Bjelovarčanin Kristian Došen ovih je dana proslavio prvu godišnjicu u jednoj od najpoznatijih domaćih ekipa istraživačkih novinara, “Provjerenog” Nove TV. Mladi magistar novinarstva tada je medijima otkrio kako mu je upravo bavljenje istraživačkim novinarstvom oduvijek bilo neostvarena ambicija pa je novi posao shvatio krajnje ozbiljno i odgovorno. Tijekom posljednjih godinu publika ga je tako imala priliku gledati u brojnim zanimljivim situacijama i kao potpisnika velikih priča o malim ljudima kojima su često mediji posljednja nada da će neki njihov problem biti riješen. Sklonost prema novinarstvu Kristian je osjetio još kao dječak.

Urednik u osnovnoj

-U tome sam još od osnovne škole, kada sam bio urednik školskog lista u I. osnovnoj školi Bjelovar. Za to izdanje smo bili i nagrađeni odlaskom na Državni LiDraNo. Uvijek sam nešto „piskarao“, na kraju sam to počeo ozbiljnije raditi u školi. I tu je planula prva iskra, svidjelo mi se i nije bilo nazad. Imao sam stvarno sjajne profesorice Hrvatskog jezika, a prof. Mirjana Ištef je bila ta koja me prepoznala, poticala i govorila mi još u srednjoj, dok sam otišao u glumačke vode, da sam rođen za novinarstvo. Čini se da je bila u pravu, evo me sad na Novoj TV – prisjeća se naš sugovornik. Stoga je logičan odabir nakon mature u bjelovarskoj Gimnaziji, dodaje, bio Fakultet političkih znanosti na kojem je stekao titulu magistra novinarstva. Za vrijeme studiranja pohađao je i radionicu TV News Workshop koju je vodio američki profesor novinarstva dr. Sam Swann te je polaznik Govorničke škole Ivo Škarić. Na fakultetu je shvatio kako je od svih novinarskih područja televizija ono koje ga ponajviše zanima.

-Svemu je kriva Televizija Student na Fakultetu političkih znanosti. Bio sam u redakciji od samih početaka, radilo se puno i sa žarom. A radili smo sve, novinarski posao, snimateljski, montažerski… Uvuče ti se to pod kožu pa se ne možeš od toga obraniti. Profesionalni put je počeo još za vrijeme fakulteta, putem audicije sam počeo voditi na HRT-u 4 emisiju “Govornica”, pa sam kroz godinu dana počeo raditi za informativni program. Sad sam već sedmu godinu, ako računamo i fakultetske početke, u televizijskom novinarstvu. “Provjereno” je došlo nekako prirodno jer sam od malena želio nešto mijenjati, otkrivati i ovo je redakcija baš za to – kaže Kristian.
Otkriva nam kako je svaki dan u jednoj od najpopularnijih domaćih televizijskih redakcija uzbudljiv i ispunjen brojnim zadacima.

Podrška kolega

-S obzirom da se emisija emitira četvrtkom, tjedan nam počinje, zapravo, u petak, kad razmatramo teme za idući tjedan. I tu nema nekih šablona i pravila, traže se priče, međusobno razgovaramo što bi i kako bi, procijenimo koje su najzanimljivije i najvažnije od svih do kojih smo došli i to radimo. Cijela redakcija funkcionira kao mala obitelj. Sve zanima što radi onaj drugi, kako mu ide, što mu se dogodilo na terenu, iskusniji daju savjete nama mlađima… Svi zajedno „grizu“ i međusobno smo si podrška – kaže Kristian. Iako su gledatelji tijekom dosadašnjih 12. sezona “Provjerenog” svjedočili brojnim situacijama u kojima su se novinari izlagali opasnostima, često bili napadani od strane sugovornika, Kristian kaže kako za sada nema takvih iskustava.

-Ja osobno nisam, ali kolege jesu. No, nekako se navikneš da priče koje su važne uvijek nose sa sobom dozu rizika. Jer, nekome se neće svidjeti ako otkriješ, npr. njegove ilegalne radnje ili kako si napravio priču. No to je sve normalan dio novinarskog posla – vjeruje naš sugovornik.
Iako je novinarstvo vrlo dinamičan i zanimljiv posao, u javnosti se sve češće može čuti kako ono nikad nije bilo na nižim granama pa mnogi mladi i ne pomišljaju na mogućnost da upravo na tom terenu traže svoj kruh. No, Kristian vjeruje kako nije sve tako crno.
-Kod nas, kao i u svijetu, trend je smanjenja povjerenja u novinare i medije općenito. Važno je da se novinari pridržavaju standarda struke, etike, jer u suprotnom neće biti dobro. Kad još zbrojite smanjenje prihoda u medijskim kućama, onda stanje nije baš bajno. Ali optimističan sam, mislim da neke nove generacije, pa i moja, mogu promijeniti bar jedan dio tog stanja – kaže Kristian koji, uz renomirane strane, prati gotovo sve domaće medije, jer si, kaže, ne može dopustiti da mu promaknu bitne vijesti, bilo lokalne ili nacionalne.
-Potencijalne priče su svuda oko nas – podsjeća naš sugovornik, a na pitanje gdje se vidi za deset godina, spremno odgovara:
-U novinarstvu. Ništa se nije promijenilo od osnovne. Zapeo sam trajno.

Rijetki posjeti Bjelovaru

U pretrpanom rasporedu Kristian ipak uspijeva pronaći i malo vremena za sebe. Otkriva nam kako obožava planinarenje na koje bi volio odlaziti više nego što mu trenutno obveze dozvoljavaju.
-U slobodno vrijeme čitam, pokušavam provesti vrijeme s najbližim ljudima. Na žalost, u Bjelovaru nisam često, dođem otprilike jednom u dva mjeseca. I to je uvijek ispunjeno vrijeme, druženje s obitelji, izlazak s prijateljima. Svaki dolazak me nostalgično vrati u vrijeme djetinjstva, škole, puno je tu lijepih uspomena. Ipak je to grad u kojem sam odrastao. Mislim da većina Bjelovarčana koja je odselila dijeli sličan osjećaj – zaključuje mladi novinar.