Slučajni pronalasci, dragovoljne predaje, ili oduzimanja oružja i streljiva svih vrsta i godina podrijetla, u Policijskoj upravi bjelovarsko-bilogorskoj događaju se svakodnevno, a kako je ovakva dinamika već godinama na snazi, nameće se pitanje, kada će ubojiti skriveni arsenali doseći dno. Posebice ako se zna, da Ministarstvo unutarnjih poslova unutar programa Ujedinjenih naroda za razvoj, već od 2007. godine kroz akciju „Manje oružja, manje tragedija“ uporno poziva građane na dragovoljnu predaju, bez ikakvih bojazni od pokretanja prekršajnih ili kaznenih postupaka. A kada je riječ o minsko eksplozivnim sredstvima ili streljivu, sve to prolazi kroz ruke pirotehničara Miroslava Lukića koji otkriva ne samo pojedine manje poznate detalje vlastita zanimanja, već i nove „trendove“ u dragovoljnoj predaji oružja.

Avionske bombe

Većina minsko eksplozivnih sredstava od kojih se dio pohranjuje u našem priručnom skladištu izgrađenom po najvišim standardima, datira iz Domovinskog, a tek pet posto iz II. svjetskog rata. Po tome su „najpoznatija“ područja Garešnice i Čazme, što potvrđuje i nedavni primjer kada je mještanin na njivi koju obrađuje desetljećima „izorao“ manju avionsku bombu, a one se svrstavaju u najčešće pronalaske, kaže Lukić.

Premda je teško proniknuti u motive neprijavljivanja „držanja“ bombi, i drugog oružja, najčešće na neprimjerenim mjestima gdje lako dolazi do njihova oštećenja i potencijalne opasnosti za ukućane, zabilježeni su nesvakidašnji slučajevi „pohrane“, od kojih Lukić navodi jedan od „kapitalnih“. Naime, pozvan je na preuzimanje, kako mu je javljeno, dvije granate koje je u svom vozilu na parkiralište jednog trgovačkog centra dovezao građanin. Kada mu je Lukić kazao kako će po njih doći vozilom „karavan“, čuo je upozorenje da oružje u njega neće stati.

Predao rakete

Pomislio sam kako je riječ o šali, no kasnije sam se uvjerio da je čovjek bio u pravu. Naime, ono što je on nazivao granatama, bile su zapravo rakete višecjevnog bacača kalibra 128 milimetara, dugačke 3,5 metra. Kada sam ga upitao zašto ih je uopće donio kući, odgovorio mi je kako su u vrijeme rata svi nešto nosili, pa je eto, uzeo i on. Pomislio je kako bi mu rakete dobro došle kao stupovi za ogradu, no kasnije je očito odustao od te ideje, priča Lukić.

Za višegodišnjeg posla u kojem je od 1991. nije se suočio s nepoznatim napravama, ali bilo je opasnih trenutaka među kojima je i „susret“ s kumulativnom bombom za jedne od dragovoljnih predaja.
Bomba na kuhinjskom stolu

Njen mehanizam je bio u stanju „spremnosti“ za djelovanje, i trebao je samo manji udarac ili pad s visine od 10 centimetara da bi eksplodirala. A „dočekala“ me na kuhinjskom stolu „vlasnika“, koji u tome nije vidio ništa sporno. Pozvao sam ophodnju, i odvezao se do obližnjeg šumarka gdje je bilo moguće njezino uništenje, ali sam se putem plašio svake grabe ili ljuljanja kako ne bi došlo do eksplozije. Naime, prema standardnom operativnom postupku trebalo je u tom slučaju evakuirati naselje i uništiti bombu na stolu usred kuće, a da mi se nešto dogodilo za vožnje do mjesta njena uništenja, sam bi osjetio posljedice, dodaje.

Kako protiču godine od završetka Domovinskog rata postupno se mijenjaju i neke navike predaje oružja. Pri tome je sve više mlađih generacija koje za proljetnih i jesenskih čišćenja domova pronalaze skrivenu „ostavštinu“ svojih očeva ili se pak radi o suprugama.
Savjesne žene

Statistika potvrđuje kako je ove godine omjer predaje sredstava 60:40 u korist žena. Iako bilježimo manji pad dragovoljnih predaja, to se ne odnosi na količinu, premda je teško procjenjevo koliko se još opasnih naprava krije u domovima, a da mnogi nisu svjesni kako time ugrožavaju ne samo sebe, već i druge, na kraju će Miroslav.

Posredno do arsenala

Policijska službenica za odnose s javnošću PU Bjelovarsko-bilogorske Maja Barbir Grubić napominje da policijske pretrage zbog nekih drugih razloga, poput neovlaštene proizvodnje i prometa drogama obično rezultiraju pronalaženjem oružja, streljiva ili ubojitih naprava. Dodaje i kako je unatoč dosadašnjim akcijama u privatnim arsenalima još zasigurno podosta različitog naoružanja. Međutim, postupno raste svijest o tome da tim „potencijalnim ubojicama“ nije mjesto u domovima.