastite argumente ostanka.
-Tamo se više zarađuje, ali nikada nisam ozbiljno razmišljala o odlasku. Ovdje sam ipak kod kuće gdje kanim i ostati jer čvrsto vjerujem da je i u nas moguće živjeti od vlastita rada – na kraju će.
