BJELOVAR – Na mala vrata i bez previše pompe prošao je prošlo ljeto dolazak Josipe Mamić iz Dugog Sela u Bjelovar. Naime, Dugo Selo je ispalo iz Prve HRL, a iza Mamić je bio dugotrajan period oporavka od dvostrukog loma prednjeg križnog ligamenta lijevog koljena. Mnogi su se u tom trenutku, pa čak i s pravom (op.a.), pitali je li Mamić potrebna Bjelovaru u situaciju u kojoj je klub na pozicijama desnog krila i desnog vanjskog bio odlično pokriven. Desno krilo su okupirale Magdalena Nikšić i Lara Pavlović koja je upravo došla na posudbu iz koprivničke Podravka Vegete te je slovila za prvi izbor na toj poziciji, dok su kao prvi izbor na desnom vanjskom bile Ivana Dragišić, domaća uzdanica sa šireg reprezentativnog popisa, a drugi vrlo pouzdana i požrtvovna Nikolina Tvorić. Međutim, nije dugo trebalo da Mamić ispliva u prvi plan. Prvo na poziciji desnog krila na kojoj je odigrala sjajno prvi dio sezone, a u završnici prvenstva kada je ekipa upala u probleme s ozljedama i na poziciji desnog vanjskog.

Njene sjajne izvedbe nisu ostavile puno prostora i minuta konkurenticama tako da je Pavlović već na polusezoni napustila Bjelovar te je sreću potražila u Zrinskom iz Čakovca. Mamić je povijesnu sezonu Ženskog rukometnog kluba Bjelovar zaključila s 99 postignutih pogodaka kao najbolji klupski strijelac i osmi topnik lige, odnosno prema ocjenama najvećeg broja navijača kao najbolja igračica ekipe trenera Hrvoja Cikoje.

Protekla sezona je i za tebe bila vjerojatno najbolja u karijeri, no dojam je da možeš još više?

Ako bi morala ocijeniti svoje izvedbe iz prošle sezone onda bi rekla da je to nekakva zlatna sredina. Sigurno je da mogu još puno bolje. Ipak mi je to bila prva prava sezona nakon teške ozljede i oporavka koji je trajao gotovo dvije godine. Mnogi se nakon takvih ozljeda više ni ne vraćaju na parket tako da mogu zahvaliti Bogu što još uvijek mogu igrati. U sljedećoj sezoni prvenstveno očekujem da me zdravlje posluži i ako u tom pogledu neću imati problema onda ću sigurno biti puno bolja.

U Bjelovaru si se za samo godinu dana udomaćila. Postala si svojevrsna ljubimica bjelovarske publike koja odlično poznaje rukomet, no vrlo je zahtjevna?

Drago mi je da su ljudi u Bjelovaru prepoznali trud i zalaganje. Ne samo mene, nego i cijele ekipe. Imali smo sjajnu podršku tijekom cijele sezone, a posebno pamtimo utakmice Challenge cupa u kojem smo dva dana zaredom do vrha napunili kultnu Dvoranu europskih prvaka. To je nešto što ćemo svi pamtiti cijeli život. U Bjelovaru se osjećam odlično, atmosfera u klubu je sjajna, cure su vrhunske. Nema razloga da se isto ne ponovi sljedeće sezone.

Malo je poznato to da si proteklu sezonu u Bjelovaru bila samo na posudbi. Ugovor s Dugim Selom te veže do kraja sljedeće sezone tako da je tvoja budućnost u Bjelovaru još pod znakom pitanja?

Moja želja je ostanak u Bjelovaru s kojim sljedeće sezone želim ponoviti rezultate iz prethodne. Imam naznake od nove uprave Bjelovara da me žele zadržati, no sad je na klubovima da se dogovore oko načina na koji će to izvesti. Hoću li i dalje ostati na posudbi ili će Bjelovar otkupiti moj ugovor ostaje za vidjeti. Isto tako moram reći da je Dugo Selo moj klub u kojem sam provela čak 17 godina, odnosno tamo sam bila od pete pa do 22. godine života. Pretprošle sezone Dugo Selo je ispalo iz Prve HRL i to je bio jedan od razloga zbog kojeg sam došla u Bjelovar. No, od sljedeće sezone se ponovno vraća u ligu i sigurno je da se klub želi pojačati. Ipak, vjerujem da će se klubovi već ovih dana sve dogovoriti i da ću ostati u Bjelovaru.

Kao igračica Dugog Sela si bila standardni član svih mlađih reprezentativnih selekcija. Iza tebe su reprezentativni nastupi na dva svjetska i dva europska prvenstva. S 23 godine na leđima još uvijek nije kasno za seniorsku reprezentativnu karijeru?

Da budem skroz iskrena nisam previše time opterećena. Ako poziv dođe rado ću se odazvati, a ako ne dođe za klub ću uvijek davati svoj maksimum. Žao mi je samo što su me uvijek kroz reprezentaciju gurali na poziciju krila, iako sam u Dugom Selu kroz cijelu karijeru igrala na poziciji desnog vanjskog. To je moja prirodna pozicija na kojoj se najbolje osjećam, a pokazala sam to i u završnici prošle sezone kada sam silom prilika i u Bjelovaru zaigrala na tom mjestu. Uvijek su me gurali na krilo zbog visine i brzine što mi je u jednu ruku čak i drago. Sada mogu reći da gotovo jednako kvalitetno mogu odigrati i krilo i vanjskog, a takve igračice su danas više na cijeni nego one jednostrane.

Treće mjesto iz prethodne sezone je najviše što se pored Podravka Vegete i Lokomotive može u Prvoj HRL, no u sljedećoj sezoni Bjelovar bi mogao napraviti iskorak u europskim utakmicama?

Činjenica je da su Podravka Vegeta i Lokomotiva dvije naše najbolje ekipe koje imaju najveću koncentraciju kvalitete. U takvoj konkurenciji treće mjesto je sjajan rezultat. Bio bi uspjeh kada bi pored Koke, Zrinskog, Sesveta i drugih kvalitetnih ekipa ponovili taj plasman i sljedeće sezone. Što se tiče Challenge cupa mogu reći da protekle sezone nismo imale sreće u ždrijebu. Za protivnice smo dobili Šveđanke koje su na kraju dogurale do polufinala u kojem su poražene od kasnijih pobjednica Gran Canarie iz Španjolske. I protiv tako kvalitetne ekipe smo u prvoj utakmici ostvarile pobjedu, no u uzvratu je do izražaja došlo naše neiskustvo. Vjerujem da ćemo sljedeće sezone ipak imati malo više sreće u ždrijebu i da ćemo preskočiti tu prvu prepreku što bi bila velika nagrada za cijelu ekipu, ali i poklon za naše navijače. (mć)