Iako je Mario Preskočil, novi predsjednik Županijske skupštine, javnosti vrlo malo poznat, riječ je o Bjelovarčanu respektabilne civilne i vojne izobrazbe i karijere koji je u politici već niz godina, no nikada do sada nije bio na toliko javno istaknutoj funkciji. Preskočil je na mjestu predsjednika Županijske skupštine zamijenio, također, prilično samozatajnu Đurđicu Ištef – Benšić, jednu od rijetkih osoba koja se s vremenom odlučila prestati baviti politikom i posvetila struci.
Iz Hrvatskih šuma u Hrvatsku vojsku
Preskočilu i Ištef – Benšić, osim samozatajnosti i diskrecije, zajedničko je i to što su članovi Nezavisne liste Damira Bajsa, aktualnog bjelovarsko-bilogorskog župana koji obnaša svoj peti mandat.
Preskočil je rođen u Bjelovaru 1967. godine, oženjen je i otac jednog djeteta, završio je Visoku školu za sigurnost te stekao zvanje stručni specijalist inženjer sigurnosti. Karijeru je započeo u Hrvatskim šumama, gdje ga je zatekao Domovinski rat, te se u rujnu 1991. godine kao dragovoljac priključio ZNG-u, par tjedana prije oslobođenja bjelovarske vojarne.
BJ: U politici ste već niz godina, no uvijek negdje izvan svjetla reflektora. Kada ste se i zašto odlučili baviti politikom?
– S politikom, odnosno diplomacijom, povezan sam već niz godina. Naime, nakon Domovinskog rata nastavio sam raditi u MORH-u te sam nakon završetka vojno – diplomatske akademije kao vojni diplomat radio u vojno – diplomatskom izaslanstvu oružanih snaga RH u Washington D.C., SAD. Imao sam tu čast upoznati dva američka predsjednika, Billa Clintona i George W. Busha. Taj četverogodišnji mandat obnašao u vremena puna događanja. Bilo je to vrijeme terorističkog napada na WTC, Pentagon i kasnije napada na Afganistan. Po isteku mandata, vratio sam se u Hrvatsku i nastavio školovanje na Zapovjedno stožernoj akademiji OS RH. Nakon toga sam na vlastiti zahtjev otišao u mirovinu.
BJ: Na mjesto predsjednika Županijske skupštine došli ste s Nezavisne liste Damira Bajsa, kada je započela vaša suradnja?
– S gospodinom Damirom Bajsom upoznao sam se za vrijeme Domovinskog rata, točnije 1991. godine. Oboje smo bili pripadnici 1. bojne 105. brigade, koje sam kasnije bio i zapovjednik te ju vodio u operacijama „Bljesak“ i „Oluja“. Tada je započelo naše prijateljstvo, jer kad ste u ratnom okruženju i ovisite jedni o drugima, odnosno vaši životi vezani su uz zajedništvo, prijateljstvo i uzajamno povjerenje, onda je riječ o posebnom odnosu koji mogu najbolje razumjeti hrvatski branitelji. Kasnije nakon Domovinskog rata povezala nas je i poslovna suradnja, a nakon što je Damir Bajs postao ministar turizma RH, pozvao me kao savjetnika za sigurnost informacija. Ponuda je predstavljala stručni i poslovni izazov koji sam prihvatio.
BJ: Kada govorimo o turizmu, obično mislimo na hotele, sunce, događanja… Vi ste bili savjetnik za sigurnost informacija?
-S obzirom na visok udio turizma u hrvatskom BDP-u, postoje određeni informacijski rizici, prvenstveno od terorizma. Kada bi se nešto takvo dogodilo u Hrvatskoj, bio bi to velik udarac ne samo za nacionalnu sigurnost, nego i stabilnost, a posljedice bi mogle biti značajne. Stoga, turizam i sigurnost informacija, pogotovo u Hrvatskoj, prilično su snažno povezani.
BJ: Početkom ožujka imali ste svoje „vatreno krštenje”, kako je bilo voditi Županijsku skupštinu i kakav je vaš dojam, jesu li vijećnici konstruktivni i pridržavaju li se pravila?
-Moram priznati da sam imao malo tremu kada sam prvi put vodio sjednicu Županijske skupštine, no to je vjerojatno uobičajeno jer ipak je riječ o odgovornosti. Postoje Poslovnik i Statut i toga se pridržavamo i ja kao predsjedavajući, a i članovi Županijske skupštine.
BJ: Hoćete li kao bojnik uvesti vojničku disciplinu u Županijsku skupštinu?
-Prije svega, predsjedat ću sjednicama objektivno i ravnopravno, te se tako i odnositi prema predstavnicima svih političkih opcija. To što je netko član vladajuće opcije, a netko oporbene, ne smije utjecati na odluke koje donosi predsjednik Skupštine. Jednako profesionalan odnos očekujem od svih vijećnika Županijske skupštine.
BJ: Polako ulazimo u predizborno vrijeme – slijede nam izbori za EU parlament, pa predsjednički izbori, pa parlamentarni i onda lokalni izbori. Često se u javnosti teme sa Županijske skupštine provlače kroz kontekst političke arene, no značaj Županijske skupštine puno je veći i što on podrazumijeva ?
– Ne bi trebalo biti pretjeranih napetosti u našoj Županijskoj skupštini. Ovo što ste naveli vežemo uz državne izbore, a mi se ipak vežemo uz naše lokalne teme. Županijska skupština u ovom i prijašnjem mandatu donijela je, primjerice, niz važnih odluka koje vežemo uz promjene prostornog plana naše županije. Naglasit ću činjenicu da smo imali niz točaka bitnih uz gospodarske investicije na području županije. Na posljednjoj sjednici Županijske skupštine, prvoj koju sam vodio, bila je točka dnevnog reda na prijedlog župana Damira Bajsa koja se odnosila na promjene prostornog plana vezane uz novi vod električne energije prema industrijskoj zoni. Podržavanjem te točke dnevnog reda omogućilo se uvođenje tog voda i samom promjenom prostornog plana otvorio se put za izdavanje građevinskih dozvola našim investitorima na tom području, ali i uštede na električnoj energiji. Usto, Županijska skupština, ponovno na prijedlog župana, donijela je i odluku vezanu uz podizanje maksimalne snagu za obnovljive izvore energije s jednog na 20 megavata i to je omogućilo ulaganja u bioenergane i geotermalne izvore što je dovelo do toga da smo prva županija u Hrvatskoj u korištenju zelene energije. Također, ne bi zaboravio ni niz odluka vezanih uz provođenje europskih projekata što je omogućilo kandidiranje i odobrenje europskog novca, primjerice za gradnju nove zgrade bjelovarske bolnice. Sve zajedno, govorimo o ulaganju od pola milijarde kuna u našoj županiji koje mahom vežemo uz školstvo i zdravstvo, ali i ostala područja. To je ono što bi Županijska skupština trebala raditi, donositi odluke zajedno sa županom i županijskom upravom koje imaju vrlo praktične posljedice na gospodarstvo i standard zdravstva i školstva. Naravno, Županijska skupština i dalje ostaje politička arena, ali u konačnici svima, i oporbi i poziciji, cilj bi trebao biti jednak, a to je razvoj Bjelovarsko-bilogorske županije.
