U Zagrebu je, kao i u 11 drugih hrvatskih gradova, službeno organiziran prosvjed za podršku reforme školstva. Mnogi Bjelovarčani su iz tog razloga 1.6.2016. otputovali u Zagreb da ondje iskažu svoju potporu reformi školstva i negodovanje zbog pokušaja upletanja političkih faktora u akte struke. Na Trgu bana Josipa Jelačića mirno se okupilo mnoštvo učitelja, profesora, stručnih suradnika, roditelja, učenika i ostalih građana koji podupiru provođenje Kurikularne reforme školstva i pokušaj da se provedu pozitivne promjene u toj struci. U Bjelovaru prosvjeda, službeno, nije bilo. Naime, najveći bjelovarski prosvjetni sindikat, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, jedini je prosvjetni sindikat koji je odlučio ne sudjelovati u organizaciji prosvjeda. Županijska povjerenica Anđelka Šoški pojašnjava nam da to što sindikat nije htio aktivno sudjelovati u organizaciji, ne znači da su bili protiv prosvjeda, odnosno protiv Cjelovite kurikularne reforme.

– Osobno, ja sam bila za prosvjede, no prevagnula je opcija koja je bila protiv. Kao sindikat, mi smo za reformu, a odlućili smo ne sudjelovati aktivno u organizaciji jer kad nešto organiziramo, želimo da to bude jako dobro, a za takvo što potrebno je vrijeme kojeg nismo imali dovoljno – govori Šoški. U Bjelovaru su prosvjedi ipak održani, no nisu bili organizirani, nego spontani.

Promjena počinje u nama

– U našem gradu nije bio organiziran službeni prosvjed, stoga smo se spontano okupili na bjelovarskoj špici u znak podrške centralnom nacionalnom prosvjedu pod geslom “Hrvatska može bolje”. Nitko nije službeno inicirao okupljanje u Bjelovaru, iako su neki građani najavili svoj dolazak na Facebooku – govori učiteljica Anita Vegh, jedna od bjelovarskih prosvjednica.

Kao majka i učiteljica Vegh smatra da trenutni obrazovni sustav u Hrvatskoj ima svoje kvalitete, no i da je potrebno uvesti neke promjene.

– Stava sam da promjena počinje u svakom od nas ponaosob, a slovo na papiru oživljava tek kada bude shvaćeno i provedeno. Optimizam, dobra organizacija osobnog i profesionalnog života, osobno i stručno usavršavanje, isplativi trud, međusobno poštovanje i uvažavanje među kolegama i sugrađanima te bavljenje aktivnostima u kojima smo dobri i koje nas raduju – to je ono što nas može iznutra pokrenuti da svojom osobnošću, stručnošću i djelima činimo dobro drugima – nastavlja. Odazivom građana nije ni zadovoljna, ali ni nezadovoljna jer nije ni imala neka očekivanja.

– Postojala je samo potreba da stanemo na ulicu i mirno pokažemo kako smo voljni mijenjati stvari nabolje. To što službenog prosvjeda u Bjelovaru nije bilo, ne znači da nemamo vlastito mišljenje, stavove i viziju bolje budućnosti. Okupilo nas se tek četrdesetak, ali bilo je to spontano okupljanje pa vjerujem da bi odaziv bio mnogo jači da je inicijativa bila službena i odobrena – smatra Vegh.