BJELOVAR – Punih šest godina neprekidno Haris Samardžić u svom kamionu, zajedno s kolegom uzgajivačem svake srijede i četvrtka u Bjelovar, a petkom u Garešnicu, iz svog Opuzena dovozi sve što samo dan-dva ranije ubere na plantažama obiteljskog gospodarstva. Nešpricani limuni, kiviji, klementine, sadnice mnogih mediteranskih biljki i naravno sezonska kraljica voća, mandarina, u ponudi su ovog opuzenskog uzgajivača. Godina na izmaku je, kaže, osrednja. Planira sa svojih stabala ubrati oko 55 tona mandarine, za oko 20 tona manje nego u najbolje godine.

-Ova sezona je krenula dobro i rasporedili smo naše količine da možemo dva dana u tjednu biti u Bjelovaru i prodavati svježe ubrane mandarine. Međutim, dogodilo se ovo nevrijeme, jako jugo praćeno kišom već 25 dana, tako da nam je dosta mandarina oštećeno. Imamo ih više sorti, od ranih do kasnih koje se beru u siječnju. Trudimo se na našim plantažama i da kada godina podbaci na mladim granama imamo kvalitetan rod. Žao nam je što smo mi svi koji prodajemo mandarine građanima isti, a kvaliteta onog što nudimo, kao i cijena, nikako nisu jednaki. Nije isto kada ona stigne iz prve ruke do kupca ili kada se prekupljuje na veletržnicama i dovozi ovdje. Nije isto ni kao što je kod nas čest slučaj da uzgajivači gledaju trgovačkim centrima što prije prodati prerano ubrane, zelene mandarine pa makar deset posto od cijelog uroda na kraju i propalo – ističe Samardžić.

Pokušavao je, kaže, premijestiti se na Bjelovarčanima pristupačniju lokaciju, parkiralište uz benzinsku crpku, ali nije uspio. Iako je dobio potrebna odobrenja na isto mjesto su se ugurali neki drugi.

-Vidimo da su građani i dalje zainteresirani za domaće i žele pomoći nama proizvođačima i zbog njih i dolazimo pa makar i na lokaciju koja možda i nije toliko atraktivna. Postigli smo sporazum i s Gradom koji nam je dao suglasnost za korištenje javne površine ovdje na dijelu bivšeg Radićevog trga, međutim došlo je do nesporazuma i pojavile su se neke druge ekipe. Neki od njih jesu proizvođači, ali dobar dio njih su fiktivni proizvođači, više pretržci i oni su nekako dobili prednost pa smo se mi ponovo vratili ovdje u dvorište starog Peveca. Cijene smo i ove godine prilagodili kupovnoj moći građana i ostale su pet kuna po kilogramu za mandarinu, dok ostali prodaju po šest, sedam, čak i osam kuna. Kolega Dragan i ja očito imamo urođenu socijalnu osjetljivost, znamo kako su živjeli naši roditelji i znamo kako žive danas umirovljenici. Kada podmire sve obveze jedva im ostane za hranu, a voće mogu i ne moraju uzeti. Najčešće bi ga uzeli da imaju novaca i mi smo tu preko Sindikata i Udruge umirovljenika odlučili izaći starijim Bjelovarčanima u susret pa je za njih kilograma mandarina kunu jeftiniji i u slučajevima kada uzimaju manje količine – priča Samardžić.