Koronavirus je u posljednjih dva tjedna doslovno paralizirao Europu, a to se posebno odnosi na Italiju koja je žarište pandemije. Iz dana u dan dolaze vijesti o sve većem broju zaraženih i umrlih u jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta. Talijanska vlada je poduzela drastične mjere u nastojanju da spriječi širenje zaraze te je kao prva država u Europi uvela karantenu unutar svojih granica. Prvo u Lombardiji gdje je žarište zaraze, a zatim i na prostoru cijele države. To se odnosi i na regiju Južni Tirol koja se nalazi podno Alpa i broji oko 1,1 milijun stanovnika. U regionalnom središtu Bolzanu, gradu s oko sto tisuća stanovnika, već više deset godina živi rukometaš Mario Šporčić. Tridesetpetogodišnji Bjelovarčanin je član Bozen Loacker Volksbanka, inače aktualnog prvaka države i osvajača Coppa Italie.

S obzirom da su zaustavljena sva sportska natjecanja i da su zabranjena okupljanja ljudi prekinuto je i rukometno prvenstvo. Telefonski smo kontaktirali Šporčića koji se sa suprugom Sarom i dvogodišnjim sinom Rafaelom već gotovo dva tjedna nalazi u kućnoj izolaciji.

Kakva je trenutno situacija u Italiji i nazire li se kraj pandemije?

Na početku su svi olako shvatili virus i on se vrlo brzo proširio. Prvenstveno u Lombardiji gdje je najveći broj zaraženih i umrlih. Sada su svi svjesni opasnosti i nitko kuće i stanove ne napušta ukoliko za to nema valjan razlog. Otvorene su trgovine s prehrambenim proizvodima, ljekarne i kiosci, no sve drugo je zatvoreno. Kafići i restorani ne rade, zabranjena su sva okupljanja, a i velike firme i državna uprava imaju reducirano radno vrijeme i kontakt sa strankama. Iz stana ili kuće smijete izaći samo u trgovinu ili ljekarnu, a grad ne smijete napuštati bez posebne dozvole iz tvrtke u kojoj radite. Policija sve pomno nadzire i ne radi nikakve iznimke. Za sve vrijede ista pravila. U odnosu na početak pandemije čini mi se da su Talijani trenutno izuzetno disciplinirani, no svemu se još uvijek ne nazire kraj. Koliko vidim u ovdašnjim medijima trenutna situacija bi mogla potrajati znatno duže od 3. travnja do kada je premijer Giuseppe Conte odredio karantenu.

U Hrvatskoj je proteklih dana u strahu od izolacije zavladala pomama za toalet papirom, brašnom, maskama, rukavicama, dezinfekcijskim sredstvima. Nedostaje li tih proizvoda na policama talijanskih trgovina?

Prvih dana su ljudi i ovdje pohrlili po zalihe tako da je na policama znalo nedostajati upravo tih artikala. Međutim, u međuvremenu su svi postali svjesni činjenice da nema potrebe gomilati velike zalihe, odnosno da trgovine i dalje rade normalno tako da je situacija s proizvodima na policama gotovo kao i prije koronavirusa. To sve govorim za Bolzano, a kako je u Lombardiji ili točnije u Milanu koji je od nas udaljen nešto manje od 300 kilometara mogu reći samo prema onom što vidim i čujem u medijima. Tamo je epicentar zaraze i situacija je znatno teža. Također, zanimljivo je da je koronavirus najviše zahvatio upravo Lombardiju koja je gospodarski centar Italije i to je veliki ekonomski udarac za cijelu državu.

Tvoj klub Bolzano Loacker Volksbank je posljednju utakmicu u prvenstvu odigrao 7. ožujka pred praznom domaćim dvoranom. U derbiju ste pobijedili trenutno vodeći Conversano koji ima dva boda više, ali i utakmicu više.

Izuzetno važna pobjeda kojom smo borbu za naslov učinili jako zanimljivom. Mi smo trenutno treći s dva boda manje od vodećeg Conversana i bodom manje od drugoplasiranog Cassana, no od oba izravna konkurenta za naslov imamo utakmicu manje. Prvenstvo je trenutno zaustavljeno i teško mi je reći hoće li se uopće nastaviti. Sve ovisi o tome koliko će pandemija još potrajati. Trenutne informacije su takve da bi se, naravno ukoliko će se pandemija smiriti, prvenstvo moglo odigrati skraćeno s play offom i play outom, a druga solucija je da se ovogodišnja sezona poništi i da od jeseni sve krene ispočetka. Skloniji sam vjerovati da će se sezona poništiti, jer su klubovi raspustili pogone, nitko ne trenira i u klubovima nema nikakvih aktivnosti. Teško mi je vjerovati da će nakon mjesec ili dva stanke bez treninga jednostavno odrediti da se prvenstva, bez obzira u kakvom obliku, jednostavno nastave.

