Kada vam Goran Matišić pokuca na vrata, nije pitanje hoće li vam što oduzeti, nego što će vam oduzeti. Matišić je, naime, sudski ovršitelj Općinskog suda u Bjelovaru s gotovo 20-ogodišnjim iskustvom. Riječ je o službeniku koji je na poslu doživio gotovo sve što se može doživjeti, a svojedobno je, prije 15-ak godina, “na teren” znao izlaziti čak tri do četiri puta dnevno!
Iako je riječ o prilično stresnom poslu, Matišić ga obavlja s puno pažnje i, koliko god to nevjerojatno zvučalo, čak i s ljubavlju. Uredovanje, a tako se stručno naziva kad vam Matišić dođe u društvu ovrhovoditelja “pokupiti” pokretnine, sudski ovršitelj, ako baš želi, može obaviti za desetak minuta. Brzinski će vam uručiti rješenje o ovrsi, uputiti vas u predmet ovrhe i vaša prava te krenuti s popisom, a potom i s odvozom pokretnina. No, Matišić pripada onoj skupini ovršitelja koja poslu pristupa “s dušom”.
Poštujem činjenicu da ulazim u tuđa dvorišta
– Uvijek poštujem činjenicu da ulazim u tuđa dvorišta, kuće i stanove. Ljudima pristupam s punom pažnjom i poštujući ih, no jednako tako oni moraju znati da ne dolazim kod njih zato što to želim, nego zato što za svaku tu ovrhu postoji rješenje o ovrsi suda, odnosno rješenje javnog bilježnika – ističe Matišić dodajući kako su u većini slučajeva Bjelovarčani (u nadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru je Bjelovar i osam okolnih općina iz tzv. “Zajednice općina Bjelovar”) reagiraju pristojno. Po njegovom iskustvu, tek pet posto njih, dakle tek svaki dvadeseti, reagirat će negativno.
– Ljudi većinom znaju zašto sam došao pa se ni ne bune. Ima onih koji su zaboravili platiti račun pa ga plate istog trena da izbjegnu ovrhu, a ima i onih koji doista nemaju novca – pojašnjava Matišić. Dodaje i kako uz njega, posao ovršitelja obavlja i kolega Josip Pinter te pomoćni sudski ovršitelj Alen Pop. Iako pod Općinski sud u Bjelovaru spadaju i Daruvar, Pakrac, Križevci i Čazma, intervencije u tim gradovima su rijetke jer i tamo postoje sudski ovršitelji.
Iako su pokretnine i motorna vozila najčešći predmeti ovrhe, događaju se i one neobičnije, poput primjerice, pljenidbe i oduzimanja stoke. Matišić se tako prisjeća ovrhe nad čak 80 bekona koju je doživio prije 15-ak godina. A, u slučaju da netko želi ovršiti stoku, mora osigurati sve potrebne uvjete za držanje stoke – transport, smještaj, hranu i veterinara. No, nitko od ovrhovoditelja ustvari ne želi niti nekretnine, a niti pokretnine ovršenika. Sâm proces ovrhe služi da se ovršenika natjera da ovrhovoditelju plati dugovanja.
Živi zid samo povećava troškove
Pojednostavljeno, ako je osoba dužna tisuću kuna, ovrha će biti na pokretnine u vrijednosti od tri tisuće kuna, jer osim samog dugovanja, dužnik mora platiti i troškove sudskog postupka, izlaske na teren, pa i u najskupljoj varijanti, interventnu policiju. Popisane pokretnine i motorna vozila prodaju se na javnoj dražbi, pri čemu se po novome održava samo jedan krug dražbe, a postignuta cijena ne smije biti niža od 50 posto one procijenjene. Ako ne bude interesa, predmet prodaje vraća se vlasniku.
Upravo iz tog razloga, intervencije poput onih Živog zida, ovršeniku ustvari ne pomažu nego mu povećavaju troškove jer se ovrha neće provesti u slučaju ometanja i onemogućavanja provedbe sudske radnje bez nazočnosti policije. Ako pak interventna policija provede čitav dan na terenu, primjerice njih 20 s pet policijskih vozila, samo njihov trošak toga iznositi će 5 do 10 tisuća kuna. Platit će ga ovrhovoditelj koji će potom tužiti ovršenika i u konačnici mu “sjesti na račun” i za taj iznos. Dakle, Živi zid samo odgađa neodgodivo, ne pruža nikakvu zaštitu ovršeniku i povećava troškove, uz vlastitu promociju na račun ovršenika.
