Piše: Vedran Cindrić

Koronavirus glavna je tema u cijelome svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija priznaje da još uvijek ne zna kako izaći na kraj s epidemijom tog strašnog virusa koji je prema mišljenju stručnjaka nastao na velebnoj tržnici morskih plodova milijunskog kineskog grada Wuhana. Do sada je zbog tog virusa u Kini najmanje umrlo 110 osoba, a preko 4700 ih je zaraženo. Virus se preko Wuhana proširio na Australiju, Vijetnam, Singapur, Južnu Koreju, a stigao je i u Europu gdje je nekoliko slučajeva zabilježeno u Francuskoj i Njemačkoj. Koliko je virus uzdrmao svijet govori i činjenica da su još prije nekoliko dana SAD i Francuska organizirali avione za svoje državljane u Wuhanu koji se tamo nalaze s ciljem da ih vrate u svoju domovinu, a toj akciji se je sada priključila i Hrvatska u organizaciji partnera Europske Unije.

Milijunski grad Wuhan nalazi se pod karantenom. Više od tjedan dana zabranjen je javni prijevoz, dućani ne rade, škole su zatvorene i većina stanovništa dane provodi u svojim stanovima u strahu od zaraze. No, kakav je Wuhan zapravo grad i kakva je točno situacija tamo zasigurno najbolje zna Bjelovarčanin Nikola Gilanj (32) koji je u tom gradu živio sedam godina i nedavno se vrati u Bjelovar. Nikola je u Wuhanu učio kineski jezik te doktorirao sportsku psihologiju i uspješno se bavio kicknoxingom. Nakon što je eksplodirala vijest o ubojitom virusu koji je nastao u gradu u kojem je živio sedam godina odmah se čuo s prijateljima koji tamo žive.

-Prvo želim reći da je Wuhan jedna prava svjetska metropola. Zaista je ogroman grad i nevjerojatno je koliko ima raznih sadržaja i aktivnosti tamo i kako se brzo razvija. Wuhan ima slogan ‘svaki dan je drugačiji’. I to je zaista tako. Jedno ljeto sam se vratio doma u Bjelovar i ostao par tjedana. Kada sam se vratio u Wuhan izgradili su to jest produžili metro za 40 kilometara. Nevjerojatan grad – započinje Gilanj i nastavlja.

Kontrolne točke kretanja

-Zabrinuo sam se za svoje prijatelje iz Wuhana zbog tog virusa koji je nastao tamo te sam ih odmah kontaktirao. Kažu mi da je grad zaista zaključan. Istina je da nema vlakova, autobusa, taksija, čak i avioni lete samo u iznimnim slučajevima. Vlada potpuna karantena. Ljudi su u svojim stanovima i žele imati što manji kontakt i s najbližim susjedima. Oni koji pak zbog nekog razloga pješače iz kvarta u kvart moraju proći kontrolne točke i obavezno je kretanje s maskom. Rekli su mi da Amerikanci šalju avione za svoje državljane, ali ne znam kako će doći do aerodroma jer je on od centra udaljen 50-ak kilometara, a javni prijevoz je potpuno zatvoren – prepričava nam Gilanj razgovor sa svojim prijateljima iz Wuhana. Budući da stručnjaci kažu da je virus krenuo s velebne tržnice u Wuhanu upitali smo ga da li ju je posjetio i kakva se sve hrana prodaje na takvim mjestima.

-Ma ludnica je u njihovim supermarketima, a kamo li na tržnicama. Kada sam prvi put došao u Wuhan prvo sam otišao u supermarket i ostao sam šokiran. Odjel ribe je vrvio nepoznatim stvorenjima. Ribe zmijoglave, razno razne žabe, neke čudne kornjače, onda još nekih vodenih zmija je bilo, zatim slatkovodni rakovi i mnogo toga još. Da, posjetio sam i te ‘mokre’ tržnice kako ih nazivaju. A tamo ima još više toga. Mnogo riba kakvih nikada nisam vidio u životu, peradi, ptica, zečeva, ježeva, ptičja gnijezda, neke bube, ličinke, a neki su prodavali čak i sušenu šapu od tigra. Šišmiše o kojima se najviše priča nisam vidio, ali sigurno ima i toga – nabraja nam Gilanj i otkriva nam koja je sve egzotična jela kušao u Wuhanu.

Ukiseljene ptičje nožice

-Kinesku hranu općenito obožavam. Jako je raznolika i ukusna. No, naravno da sam u Wuhanu probao i ta egzotična jela koja se tamo na veliko nude. Dobro, možda su egzotična za nas iz Europe jer tamo sve to spada pod normalno. Probao sam devino mlijeko, konjetinu, fermentirano kobilje mlijeko, kuhanu ribu s mladima u njoj, kornjače, neke čudne žabe, pačje glave, sušenu ribu, čips s okusom lignji i još svakakve čudne kombinacije. Ptičja gnijezda i ukiseljene ptičje nožice nisam probao iako su me Kinezi tamo stalno nagovarali na to. Inače, problem je tamo što u jeftinijim restoranima higijena nije na visokom nivou, i to sam možda blago rekao. A nakon jela na uličnim štandovima moraš popiti barem Coca – colu jer inače neće odmarati nakon jela na svome kaču već ćeš sjediti na wc-u cijeli dan – kaže nam Gilanj i nastavlja.

-Moram reći i da nisam jeo ni psa ni štakora koji se tamo znaju jesti, barem ne svjesno. Jednom mi je prijatelj rekao da mu je ona janjetina iz restorana ‘Doberman’ malo čudna – pomalo kroz smješak nam priča Gilanj. Ne krije da se jako zabrinuo za prijatelje, ali uvjeren je da će Wuhan i cijela Kina smoći snage i znanja kako se izvući iz te situacije.

Nikola na jednoj od tržnica u Wuhanu

Video – nema predaje!

-S djevojkom s kojom sam sada u Bjelovaru sam proveo u Wuhanu mnogo vremena i naravno da smo se jako zabrinuli. Zvali smo ljude što se događa, kako možemo pomoći. Ne možeš okrenuti glavu od toga svega. No, ono što mi ulijeva optimizan je jedan video koji smo dobili. Na njemu jedan čovjek s 15-og kata snima okolne zgrade i cijeli kvart. Svi ljudi iz okolnih zgrada su izašli na balkone i prozore te počeli skandirati wuhan – jiayou što je tipčni uzvik za bodrenje, nešto poput na nogometnom stadionu. Recimo nešto kao –nema predaje! Jako emotivan video – prepričava nam Gilanj.

Dodaje da je dugo razmišljao o ostanku u Kini i da mu je to jedno vrijeme bilo u planu.

-Da, ozbiljno sam razmišljao ostati živjeti u Kini. Možda ne u Wuhanu koji iako ima puno sadržaja je dosta hladan po zimi. No, toliko sam ozbiljno razmišljao o ostanku u Kini da sam imao turneju po kineskim gradovima da odlučim gdje bi se mogao skrasiti. Shenzhen i Zhuhai na jugu Kine su mi bili favoriti. Proveo sam tamo neko vrijeme i bilo mi je super.Imao sam i tim boraca koje sam trenirao tajlandski boks, Svaki dan smo trenirali, družili se, išao sam s njima na borbe, proputovao pola Kine po turnirima, uglavnom posao i životni stil iz snova za mene. Kasnije se moja percepcija promijenila, tako da sam odlučio s djevojkom napustiti Kinu kaže Gilanj – koji sada s djevojkom iz Rusije koju je upoznao u Kini živi u Bjelovaru, ali jednim okom je svaki dan u Wuhanu sa svojim prijateljima