I dalje se družite? Planirate kako ćete sljedeći vikend pripremiti roštilj za prijatelje? Negodujete zbog izrasta na kosi ili dotrajalih noktiju? Smeta vam što imate puno posla oko zadaće za online školu ili što sami morate čuvati svoje vrtićarce? Oni nemaju tih problema. Ne zato što ne vole svoju djecu, ne zato što ne žele imati lijepu frizuru i ne zato što nemaju prijatelje. Oni svoju djecu tješe preko ekrana mobilnih uređaja, frizerke se ne stignu i sjetiti, a prijatelje su vidjeli davnih dana. I znaju da to tako mora biti kako bismo svi mi zajedno prebrodili ovu pandemiju sa što manje posljedica. Oni su medicinske sestre i tehničari koji zajedno tvore COVID hitni tim bjelovarske Opće bolnice.
Ima ih 40, dolaze sa svih odjela naše bolnice i tu su upravo zbog nas i naših najmilijih u slučaju da se ipak razbolimo iako još uvijek dobar dio nas misli da se koronavirus događa negdje drugdje i nekom drugom. S bolešću se suočavaju iz prvih redova i zato najmanje što možemo učiniti za njih je ostati doma.
Tjedni turnusi
-COVID tim radi u turnusima po tjedan dana. Unutar tih tjedan dana svaka sestra ili tehničar rade četiri sata pa četiri sata odmaraju i tako čitavih tjedan dana koliko ostaju u bolnici. Dakle, ovdje spavaju i jedu, ne idu svojim kućama, a nakon što završi njihov turnus, odlaze na dva tjedna u samoizolaciju nakon kojih im se uzimaju brisevi kako bi se vidjelo jesu li zaraženi. Nakon završenog jednog turnusa, mijenjaju ih kolege iz sljedeće grupe COVID tima. I tako u krug. Iza nas su tri ture, a ovaj tjedan na red je stigla četvrta grupa sestara i tehničara COVID tima – otkriva Andrijana Premuž-Pinjuh, glavna sestra bjelovarske infektologije te ujedno glavna sestra COVID hitnog tima. Pojašnjava kako od deset sestara u turnusu, njih četiri brinu o pacijentima kojima je bolest dijagnosticirana, dok ostale rade na hitnom prijemu gdje zbog različitih tegoba dolaze pacijenti koji su u samoizolaciji, kao i pacijenti koji pokazuju simptome koji bi mogli upućivati na zarazu koronavirusom. Kada je pak riječ o ranije spomenutom radu od četiri sata, ističe, “smjena” toliko traje jer je to vrijeme koje je moguće provesti pod zaštitnom opremom bez koje je rad na ovakvom odjelu u vrijeme pandemije nezamisliv.
-Oprema se sastoji od jednokratnih hlača i majice na koje dolazi odijelo, odnosno skafander koji štiti od prodora virusa. Tu su i zaštitne naočale i maske, kapa, a preko svega toga dolazi vizir. Na rukama su duple rukavice, a na nogama kaljače. Samo tako opremljeni, medicinske sestre i tehničari mogu ući u sobu s pozitivnim pacijentima ili raditi s pacijentima kod kojih se sumnja na zarazu. U sobu ulazi samo jedna sestra, dok je druga vani kako bi dohvatila čiste stvari, donijela ručak i slično. Sestra koja ulazi u sobu ujutro okupa pacijenta, promijeni pelenu ako je potrebno, hrani pacijente, ali i očisti i dezinficira čitavu prostoriju budući da čistačice ne ulaze u sobe sa zaraženim pacijentima. Naravno, sestra nije čitavo vrijeme u sobi s pacijentima, no oni su u svakom trenutku pod video nadzorom – opisuje nam naša sugovornica svakodnevicu članova COVID tima te dodaje kako nakon izlaska iz prostorije kreće skidanje zaštitne opreme.
Sloj po sloj
Prve rukavice se skidaju još u sobi pa se dezinficiraju ruke, odnosno rukavice koje su ostale, a zatim slijedi nastavak ovog 25-minutnog procesa koji se odvija na dvorištu bjelovarske bolnice.
