U Bjelovaru se ovih dana obilježavaju Dani češke kulture, a tim povodom predstavljamo Vam jednu humornu ratnu dramu koja je gotovo tipični predstavnik češke kinomatografije, a bila je nominirana i za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja
Moramo si pomagati (2000, Češka)
“Musime si pomagati”, što bi u hrvatskom prijevodu značilo “Moramo si pomagati” gotovo pa je klasični predstavnik češkog filma, gorko – slatka priča iz II svjetskog rata, koja je bila i nominirana za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja. Filmovi iz Češke (Čehoslovačke) uvijek su imali neki poseban šarm, još od Miloša Formana, Jirija Menzla te klasika kao što su “Strogo kontrolirani vlakovi”, “Selo moje malo” ili “Ljubavi jedne plavuše” (koja se danas može pogledati u bjelovarskom Kulturnom i multimedijskom centru) Česi su se uvijek voljeli zafrkavati i s teškim temama te kroz britki i pametni humor kao da su pokušavali nadjačati tadašnje svakodnevne probleme, a usput su bili i iznimno subverzivni. U ovome slučaju tematika baš i nije za šalu pošto je radnja filma “Divided we Fall” smještena u Prag za vrijeme II svjetskog rata i tematizira se progon tamošnjih Židova.
Priča prati tri prijatelja, koje kroz kratke crtice upoznajemo iz vremena sa samog početka rata. Horst je tako njemački Čeh koji podržava naciste, a godinama je radio sa svojim najboljim prijateljem, Čehom Jozefom, koji je taman uoči rata postao invalid te više ne može raditi. U njihovom društvu prije rata bio je i sin bogatog židovskog industrijalca iz susjedstva, David, koji je odmah na početku rata završio u logoru u Poljskoj. Kako je rat odmicao tako je Horst napredovao te je postao jedan od glavnih praških kolaboracionista i suradnika nacista, koji neprestano pokušava i Jozefa, kojem se nacizam zapravo gadi, privoljeti da se priključi nacističkoj organizaciji. Stalno Horst s ostalim vodećim češkim Nijemcima dolazi u stan k Jozefu i Marie i jasno da kompletno susjedstvo smatra da je i ovaj bračni par u najmanju ruku simpatizer nacizma.
Sve se promijeni jednog dana kad se na njihovim vratima pojavi David, a Jozef i njegova žena Marie odluče ga skrivati u svojoj kući tijekom rata. Tajna je to koja bi ih mogla koštati glave pošto je kazna za sve one koji skrivaju Židove sigurna smrt. Kako vrijeme prolazi situacija se komplicira, Horst postaje sve nasrtljiviji i sve češće dolazi k njima, a situacija će se vrlo brzo okrenuti jer kako rat prolazi sve je jasnije da će nacisti izgubiti. Ovaj je film poseban po tome što praktički niti jedan lik u njemu nije prikazan jednodimenzionalno, odnosno crno ili bijelo. Lako je s današnje distance govoriti ja bih napravio ovo ili ono, ali vjerujem da je to bilo izrazito opasno vrijeme i stvarno je trebalo imati puno sreće i spretnosti dočekati kraj rata s glavom na ramenu, posebno u okupiranim područjima. Upravo taj koncept u kojem ljudi nisu ni izrazito dobri, ni izrazito loši, već se snalaze kako znaju i mogu u teškim vremenima specifičan je za ovu priču.
Tako i Jozef teška srca na kraju ipak pristaje surađivati s nacistima kako bi napravio paravan činjenici da skriva Židova te se nada da će ga upravo taj skriveni Židov na kraju rata i spasiti. Iako je Horst punovjerni nacist ipak je i on čovjek koji neće izdati svog prijatelja te zna čuvati tajne, a Marie također mora pristati na razne kompromise kako bi sačuvala sigurnost ne samo sebe i muža, već i Židova kojeg skrivaju. Osnovna ideja ovog filma je, kako to i sam naziv kaže, ljudi si trebaju pomagati ma koliko teška vremena bila. Ima u ovom filmu i duha pomirenja i duha ponovnog izgradnje nacije nakon završetka rata i društva koje još nije ni svjesno da ih čeka novih pola stoljeća mraka pod sovjetskom dominacijom. Također, ovaj se film iznimno simpatično poigrava i s nekim biblijskim motivima. Tako se glavni likovi zovu Jozef i Marie, par je to koji ne može začeti dijete, a tu uskoro stiže i sin nekadašnjeg židovskog “kralja” industrije u Pragu, koji se, slučajnosti li, zove David. Autor ovog filma možda je i najpoznatiji češki filmaš srednje generacije Jan Hrebejk, koji je tri puta dobio nagradu za češkog redatelja godine, a ukupno je petnaestak puta bio nominiran za istu. Povijesne teme, posebno novija češka povijest za vrijeme socijalizma neiscrpna su mu inspiracija, a ovaj film ipak mu je do sada možda i najveći uspjeh.
