ČAZMA – Autobusni linijski prijevoz u Hrvatskoj i do jučer je bio teško održiv i potpuno neprofitabilan, a korona kriza mogla biti i posljednji čavao u lijesu praktički za sve tvrtke koje se bave tim poslom. Među tvrtkama koje su posebno na udaru je i najveća hrvatska kompanija za autobusni prijevoz, Čazmatrans koji u tvrtkama Čazmatrans Promet i Čazmatrans – Nova zapošljava ukupno 860 ljudi.

Iako su 11. svibnja ponovno u promet puštene međužupanijske linije, promet je nikakav i posluje se s nevjerojatnim gubicima, a ukoliko se nešto vrlo brzo ne poduzme, već za mjesec dana brojne tvrtke koje se bave autobusnim prijevozom mogle bi propasti pa tako i Čazmatrans.

-Situacija je neodrživa i ako država nešto ne poduzme, nema spasa za autobusni linijski prijevoz. Što će biti već sljedećeg mjeseca kada država prestane isplaćivati plaće iz proračuna, bojimo se i pomisliti, ali ne znam na koji način ćemo isplaćivati plaće zaposlenima kad posla uopće i nema. Velika većina autobusa i dalje je izvan pogona, radimo s manjim kapacitetom nego po ljetnom režimu, no putnika jednostavno nema – ističe član uprave Čazmatransa Dražen Pavlović te upozorava na šokantne posljedice koje je ovoj grani gospodarstva nanijela korona kriza.

Poslovanje s minusom

-Neki dan smo u inače najprometnijoj jutarnjoj liniji od Zagreba do Bjelovara imali svega dva putnika. Isto toliko je bilo na liniji Daruvar – Bjelovar – Daruvar, dok je kroz liniju od Donjeg Miholjca preko Slatine, Virovitice, Đurđevca i Bjelovara do Zagreba sveukupno prošlo 15 putnika. Svaka linija posluje s velikim minusom i svaka vožnja tvrtki donosi samo nove gubitke. Nama su troškovi desetak kuna po kilometru, a u ovakvim okolnostima jedva uspijevamo zaraditi kunu po kilometru i ovakvo stanje je neodrživo – napominje Pavlović i naglašava da država mora što hitnije reagirati jer u suprotnom već za mjesec ili dva autobusnog prijevoza u Hrvatskoj neće biti.

-Još krajem prošle godine Hrvatska je imala obvezu primijeniti uredbu Europske unije kao model sufinanciranja prijevoznika putem ugovora o javnim uslugama, što se do danas nije učinilo. Autobusne linije i u normalnim okolnostima su bile gotovo neodržive, a to u pitanje dovodi i prijevoz školske djece i jedini način da se autobusni prijevoz u Hrvatskoj spasi je sklapanje s državom ugovora o javnim uslugama. To je nešto što postoji u svim državama Europske unije, a u Sloveniji još od 2004. godine pa tako ondje država subvencionira tvrtkama koje se bave autobusnim linijama svaki kilometar. Uvođenjem javnih usluga država bi trebala propisati koje su to linije potrebne, a koje ne i koje se onda trebaju ukinuti, dok one koje se smatraju nužnima, tada treba i sufinancirati, kao što čini i ostatak Europe – kazao je Pavlović i dodao da se već godinama upozorava na problem nerentabilnih linija, a posebno se to odnosi na one koji se bave županijskim prometom.

-Ukoliko se neko rješenje ne donese ne sutra, nego već danas, mi propadamo. Već na ljeto Hrvatska bi u potpunosti mogla ostati bez linijskog autobusnog prijevoza jer nitko od nas neće uspjeti na ovaj način preživjeti krizu. Europska unija već odavno je donijela uredbu koja savršeno funkcionira u zemljama koje su ih primijenile i mi u ovakvim okolnostima jednostavno nemamo šanse opstati. Na državi je da se izjasni treba li joj uopće linijski autobusni prijevoz. Ako treba, neka se što prije primijeni uredba i da nastavimo raditi – zaključio je Pavlović, a na ono što bi se moglo dogoditi, još prije nekoliko mjeseci je u razgovoru za Poslovni dnevnik upozorio predsjednik Udruge hrvatskih autobusnih javnolinijskih prijevoznika Hrvoje Meštrović.

Raspad sustava

-Prijevoznici godinama upozoravaju na problem nerentabilnih linija te na primjere u cijeloj Europi gdje su svi prijevoznici dobili ugovore o javnim uslugama, a sada smo se našli u nemogućoj situaciji. Ukoliko se ne potpišu ugovori o javnim uslugama, morat će se propisati javni natječaji, na kojima hrvatski prijevoznici nemaju šanse. Strani EU prijevoznici godinama imaju ovakve ugovore, posluju desetljećima bez gubitaka, imaju obnovljeni vozni park, pozitivne bilance. Ovim načinom bi svi prijevoznici koji su godinama održavali nerentabilne linije bili kažnjeni jer su sada iz tog razloga nekonkurentni. Istovremeno bi trebali održavati nerentabilne linije dok se natječaji ne ugovore – istaknuo je Meštrović i dodao da će se za to vrijeme sustav javnog prijevoza raspasti jer će prijevoznici otići u stečaj, a radnici u inozemstvo.

-Posljedično će učenici ostati bez prijevoza do škole, radnici do posla, umirovljenici bez prijevoza i doći će do još većeg egzodusa stanovništva. Ako pojednostavimo cijelu situaciju, naći ćemo se u situaciji da prijevoznik iz npr. Slovenije koji u svojoj državi ima rentabilan prijevoz bude u značajnoj prednosti u odnosu na hrvatske prijevoznike, dobije posao, dok mi to nećemo moći u Sloveniji, jer uopće nemamo iskustva u održavanju ugovora o javnoj usluzi temeljem uredbe EU. Pored toga će nastati potpuni kaos na mnogim linijama koje održavaju gradski prijevoznici van matičnih gradova, što im je izričito zabranjeno uredbom ako im grad direktno dodijeli ugovor o javnoj usluzi. Hrvatski prijevoznici, koji su na rubu propasti, pružaju uslugu za stotine tisuća putovanja dnevno. Ako ne dobijemo ugovore o javnim uslugama, nestat će sve te linije. Spašavanje prijevoza će onda višestruko koštati i proteći će puno vremena da se prijevoz vrati – upozorio je još krajem prošle godine Meštrović.


Na problem se upozorava mjesecima

Nekoliko tjedana uoči početka korona krize, u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava raspravljalo se o problemu javnog linijskog prijevoza putnika na županijskim i međužupanijskim linijama do stotinu kilometara i kako taj prijevoz sukladno uredbi EU organizirati kao javnu uslugu. Sukladno Zakonu o prijevozu o cestovnom prometu, javni linijski prijevoz definiran je kao javno dobro, čije izvršavanje u javnom interesu osigurava Republika Hrvatska. Trenutačno prijevoznici ovu javnu uslugu izvršavaju u pravnom režimu dozvola, a iako su ugovori o javnoj usluzi trebali biti potpisani do 30. studenog prošle godine, do danas niti jedan takav ugovor u županijskom i međužupanijskom prijevozu putnika do 100 km nije potpisan.
Uredba predviđa da prijevoznici obavljaju uslugu na temelju propisanih pravila, da vode odvojeno računovodstvo i transparentno prikazuju prihode i troškove. Sve to već tada je prijevoznike dovelo u poslovnu neizvjesnost, a situacija je danas još dramatičnija i korona kriza prijeti potpuno izbrisati hrvatski autobusni javnolinijski sustav. (sg)