Bolzano je prije samo tri tjedna osvojio pehar pobjednika Coppa Italije. Na finale eightu odigranom u Sieni s tri uzastopne pobjede (Brixen, Cassano, Siena) s Bolzanom si već peti put osvojio kup natjecanje.

Finale eight u Sieni su bile posljednje utakmice u Italiji na kojima je bilo gledatelja. Već dan nakon finala rukometne Coppa Italie gledateljima je zabranjen dolazak na tribine, a tjedan dana nakon toga zaustavljena su i sva prvenstva. Zanimljivo, mi smo u polufinalu pobijedili momčad Cassana koja dolazi upravo iz Lombardije. Već i tada, a posebno nekoliko dana nakon toga, je postojala strepnja da je neki protivnički igrač bio zaražen. Srećom, od toga je prošlo gotovo mjesec dana i svi smo zdravi.

Uz pet Coppa Italia s Bolzanom si u proteklih deset godina osvojio i pet Seria A te četiri Superkupa. Klub redovito nastupa u Euro natjecanjima u kojima ipak ne uspijeva napraviti značajan iskorak. Ima li u momčadi još igrača s naših prostora?

U Seriji A je problem što svaka momčad može imati samo dva stranca. Moj pokojni djed je s Lastova i imao je talijansko državljanstvo. Po toj liniji i ja sam dobio talijansko državljanstvo. Član Bolzana je i Dean Turković koji je svojevremeno također igrao za Bjelovar. Ali i on, kao i Mate Volarević, Erik Udovičić i Ratko Starčević, također imaju talijansko državljanstvo. Tu je i Damir Halilković iz Bosne i Hercegovine koji ulazi u kvotu stranaca zajedno s vratarom Singhom iz Indije. Trener nam je Boris Dvoršek po čemu možete zaključiti da su igrači i treneri iz Hrvatske itekako zastupljeni u ovdašnjim klubovima. Redovito nastupamo u Europi, ali, uglavnom zbog ograničenja broja stranaca, ne uspijevamo napraviti nekakav veći iskorak. Ove godine smo u kvalifikacijama EHF Cupa u dvije utakmice nesretno izgubili od austrijskog doprvaka Alpla HC Hard u kojem igra Bjelovarčanin Ivan Horvat.

S 35 godina na leđima i gotovo 19 godina profesionalnog igranja sigurno razmišljaš o završetku karijere?

Tijelo me još uvijek dobro služi i ako ne bude većih problema s ozljedama vjerujem da mogu odraditi još dvije ili tri kvalitetne igračke sezone. Ranijih godina su me treneri dosta cijedili, no Dvoršek me, kao uostalom i sve igrače, odlično dozira i to mi u ovim godinama daje nadu da mogu na sadašnjem nivou igrati još neko vrijeme. I nakon završetka aktivne igračke karijere vidim se u rukometu. Već aktivno radim s mlađim klupskim uzrastima i nema razloga da se nakon igračke karijere ne posvetim trenerskom poslu. Iza mene je već puno iskustva od igranja u Bjelovaru, Poreču, Karlovcu, Nexeu i sada u Bozenu. Vjerujem da novim generacijama ipak mogu prenijeti nešto rukometnog znanja.

Privatni planovi su također vezani uz Bolzano. Supruga je u Bolzanu pronašla posao, a tu je prije dvije godine rođen i sin Rafael.

Iz Bjelovara sam otišao s dvadeset godina i iza sebe sam ostavio obitelj i prijatelje. To će uvijek na neki način biti moj dom, no sve planove u pogledu budućnosti supruga i ja vežemo uz Bolzano. Tu se osjećamo odlično, sjajno smo primljeni, osigurana nam je egzistencija, a sada je tu i sin Rafael. S druge strane Bjelovar je na nekakvih šest i pol sati vožnje tako da uvijek možemo sjesti u auto i posjetiti obitelj i prijatelje. (mć)