Darko Kralj iz Grubišnog Polja je bogatoj kolekciji priznanja prošli tjedan dodao još jedno – ono za najuspješnijeg pojedinca u paraolimpijskom sportu Hrvatskog paraolimpijskog odbora za razdoblje 2000. – 2020.

Sasvim zasluženo za ovog izvanserijskog sportaša, paraolimpijca, bacača kugle, svjetskog rekordera, osvajača zlatne medalje na Paraolimpijskim igrama u Pekingu, velikog borca o kojem je 2012. redatelj Dejan Aćimovć snimio film „Kralj“.

Život Darka Kralja doista je kao iz filma. Rođen je u Garešnici 1971.g. Osnovnu i srednju školu završio je u Grubišnom Polju. Odmah potom je otišao na odsluženje vojnog roka u Kraljevo. Vratio se kući kad su već „ratne trube“ naveliko zavrištale i osjećao se miris rata, a balvanima se preprečavale ceste. S obzirom da nije imao posao, javio se na natječaj za policajca pripravnika i postao pričuvni policajac u tadašnjoj „5. milicijskoj postaji“ Grubišno Polje. U lipnju 1991. prelazi u brigadu ‘Tigrovi’, gdje su tada bili policajci za posebne namjene i Zbor narodne garde. Već na jednom od prvih terena, u Dalju, s 25. na 26. srpnja teško stradava u napadu JNA s vojvođanske strane.

-Isprobavali su tenkove, topove, VBR-ove i tu sam, pokušavajući spasiti troje suboraca, i sam nastradao. Pala je raketa pod prednji lijevi kotač automobila u kojem sam bio. Lijeva noga mi je nakon kraćeg vremena otpala. Izvukli su me dečki i odnijeli u Aljmaš. Iz Aljmaša Dunavom i Dravom u jednom drvenom čamcu odvezli su me do Osijeka u bolnicu, a drugi dan sam helikopterom prebačen na Rebro u Zagreb i tu kreće moja borba za život i novi život, kaže Darko.

Poslije ranjavanja uslijedila je rehabilitacija. Kako Darko kaže, uslijedili su tmurni i turbulentni dani, u kojima je bilo i alkohola i svega, ali Darko se vratio svojoj Ilovi na kojoj je odrastao i ribolovu koji mu je pružao duševni mir. To ga je, kaže, spasilo.

-I opet se sve veže uz rijeku Ilovu i za ribolov. Učio sam hodati bez jedne noge. Odlazio sam na Ilovu da vidim, što mogu, što ne mogu. Koliko mogu hodati… Bilo je raznih turbulencija i teških dana. I oženio sam se jedanput i rastavio i upoznao se s mojom današnjom suprugom -kaže Kralj.

Sudbina je htjela da se Kralj, koji se oduvijek bavio sportom, ribolovom, lovom i rukometom, sretne s paraolimpijskim sportom. Zbog proteze otišao je u Bjelovar, a u istoj misiji tamo sreo, poznatog paraolimpijca Josipa Slivara koji mu je predložio da se počne baviti bacanjem kugle.

-Iskreno, do tada nisam ni znao da postoji paraolimpijski sport. Počeo sam supruzi dosađivati s tim „kamena s ramena“, pa sam otišao kod grubišnopoljskog profesora zdravstvene kulture Kljajića kojeg sam zamolio da mi malo bolje objasni bacanje kugle. On mi je dao fotokopirani dio knjige o „linearnom bacanju kugle“ i jednu staru školsku kuglu koju sam zatim počeo bacati po dvorištu, u šumi, svuda, gdje sam stigao, kaže Kralj.

Kao član AK „Sokol“ Bjelovar Kralj je poslije županijskog prvenstva otišao na kvalifikacije za državno prvenstvo i kuglu bacio 10,15 metara što je bio novi državni rekord.

Nepobjediv u Hrvatskoj

-Tako je krenula moja uzlazna sportska karijera. Za Tri kralja 2006. upoznao sam pokojnog trenera Ivana Ivančića koji me je počeo trenirati. Do tada sam radio s trenerom Borisom Kljajićem iz Grubišnog Polja – priča nam Kralj.

Sa suprugom se konzultirao treba li krenuti u ove vode profesionalno ili ostati amater.

-Ona je rekla probaj i ja sam tu zagrizao. Od 2004. do 2013. nitko me nije pobijedio u Hrvatskoj, a u siječnju 2006. uspio sam baciti A normu za prve svjetske otvorene igre u Švedskoj. Bacalo se u dvorani i tamo sam osvojio drugo mjesto, kaže Kralj.

Uslijedilo je svjetsko prvenstvo 2006. u Asenu. Ostvario je dobar rezulta iako mu je puklo ležište i napravila se velika rana na batrljku noge.

-Uspio sam nekako ležište zalijepiti s izolir trakom i na kraju biti peti. No, imao sam problem. Pokazalo se da moje drvene proteze i njihova ležišta nisu dorasle ni za hodanje, ni za bacanje, kaže Kralj.