-Doslovno se skidamo vani bez obzira na vremenske uvjete, no to je nužno kako ne bismo inficirali unutarnji prostor. Prije samog skidanja, na redu je prozračivanje koje traje 10 minuta. Nakon toga se vrlo pažljivo skida odijelo, a nakon skidanja svakog sloja opreme, dezinficiraju se ruke. Sva oprema je jednokratna osim zaštitnih naočala i vizira, a nakon korištenja se sve baca u posebne vreće za biootpad – ističe Premuž-Pinjuh iza koje je 20 godina radnog iskustva i to gotovo isključivo na Odjelu za infektologiju gdje je imala priliku suočiti se s mnogim zaraznim bolestima, no ova je pandemija, kako kaže, za sve zdravstvene djelatnike nešto posve novo i drugačije od svega sa čim su se susretali kroz svoj radni staž.
-Za sve nas je ova pandemija nešto posve novo. Donijela je novi način rada, a upravo je organizacija rada u početku i bila najveći izazov. Naša uprava odmah je postupila po uputama Kriznog stožera Ministarstva zdravstva, Križnog stožera BBŽ te Stožera civilne zaštite RH. Organiziran je hitni prijem za obradu, opservaciju i liječenje oboljelih od COVID 19. Na ulazu u bolnicu postavljena je stručna trijaža kako ne bi došlo do proboja oboljelih u krug bolnice što bi izazvalo veliku štetu funkcioniranju zdravstvenog sustava unutar naše ustanove. Također su formirani timovi za edukaciju osoblja. Glavna osoba za koordinaciju svih aktivnosti vezanih uz prijem i obradu pacijenata je doktorica Maja Majetić Sekovanić koja je svakodnevno od 0 do 24 sata nesebično na raspolaganju svima nama u timu COVID 19 hitnog prijema – ističe naša sugovornica dodajući kako su si svi u ovom timu međusobna podrška.
Mama preko vibera
-Na Odjelu za infektologiju gdje ja inače radim svi smo vrlo bliski, svatko je svakome uvijek spreman pomoći, no ova situacija nas je sve još više zbližila. Svi smo kao jedna velika obitelj, a međusobna podrška nam je vrlo važna jer je ovakav tempo rada izuzetno naporan i fizički, ali još više psihički. U protekla tri tjedna imali smo tek dva ili tri dana bez pacijenta na odjelu, a riječ je o pacijentima koji su u teškom stanju. Svi su oni već neko vrijeme u samoizolaciji, a sve to utječe na čovjeka koji u konačnici ne zna kakav će biti ishod njegove bolesti. Upravo je zato ovaj posao izuzetno iscrpljujući. Stoga sam zaista zahvalna svima koji su pristali biti dio COVID tima. Sve su to redom mladi ljudi, vješte medicinske sestre i tehničari koji iz dana u dan predano rade svoj posao. Upravo zbog svih njih, ovim putem molim još jednom sve naše sugrađane na odgovornost, a pacijente koji dolaze u bolnicu na iskrenost jer se tajenje informacija o kontaktima, simptomima, samoizolaciji može izuzetno negativno odraziti na naš zdravstveni sustav koji sada treba biti u punoj snazi – upozorava naša sugovornica koja svoju djecu nije vidjela više od mjesec dana o čemu je iskreno progovorila.
-Iako ja svakoga dana nakon posla odlazim kući, ondje me posljednjih tjedana ne čekaju moja djeca. Jednostavno im taj stres koji nosim sa sobom ne bih mogla donijeti kući. Čovjek dođe kući nervozan, iscrpljen i to jednostavno ne bi bilo pošteno prema njima. Zato su oni sada na čuvanju kod djeda, a osim što imaju e-školu, imaju i e-mamu koji već mjesec dana gledaju i čuju samo preko vibera. Druge kolegice imaju i manju djecu i isto su tako odvojene od njih, a ta odvojenost od naših obitelji svima nam pada najteže, no moramo biti dovoljno jaki i prebroditi ovu pandemiju zajedno. Vi nam možete pomoći tako što ćete ostati kod kuće. Molim vas, učinite to – zaključuje naša sugovornica.
