Malo za promjenu od klasičnih filmova koji se obično puštaju na Badnjak ili Božić, donosimo Vam toplu priču o violončelistu iz Češke, čiji se život promijenio kad je u njega ušao dječačić iz Rusije po imenu Kolja. Ovaj je film prije dvadesetak godina ovjenčan Oscarom za najbolji film izvan engleskog govornog područja i jedan je od najuspješnijih modernih čeških filmova

Kolja (1996, Češka)

Franta je 55-godišnji violončelist, vječiti neženja i ženskaroš čiji se život potpuno promjeni kad u njega uđe petogodišnji dječak iz Rusije Kolja. Radnja ovog filma smještena je potkraj 80-ih godina prošlog stoljeća, kad se komunistički blok polako, ali sigurno počeo raspadati i dezintegrirati, a nekad ugledni član filharmonije Franta preživljava svirajući na sprovodima i radeći povremene poslove. Iz filharmonije je izbačen zbog političke nepodobnosti pošto mu je cijela obitelj, odnosno braća i sestre, pobjegla iz komunističke Čehoslovačke. I životari Franta tako, daje instrukcije iz violončela studenticama, koje ponekad uspije ubaciti u krevet, kad mu jedan prijatelj predloži da bi se mogao oženiti za Ruskinju koja bi to učinila zbog čehoslovačkih papira kako bi mogla potom zbrisati u Njemačku.

Nakon kratkog premišljanja Franta na to pristane jer mu je ponuđen lijep novac za taj fiktivni brak, no njegova nevjesta sa sobom dovede i petogodišnjeg sina. Ubrzo nakon svadbe mladenka dande petama vjetra, iskoristi svoj novi pasoš i pobjegne ljubavniku u Njemačku, a malenog Kolju ostavi sa svojim novim mužićem. U početku Franta i nije oduševljen što mu se u samački život ubacio klinac koji uopće i ne razumije češki, no mališan mu se polako počinje uvlačiti pod kožu i čangrizavi pesimist polako se počinje mijenjati i prihvaćati Kolju kao svog. Česi su oduvijek u kinematografiji bili poznati po svojim gorko-slatkim humornim pričama, a Kolja je jedan od najboljih primjera tog stila nakon klasika kao što su “Selo moje malo” ili “Strogo kontroliranih vlakova”. Česi su pravi majstori za tragikomediju. U svojim filmovima uvijek su perfektno znali kombinirati veselo i tužno, a upravo takva je situacija i s Koljom. Kako se radnja ovdje događa pred sam kraj vladavine komunista, jasno je da je Kolja i svojevrsna satira i kritika tog režima. Najbolji primjer je scena s češkim udbašima koji Frantu stišću i žele ga strpati u zatvor jer su sigurni da je sklopio fiktivni brak, a muči ih što to ne mogu dokazati, dok na kraju, kad krenu demokratski prosvjedi, obojica se guraju u prve redove i mašu češkim zastavama. Očito su oni bliski režimu u svim postkomunističkim državama samo promijenili kapute i samo se opet ugurali blizu demokratski izabrane vlasti, a ne samo u nas.

Zanimljivo je da je glavnu ulogu ovdje odigrao Zdenek Sverak, koji je ujedno napisao i scenarij, dok je film režirao njegov sin, Jan Sverak. Kolja se pokazao kao do sada najuspješniji češki film otkako se Čehoslovačka rascijepila na dvije države, a do danas niti jedan film nije ga uspio nadmašiti. Ova izrazito simptatična “feel good” humorna drama ovjenčana je Oscarom za najbolji film izvan engleskog govornog područja, a dobio je i Zlatni globus u istoj kategoriji. S više od 1,3 milijuna gledatelja u češkim kinima, Kolja je i danas jedan od najgledanijih i najvoljenijih tamošnjih filmova, a nakon što ga se pogleda, stvarno i nije teško shvatiti zašto je to tako.