No, sve se počelo mijenjati kada je Kralj upozano Željka Getoša, ortopedskog tehničara iz Ortopedske tehnike OTOS. Ekipa s Getošem i pokojnim Borisom Kljajićem počela je za Kralja stvarati protezu koja će moći izdržati napore i bacanja, teretane i hodanja. Kako se ubrzo uvidjelo da to puno košta odlučili su se za proizvodnju posebno proteze za hodanje, posebno za bacanje i posebno za teretanu. Tako je krenuo projekt „Peking“, otkriva Kralj.

Svoje veliko iskustvo, znanje u nove proteze i pripreme, udruženim snagama odradila je brojna ekipa znalaca među kojima su bili trener Ivan Ivančić, Getoš, fizoterapeut Ante Abdić, dr. Kirin i drugi, te Boris Kljajić, za kojeg Kralj tvrdi da ima ogromno znanje i da nema premca.

-Oni su mi držali zdravlje na nivou da nisam imao nikakvih ozljeda. Oni su dozirali treninge, a OTIS je proizvodio proteze, kaže Kralj.

Pekinško zlato s novom protezom

U siječnju 2008. na otvorenom kupu u Splitu za olimpijce, gdje je lovio normu za paralimpijske igre u Pekingu Kralj je bacio kuglu 12,10 metara. Dva puta je bacio normu za igre. U travnju, na pripremama u Medulinu Tomislav Dolnjak je smislio kako da revolucionarno riješi Kraljevu protezu da se na nju može osloniti, a da, kako kaže „ne stane na balvan“. I s 12,10 m rezultat je odmah, s tom protezom, skočio na 13,40 m, koliko je Kralj bacio u Medulinu. Danas tu protezu kopira cijeli svijet, ali tada, uoči Pekinga, ona je bila „mala tajna“ Darka Kralja.

Uoči odlaska u Peking, na jednom treningu puklo je Kralju stopalo na protezi vrijedno 40 tisuća kuna. Srećom iz Amerike naručeno novo stopalo stiglo je za dva tjedna, pa je Kralj nastupio na prvenstvu Hrvatske u Rijeci i bacio 14,04 m što je bio novi svjetski rekord, priznat pred sam dolazak u Peking. Dalje je sve povijest.

Na Paraolimpijskim igrama u Pekingu Kralj je sve iznenadio novim rekordima. Pomogla je tu cijela njegova ekipa, ali i lukavstvo trenera Ivana Ivančića koji na treninzima nije dozvoljavao Kralju da baca punom snagom., a svaki put kad drugi ne bi gledali, bačenu kuglu je uzimao rukom i „zabijao“ je na 15-15,50 metara vičući potom: „To, šampione! To!“. Tako je psihološki djelovao na druge natjecatelje. Na samom natjecanju, Kralj je u Pekingu svih svojih šest hitaca bacio preko 14 metara. To nije uspjelo ni jednom drugom natjecatelju. Već s prvim od 14,10 m je ostvario svjetski rekord. U petom je bacio čak 14,43 m.

Stao na škorpiona i bio drugi

Poslije Paraolimpijskih igara u Pekingu uslijedila su brojna natjecanja i svjetska prvenstva na kojima je redovito osvajao medalje. Na svjetskom prvenstvu u Indiji 2009. bacio je 14,42 m i osvojio naslov. Na SP po IPC-u na Novom Zelandu bio je drugi.

-Tamo sam stao na škorpiona. Na nozi mi se napravila kvrga, ali dr. Kirin je odlučio da me ne operira dok se ne vratimo kući. Uspio sam osvojiti tako drugo mjesto, kaže Kralj.

Na prvenstvu iste godine u listopadu, u Dubaiu je bio drugi. Na Dijamantnom kupu, olimpijaca i paraolimpijaca u Londonu ponovno je bio drugi. Kralj je nastupio još na jednim Paraolimpijskim igrama. Onima u Londonu, 2012. godine, kada je osvojio drugo mjesto.

-U Londonu sam trebao biti prvi, ali su spojili Slivarovu kategoriju – potkoljene amputirce i nas natkoljene. Englez me je pobijedio na bodove, iako u mojoj kategoriji nitko nije bacio više od mene, kaže Kralj.

Vratio se korijenima

Poslije Londona se, kako je i najavio, odlučio povući s paraolimpijskih sportskih borilišta. Na nagovor trenera još je nastupio u Francuskoj na svjetskom prvenstvu gdje je bio treći. Poslije toga je „kuglu objesio o klin“. Javili su se i problemi sa sponzorima, ali i s protezom, koja je pukla. Povukao se u mir svog imanja u Maloj Barni, gdje sa suprugom i troje djece uživa u životinjama. Ponekad zabaci štapove na obližnjem potoku kojeg je produbio i uredio.

-Poslije Pekinga kupio sam ovdje obiteljsku kuću i imanje gdje se sa suprugom bavim poljoprivredom. Dovršavamo tu kuću, pratimo djecu u školu i sada mi je najveći rekreativni sport ribolov. Vratio sam se korijenima, kaže Kralj.

Kuglu nije, ne zna od kada, primio u ruke. Kako kaže, još mu se ‘zamuti kada samo pomisli na teretanu, ali kao sportaš spreman je i rado će pomoći svima koji misle da im može dati dobar savjet svojim iskustvom i znanjem.