BJELOVAR – Pišući svojedobno o dijelu bjelovarske prepoznatljivosti, uz neizostavni rukomet, prisjetili smo se niza poznatih proizvoda poput keksa i sira za kojima se nekada uzdisalo, kao i „malih“ traktora ugaslog „Tome Vinkovića“, a da ne govorimo o poklopcima za šahte naše nekadašnje Ljevaonice koji su se mogli vidjeti ne samo na ulicama mnogih gradova diljem bivše države, već i svjetskih metropola. Svi se oni ubrajaju u, kako bi se to danas moderno kazalo, brandove s općeprihvaćenim standardom porijekla poznatog internacionalnog naziva „Made in…“

Gradski „izum“

Međutim, ova niska ostala bi nepotpuna bez još jednog detalja koji je Bjelovaru priskrbio popularnost, novinske naslovnice i televizijske reportaže, a riječ je o moto alci koja s pravom nosi naziv „Made in Bjelovar“. Ideja o kombiniranom natjecanju vožnje motocikla i sinjske alke pojavila se u gradskom Moto klubu 1976., kada je 16. listopada na korzu po kišovitom vremenu, ali uz brojne promatrače, održano prvo natjecanje, a ove će godine obilježiti svoje 38. gradsko izdanje i 58. u organizaciji kluba. O tom nesvakidašnjem događaju danima se pričalo kao jednoj od atrakcija u kojoj su mnogi vidjeli i dugovječnost ovoga natjecanja i pri tome nisu pogriješili. A prema staroj uzrečici da se ono što ne zabilježe novine nije ni dogodilo, o premijernom izdanju moto alke izvijestio je i tadašnji Bjelovarski list.

 Prvi slavodobitnici

-Unatoč lošem vremenu na Trgu jedinstva (današnjem Kvaternikovom trgu), u povodu dana SKOJ-a održana je zanimljiva i atraktivna priredba koju su organizirali Općinska konferencija SSOH Bjelovar i Auto-moto društvo „Đuro Šegović“. Alkari, ovoga puta na motorima, već nakon prve vožnje stekli su svoje pristaše, a njihova umijeća nagrađena su burnim aplauzom. Na natjecanju je sudjelovalo 37 „alkara“, a u konkurenciji jednosjeda prvo mjesto nakon pripetavanja pripalo je Zoranu Stanivukoviću, drugo Draženu Tremcu, dok je treće mjesto zauzeo Marijan Mikulandi. U kategoriji dvosjeda prvo mjesto sa dvije pogođene „sride“ pripalo je posadi Marijan Krmpotić, vozač, i Damir Stilinović, alkar, drugi su bili Tihomir Ševerdija i Siniša Pajić, a treći Goran i Dubravko Rajković – izvijestile su gradske novine, ali je, istina, nepotpisani autor, stavio ovo natjecanje i u nešto širi kontekst.

– I dok Križevci imaju svoje „spravišće“, Koprivnica „pivovarske dane“, zašto Bjelovar ne bi imao svoju moto alku. Naravno, takva priredba ne bi smjela ostati u lokalnim okvirima te bi se u njenu organizaciju trebalo uključiti Turističko društvo, privredne organizacije, ugostiteljstvo, a neophodna bi bila i pomoć društveno-političkih organizacija. U svakom slučaju, uz dosta publiciteta bila bi to turistička atrakcija na koju ne trebalo gledati s podcjenjivanjem – navodi autor.
Među mnogobrojnim gledateljima koji su pratili prvu moto alku bio je i Damir Cvjetičanin, današnji član Upravnog odbora bjelovarskog Moto kluba koji izdvaja još neke detalje „rađanja“ ovog dijela gradske povijesti.

Unikatno natjecanje

-Prema nekim pričama, moto alka je ustvari nastala kao odgovor na ukidanje motociklističkih utrka gradskim središtem koje su bile nastavkom bogate tradicije ovoga sporta u Bjelovaru. No, sigurno je kako prije 1976. u bivšoj državi nije održano niti jedno slično natjecanje po čemu je naš grad u tom smislu unikat, a sve ostale moto alke koje su nastajale kasnijih godina rađene su, uz neke neznatne izmjene, prema bjelovarskom obrascu – kaže Cvjetičanin.
Naime, naša alka je zamišljena kako bi u mnogim detaljima bila što sličnija sinjskoj, pa su tako već u samim počecima određene i brzine kretanja natjecatelja, čime se željelo što vjernije dočarati brzinu kojom prema pravilima, moraju trčati i alkarski konji.

 „Sinjska“ pravila

-Tako je za jednosjede određena brzina od 30 do 40, a dvosjede 40 do 50 kilometara na sat. Pri tome smo predvidjeli i mogućnost odstupanja od gornje dozvoljene granice brzine za 10 kilometara, a svi natjecatelji koji iz bilo kojih razloga voze sporije od minimalnih vrijednosti ostaju bez plasmana. Jedna od posebnosti je i vijenac s kobasicama, namjenjen natjecateljima koji u tri vožnje nisu uspjeli osvojiti niti jedan bod pa se ponekad i tome „namještaju“ rezultati. Naime, kada neki od natjecatelja pogode dva puta „u ništa“, namjerno promašuju alku u posljednjoj vožnji da bi na kraju ipak osvojili „utješnu nagradu“ – dodaje.

U svečanoj loži

Prebirući po sjećanjima, Cvjetičanin će spomenuti i kako su, primjerice, 1977. godine pobjednici u kategoriji dvosjeda Krmpotić i Stilinović bili posebni gosti na sinjskoj alci i pratili natjecanje s ostalim visokim uzvanicima iz svečane lože, ali će jednim od najupečatljivijih događaja ostati onaj s natjecanja početkom 80-ih godina.
-Kako se u to vrijeme gradila zgrada nekadašnje Bjelovarčanke, na dijelu staze bila je postavljena ograda u koju se iz nepoznatih razloga zaletjela jedna od posada. Sve je prošlo bez ozbiljnijih posljedica, a spiker je „mrtav hladan“ priopćio publici: „Posada Hadžamija-Sokolović u plot.“ Među kuriozitetima je i podatak kako je 2003. i 2007. nastupio identičan broj natjecatelja, 60 dvosjeda i 17 jednosjeda, dok se također 2007. pojavilo čak pet ženskih posada, premda nema podataka o godini kada je nastupila prva alkarica – domeće.

 Desetljetna stanka

Bjelovarska moto alka se neprekidno održavala sve do 1985. kada prestaju natjecanja koja su mahom održavana za državne praznike, da bi se ponovo vratila u središte grada 2001.godine i od tada pa do današnjih dana u raznim prigodama privlači publiku. Pri tome valja podsjetiti da je desetgodišnja stanka dobrim dijelom bila uvjetovana i sudjelovanjem članova kluba u moto postrojbi tijekom Domovinskog rata.

-Premda imamo isključivo bjelovarsku moto alku, klub sudjeluje i u organizaciji natjecanja u drugima gradovima i općinama, što dovoljno govori o njenoj popularnosti, a tijekom trajanja BOK Festa neizostavni je dio druženja glumaca. Stoga je za vjerovati kako će ovaj isključivo bjelovarski „proizvod“ još dugo godina oduševljavati gledatelje željne uzbuđenja, atrakcije i nadasve umješnosti naših alkara u kacigama – na kraju će Cvjetičanin.