BJELOVAR – Radovi na bjelovarskom Domu kulture nalaze se na vrhuncu i do ožujka bi projekt energetske obnove i unutrašnjeg uređenja trebao biti završen. No, osim novog i modernijeg izgleda ovaj kulturni bjelovarski hram bi mogao dobiti i novo ime. Naime, bjelovarski gradonačelnik Dario Hrebak jučer je izjavio da je odlučio promijeniti naziv Doma kulture u Bjelovarsko kazalište. Mnoge je ta izjava šokirala, no s druge strane mnogi su je s odobrenjem pozdravili.

No, to nije prva Hrebakova promjena imena neke ustanove nakon obnove. Isto tako je naš gradonačelnik nakon prvih manjih zahvata promijenio i ime Školsko – sportske dvorane u Dvoranu europskih prvaka. Cinici su, stoga, odmah jučer nakon Hrebakove izjave rekli da se čude što gradonačelnik odmah i Boriku nakon obnove nije promijenio ime. No, da nije usamljen u mijenjaju imena dobro poznatih bjelovarskih mjesta nakon obnove dokazuje i bivši gradonačelnik Antun Korušec koji je nakon obnove partizanovog igrališta i gradnje podzemne garaže cijeli objekt nazvao ‘Staro rukometno igralište’.

Gradski ukras

Što se tiče Doma kulture, to je zdanje koje ne plijeni poglede samo atraktivnim izgledom, već je bilo svjedokom brojnih događanja i promjena, od kojih su neka bila sušta suprotnost njenoj prvotnoj namjeni. Premda je prvi židovski hram u Bjelovaru izgrađen 1882. godine na raskrižju današnje Strossmayerove i Miošićeve, kako je broj Židova godinama rastao, na izvanrednoj Glavnoj skupštini Židovske vjeroispovjedne općine, 1913. donijeta je odluka o gradnji sinagoge u ulici Ivana Mažuranića i to na mjestu gdje se nalazila kuća državnog odvjetnika o čemu su izvjestile i tadašnje novine:

”Novi će hram po projektima Otta Goldscheidera iz zagrebačkog arhitektonskog biroa „Hönigsberg i Deutsch“ služiti za ures našemu gradu jer će svojom vanjštinom i unutrašnjim uređenjem, pa i veličinom spadati u veće moderne hramove u Hrvatskoj” – navodi se u dijelu teksta.

Hram pretvoren u skladište

Gradnja je dovršena 1917., dok su manji zahvati rađeni tijekom iduće tri godine, a vjerski obredi obavljani sve do 1941. Kako u svom radu ‘Prilog istraživanju povijesti Židova u Bjelovaru’ navodi arheolog i povjesničar umjetnosti Mladen Medar, sinagoga je bila zatvorena i pretvorena u skladište opljačkane židovske imovine, a zatim u njemačko vojno skladište.

Činjenica je, međutim, da židovska vjerska obilježja nisu devastirala ni njemačka ni ustaška vlast. Ali, uspostavom nove, već 1945., najprije su rastavljene i prodane orgulje, a potom su 1951. godine prigodom adaptacije zgrade za potrebe bjelovarskog Narodnog kazališta uništene obje kupole i Mojsijeva ploča – navodi Medar.

No, zbog financijskih nedaća kazalište je zatvoreno osam godina kasnije i od tada je ova zgrada dobila naziv Društveni dom, u kojem su se održavale povremene kulturno umjetničke priredbe, politički skupovi, ali i krajem 60-ih godina prvi rock koncerti. Kako se tijekom njihova trajanja sjedilo ‘kao u kinu’, bez obzira na uzbudljivost nove glazbe vladala je pomalo komorna atmosfera.

Prvi koncerti

Zasigurno se srednja generacija dobro sjeća gostovanja jedne inozemne rock grupe. Bio je to njemački sastav Caleidoscope, koji je također devastirao dio doma, jer su zbog preglasne svirke u jednom trenutku sa stropa počele padati stiroporne ploče. Gostovali su ovdje i drugi tada poznati pjevači, jer Bjelovar osim kina Gorice jednostavno nije imao prikladniji koncertni prostor. Tako se vremenom Društveni dom sve više počeo pretvarati u svojevrsno gradsko kulturno stjecište, a 1987. u prostorije na katu useljava dio bjelovarske Glazbene škole, dok zgrada nakon druge obnove dobiva naziv Dom kulture.

Ravnateljica škole Sonja Štefanac napominje, kako u to vrijeme nije bilo govora o gradnji nove školske zgrade, pri čemu je dolazak pojedinih sekcija trebao poprimiti karakter privremenosti. No, kasnije se pokazalo kako tomu nije bilo tako, pa se još i danas čuju zvuci truba, klarineta, saksofona i drugih instrumenata.

Glazbena škola

Već tada su postojali prostorni problemi u matičnoj školi, zbog čega su u početku preseljene sekcije puhača i gitara, a kasnije zborovi i gudači. Bez obzira što su prostorije za vježbanje minijaturne, a na katu nema sanitarnog čvora i vode, imamo privilegiju probe gudača i puhača održavati na pozornici, čime je i kvaliteta rada podignuta na višu razinu. Tako je pod predznakom privremenosti, dio naše škole već više od 30 godina pod krovom Doma kulture – kazala je svojedobno S. Štefanac.

Premda se s 280 mjesta u parteru i na balkonu, dvorana svrstavana u red manjih, broj održanih priredbi iz godine u godinu je rastao, pa je primjerice u prosjeku pozornica bila zauzeta više od sto dana, dok ukupan broj korisnika premašuje brojku od njih 50.

Pregršt događanja

Nova sezona se u pravilu otvara u siječnju Međunarodnim tjednom udaraljkaša, potom dolaze kazališne predstave na malom i velikom BOK festu, Susreti profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade Assitej, dok je preostali dio rezerviran za Zajednicu udruga kulture, priredbe škola i dječjih vrtića, političke skupove i svečanosti, te koncerte. Teško je nabrojiti sva značajna glazbena imena koja su gostovala na našoj pozornici, ali ipak izdvajam koncert Zagrebačkih solista, čemu valja dodati i niz poznatih glumačkih imena.

Vrijedno je spomenuti kako su se 80- ih upravo ovdje održavali popularni i odlično posjećeni Novogodišnji koncerti Gradskog duhačkog orkestra- dodaje S. Štefanac.

Pri tome podsjeća i na svojedobnu neizvjesnost vezanu uz status doma, jer je tijekom provođenja zakona o povratu imovine, zatraženo njegovo vraćanje pod okrilje židovske zajednice, no kako nije utvrđen pravni sljednik, zgrada se od 2017. godine nalazi u vlasništvu Grada.

Dom u brojkama

1917.g. – dovršena izgradnja židovskog hrama

1941.g. – postaje skladištem opljačkane robe

1951.g. – prostor dobiva Narodno kazalište

1989.g. – Mijenja naziv u Dom kulture