BJELOVAR – Teško je ustvrditi je li Romeo Pocrnić u motociklističkim krugovima poznatiji kao vozač, jedan od organizatora moto utrka u Novoj Rači ili pak strastveni kolekcionar starih motora kojima na svoj način „udahnjuje dušu“. Stoga je njegova priča o motorima kojima su „inficirane“ tri muške generacije Pocrnića, jer bi uz oca Matu i Romeovog sina Matea, trebalo dodati i majku Anu koja je kriomice znala sjesti na motor, tek dio povezanosti obiteljskog života u kojem čvrsti temelj počiva i na dva kotača. Tako je i Romeo 1992. počeo sakupljati motore, ali ciljane skupine, držeći se vlastitih afiniteta prema nekim modelima.

Očaranost NSU-om

-Nakana je bila sakupiti motore od 175 do 250 „kubika“ koji su se vozili krajem 60-ih godina, a sve je krenulo restauriranjem očevog NSU-a Pretis koji je još uvijek u našoj obitelji. Taj motor je dio naših života i proizvodio se u Sarajevu, a vjerojatno malo ljudi zna kako skraćenica Pretis znači „Preduzeće Tito Sarajevo“. Doduše, nisam „imun“ ni na ostale modele, ali upravo motori te tvrtke su s vremenom postali mojom opsesijom – priča Romeo.


Najstariji motor u kolekciji, DKW 200, proizveden 1939.g

Kako će i sam teško povući odrednicu vlastita osjećaja pripada li kolekcionarima ili restauratorima, otkriva novi motiv kojim će u izvjesnoj mjeri objediniti obje uloge. Naime, Romeo ne kupuje motore da bi ih nakon uređenja prodavao, već tek neophodnim zahvatima sačuvao njihovu izvornost.

-Premda je restauracija najteži dio posla koji može potrajati i mjesecima, ne želim zarađivati na motorima, već stare modele koji su nekada bili „pojam“ na cestama, očišćene i s originalnim djelovima predstaviti mlađim naraštajima. Tako je dio mojih uradaka izložen u lokalu „Čeka“ Ivana Tulića, koji mi svesrdno pomaže u ovom poslu, premda su ambicije daleko veće. Već dugi niz godina pokušavam pronaći prostor za zavičajni moto muzej, ne samo bjelovarskog motociklizma koji ima bogatu tradiciju, već i kao prezentaciju starih motora. Držim kako Bjelovar to zaslužuje, pa bi se osim oldtimera tamo mogli naći i motocikli na kojima su se nekada vozile bjelovarske gradske utrke, ali i dio ostavštine jedne od legendi bjelovarskog moto sporta Marijana Krmopotića Miksera, koju mi je poklonila njegova sestra Marijana – dodaje.

Očekivanja barem za sada nisu donijela ni tračak optimizma, stoga će Romeo između ostalog otkriti kako je u njegovoj kolekciji 39 motora, od kojih su 22 oldtimera, za čiju obnovu koristi isključivo originalne rabljene dijelove, pa i pod cijenu da poneki dio traži i godinu dana.

Strpljenjem do izvornosti

-Bilo bi smiješno neke dijelove motocikala proizvedenih, primjerice 50-ih godina, „ukrasiti“ plastičnim blatobranima, što je i svojevrstan grijeh prema prvobitnom izgledu. Neki toga nisu svjesni, ali „gušenje“ izvornosti surogatima jednostavno se ne uklapa u moj način rada – zaključuje Romeo, koji kao tajnik Moto kluba Classic već uvelike priprema tradicionalnu ljetnu utrku u Novoj Rači koja je uz Križevce jedina u Hrvatskoj čija staza prolazi naseljem.