Piše: Matej Ćuk
BJELOVAR – Koji je pravi razlog prekida seniorskih rukometnih natjecanja? Službeno, to je briga čelnih ljudi Hrvatskog rukometnog saveza za zdravlje igračica i igrača, trenera i svog popratnog osoblja. No, ta priča nikako ne drži vodu i svi oni koji su blisko vezani uz rukomet itekako znaju da to nije istina.
Jer, kako to da su se natjecanja održavala cijelu jesen u jeku najveće pandemije kada su brojni igrači i klubovi gotovo preko noći zbog korone otkazivali utakmice. Nikog tada nije brinulo što su momčadi i igrači nakon desetodnevnih izolacija i bolesti doslovno iz pidžama uskakali u tenisice i riskirali ozljede. HRS tada nije nastojao zaštititi stotine, pa i tisuće igrača, trenera i službenog osoblja. Na svojoj koži su to najbolje osjetili i rukometaši i rukometašice Bjelovara. Rukometaši Bjelovara su u čak dva navrata u vrlo kratkom razdoblju završili u samoizolaciji, mnogi su i prebolili koronu, ali nisu imali ni vremena ni izbora te su se već dva ili tri dana nakon bolesti vraćali na parkete. Tada to nije bio problem, jer u pitanju su bili mali klubovi poput Bjelovara, Varaždina, Spačve, Umaga i drugi. Pa ni danas nikog nije briga što će rukometašice Bjelovara potencijalno u samo četrdesetak dana svibnja i lipnja odigrati gotovo nevjerojatnih 17 utakmica. Je li to zdravo? Je li to briga HRS-a za sportaše? I da. U16/U17 rukometna ligaška natjecanja se nastavljaju normalno. HRS po toj logici nije briga za djecu. Ili se djeca ne mogu zaraziti?
Strah Zagreba od gubitka prvenstva
Pravi razlog prekida je PPD Zagreb koji je očito veći od cijelog hrvatskog rukometa. U redove Zagreba se uvukla korona. Umjesto da po već ustaljenom receptu za druge klubove odgode jednu ili dvije utakmice i nakon toga nastave s natjecanjem, iz HRS-a ili bolje reći PPD Zagreba su odlučili zaustaviti cijeli hrvatski rukomet. Suprotno je to nalogu Stožera civilne zaštite i napucima EHF-a koji dopuštaju rukometna natjecanja. Naime, europska rukometna natjecanja, sve nacionalne lige i svi dvoranski sportovi u Hrvatskoj i dalje normalno nastavljaju natjecanja. Prema tome očito u Hrvatskoj rukomet postoji samo zbog PPD Zagreba, a drugi klubovi su tu samo da bi Zagrepčani iz njih mogili isisavati sav potencijal. Oni stariji se sjećaju da im je u jednom trenutku opasno zaprijetio Medveščak pa su ga pokopali, zatim Metković pa su pokopali i njega, a sada im je Nexe trn u oku.
Ukratko, PPD Zagreb se uplašio da bi mogao izgubiti prvenstvo od Nexea te sljedeće godine ostati bez Lige prvaka. Zato je privremeno, a moguće i trajno, prekinuto natjecanje. Iz Zagreba se vjerojatno nadaju da će im se u svibnju ili lipnju priključiti Čupić, Musa, Ivić i eventualno još neki kapitalac te da će s njima u sastavu pobijediti Nexe i zadržati naslov. Ukoliko to neće biti moguće onda će HRS vjerojatno donijeti odluku o poništavanju svih natjecanja i PPD Zagreb će kao prvak od prije dvije godine ponovno u Ligu prvaka. Onu Ligu prvaka u kojoj je prvak Hrvatske u još uvijek aktualnoj sezoni doživio 16 poraza u isto toliko utakmica.
S obzirom da bi se poništenje prvenstva dogodilo drugu godinu zaredom onda će, da bi se smirile tenzije u manjim klubovima, vjerojatno doći do proširenja liga. Tako će se barem privremeno smiriti strasti, no jasno je da je ovakav način funkcioniranja hrvatskog rukometa došao svom kraju. Promjene su nužne, hitne i neodgodive.
