Kontroverzni australski film koji se desetljećima smatrao izgubljenim jedan je od ključnih filmova za nastanak australskog novog vala, a slavni Martin Scorsese opisao ga je kao “duboko uznemirujuć i šokantan film”. Provjerite zašto!
Buđenje u strahu (1971, Australija)
Kad se “Wake in Fright” 1971. godine pojavio u australskim kinima, ovaj se psihološki triler smješten u unutrašnjost Australije, pokazao kao potpuni debakl. Ipak, s godinam je uspio dostići kultni status, a na to je sigurno utjecala i činjenica da je tijekom godina film izgubljen. Originalni filmski negativ je nestao, što je rezultiralo time da su se godinama mogle pogledati samo verzije filma izrazito loše kvalitete i verzije koje nisu bile cjelovite. Montažer filma Anthony Buckley 1994. godine dao si je zadatak pronaći bolje očuvanu kopiju filma u necenzuriranoj verziji, a ta je potraga trajala čak osam godina. Negative “Buđenja u strahu” uspio je pronaći tek 2002. godine u Pittsburghu i to u nekakvom brodskom kontejneru na kojem je stajao natpis “za uništavanje”. Spasio je Buckley negativ, po kojem je 2009. godine “Wake in Fright” digitalno remasteriran te je dobio novu priliku u australskim kinima, a ponovno je prikazan i u Cannesu. Ovaj puta prošao je daleko bolje, a danas ga se smatra možda i ključnim filmom za nastanak australskog novog vala.
Iako je od njegovog snimanja prošlo gotovo pola stoljeća, “Wake in Fright” i danas je prilično kontroverzan i šokantan, a snimljen je prema istoimenom romanu australskog novinara i književnika Kennetha Cooka. Odmah nakon izdavanje knjige koja je instatno postala hit u Australiji te je do danas doživjela niz reizdanja, počelo se pregovarati o snimanju filma, no moralo je proteći gotovo čitavo desetljeće da se to i realizira. Priliku da režira ovaj film dobio je tada relativno nepoznati kanadski redatelj Ted Kotcheff, koji se kasnije proslavio s Rambom. Snimanje je konačno počelo 1970. godine u području pustinjske unutrašnjosti Australije, koje je i inspiriralo Cooka za pisanje ove knjige, a “čast” da odglumi potpuno destruktivni gradić Bundanyabbu u kojem se odvija radnja dobio je rudarski grad Broken Hill u Novom Južnom Walesu.
Glavni junak filma je mladi učitelj John Grant, kojeg sreća nije pomazila jer je poslan da radi u selo u australskoj divljini. Naravno da se mladić srednje klase iz Sydneya ondje baš i ne može uklopiti i da se ondje osjeća kao da potpuno trati život, a za božićne praznike odluči barem na koji tjedan otići kući u Sydney. No, kako bi se dokopao leta za Sydney, put ga nanese u “Yabbu”, kako lokalci nazivaju Bundanyabbu, prilično izolirano mjesto, čiji mještani se s nesnosnim vrućinama i pustinjskim suncem bore uz ogromne količine alkohola. Učitelj ondje sav novac izgubi na kocki i zaglavi u ovom gradiću sa skupinom totalnih luđaka, manijaka kojima je alkohol potpuno uništio mozgove. U nekoliko dana prožetih potpunom autodestrukcijom i nihilizmom, očito nekarakterni učitelj se povede za lokalcima i pridružuje im se u cjelodnevnim seansama ubijanja u alkoholu i kasnijoj destrukciji, koja se sastoji i potpuno bezrazložnom ubijanju klokana.
Jasno da skupina takvih manijaka ne može imati neki normalan hobi kao što je, ne znam, vezenje goblena ili skupljanje salveta. Oni svakog dana potpuno pijani sjedaju u auto s puškama u rukama te odlaze u pustinje kako bi masakrirali jadne klokane, a u jednoj takvoj bolesnoj seansi pridruži im se i učitelj. Htio bih tu upozoriti sve one koji su osjetljivi na scene mučenja da se ne iznenade jer ovdje je mučenje životinja prikazano na stvarno užasan i nažalost realističan način, a ono što ovi ljudi rade nedužnim životinjama za svaku je osudu. Ponajviše zbog tih scena ubijanja životinja, ali i zbog cjelokupnog nihilističkog i autodestruktivnog prikaza društva, “Wake in Fright” je i nakon prikazivanja izazvao tolike kontroverze i zbog toga vjerojatno početkom 70-ih u prilično konzervativnoj državi kao što je tada bila Australija i nije imao šanse.
Da se vratim još na te užasne scene ubijanja klokana, na samom kraju filma stoji objašnjenje producenata da su scene lova snimljene tijekom pravog lova na klokane, no u njemu nisu sudjelovali glumci, već profesionalni lovci. Naglašeno je kako su upravo iz razloga što je već tada klokan bio izrazito ugrožena životinja i što mu je opstanak upitan, te scene snimljene “uncut” i to nakon konzultacija s vodećim organizacijama za zaštitu životinja u Australiji i Velikoj Britaniji. Očita je bila namjera da se s tim scenama izazove šok i da se pokuša utjecati na svijest ljudi, a efekt se na gledatelje definitivno tim užasnim, neki bi rekli možda i nepotrebnim scenama, zasigurno postigao o čemu je svjedočio i velik broj ljudi koji je napustio premijeru filma u Cannesu. Zanimljivo je i kako je redatelj filma Kotcheff vegetarijanac, koji je svoju odluku da u film uvrsti kontroverznu i uznemirujuću scenu lova branio do kraja.
Zanimljivo je kako je “Buđenje u strahu” tek jedan od dva filma koji je dva puta prikazan u Cannesu, a veliki Martin Scorsese za ovaj je film rekao sljedeće: “Wake in Fright je duboko, stvarno mislim duboko uznemirujuć i šokantan film. Prvi puta sam ga vidio na premijeri u Cannesu 1971. godine i sjećam se da sam potpuno ostao bez teksta. Vizualno, dramaturški, atmosferički i psihološki, ovaj je film prekrasno nijansiran i jedan je od onih filmova koji se ne zaboravljaju, zajedno s glavnim junakom kojeg je odigrao Gary Bond.” I stvarno, lik učitelja kojeg tumači Bond jedan je od onih likova koji od naizgled normalnih i moralnih ljudi u vrlo kratkom vremenu postane potpuno drukčije biće. Umjesto da se suprotstavi onima koji su nemoralniji i gori od njega i koji ga vuku prema dolje, on se prepusti niskim strastima i postane isti kao ekipa iz “Yabbe”. Godine 2017. je napravljen i remake ovog filma i to kao mini-serija od dvije epizode, no prošla je prilično nezapaženo i oni koji su je pogledali, tvrde da nije ni sjena ovog hiperrealističnog i brutalnog kultnog filma.
