BJELOVAR – U Poduzeću za ceste Bjelovar prošle su godine kupnjom 30 tisuća četvornih metara zemljišta u poslovnoj zoni Lepirac povukli značajan investicijski potez, posebice stoga što je na pet tisuća „kvadrata“ uređeno reciklažno dvorište za zbrinjavanje neopasnog građevinskog otpada, u čije je uređenje i opremanje uloženo oko četiri milijuna kuna. Pritom direktorica tvrtke Marijana Radičević naglašava kako ulaganja nisu bila motivirana isključivo zakonskom regulativom prema kojoj grad Bjelovar mora imati takvo odlagalište, već je dobrim dijelom riječ i o poslovnoj računici.

Iskoristivi otpad

-Kako održavamo dio gradskih prometnica, prikupljeni materijal je iskoristiv u proizvodnji asfalta u našoj bazi i još nekim radovima, poput nasipavanja u kombinaciji s tucanikom, pri čemu ponajviše zbrinjavamo beton, žbuku, ciglu ili crijep koje usitnjavamo u našem stroju. No, unatoč postojanju jedinog reciklažnog dvorišta ove kategorije u našoj županiji, trenutno je malo zainteresiranih, bez obzira na činjenicu da smo otvoreni za sve gradove i općine – kaže Radičević.

Taj podatak pomalo čudi, s obzirom da bi za građevinske zahvate poput, primjerice, preuređenja ili rušenja kuća vlasnici ili izvođači radova trebali posjedovati dokumentaciju i o tome gdje su pohranili ili eventualno iskoristili suvišan materijal. Po tome se iz direktoričine tvrdnje može iščitati i procjena kako dobar dio nepotrebnog završava na „divljim“ odlagalištima, i to bez obzira što je s Gradskom upravom dogovoreno besplatno odlaganje jedne autoprikolice građevinskog otpada, ali samo za žitelje Bjelovara.

Različite cijene

-Svjesni smo da je dovoz iz nešto udaljenijih mjesta povezan s troškovima prijevoza, ali kako nudimo i tu uslugu, moguće je dogovoriti poslovni aranžman s našom tvrtkom. Uz to, nakon zbrinjavanja našim korisnicima izdajemo i svu potrebnu dokumentaciju kako bi pri nekom inspekcijskom nadzoru mogli dokazati gdje su zbrinuli otpad. Cijene su utvrđene prema našem pravilniku i teško je ustvrditi prosječne iznose po toni koji ponajviše ovise o tome je li materijal „čist“ ili zahtjeva naknadno razvrstavanje – dodaje.

Međutim, u reciklažnom dvorištu ipak postoji i specifikacija materijala pa se, primjerice, ne zbrinjava drvo, staklo ili plastika, što je moguće odložiti na nekim za to predviđenim mjestima. Unatoč za sada poprilično skromnim rezultatima, M. Radičević napominje kako očekuje da će nakon tegobnih početaka odvajanja i zbrinjavanja papira ili plastike, ekološka svijest postupno „proraditi“ i u slučaju sigurnog zbrinjavanja građevinskog otpada.