BJELOVAR – Već nekoliko tjedana u ljubičastim plodovima šljiva iz hrgovljanskog voćnjaka Nenada Horvata uživaju mnogi sladokusci. Vjeran domaćem i gotovo ekološkom uzgoju ovaj voćar, ujedno i predsjednik Udruge voćara, vinogradara i povrćara “Dar Bilogore”, na bjelovarskoj tržnici nudi razne sorte šljiva i kaže, pokušava Bilogorcima vratiti naviku uživanja u plodovima s naših obronaka. Proteklog tjedna zatekli smo ga s obitelji u pripremi nove pošiljke. Odličan ovogodišnji urod tri godine starog voćnjaka ovom šljivaru budi nadu jer iskustva govore da je šljiva izvan granica Hrvatske itekako tražena voćka.

– Voćnjak je star tri godine i ima 300 stabala, pet vrsti šljiva, a dominira Čačanska rodna i odličan je prinos, što mnoge začuđuje. Imat ćemo blizu tri tone samo na ovoj lokaciji u Hrgovljanima. Kvalitetan sortiment i agrotehničke mjere koje se provode i to u skoro ekološkom uzgoju su najbitniji. Svaka godina nosi svoje bolesti, probleme i svoje olakotne okolnosti. Radi se već godinama po standardnom programu, ali nije svaka godina ista. Ove godine rane sorte su kasnile tri tjedna, da bi kasne toliko ubrzano dozrijele da su se neke sorte skoro izjednačile s ranim sortama. Najveći problem je bio što je zima bila skoro bez oborina. Moralo se voćke zalijevati već u proljeće. U travnju kada nije bila potrebna vlaga bilo je previše kišno, da bi poslije opet došla suša i moralo se pribjeći zalijevanju – objašnjava Horvat.

Kroz pet godina u voćnjaku u Hrgovljanima ovaj voćar očekuje maksimalan prinos od 15 tona, a kada uračuna još dva voćnjaka, onaj u Lipovom Brdu i Jabučeti, kroz isto razdoblje bi mogao ubrati između 30 i 40 tona šljiva. Za plasman se ne boji.

-Da sada imamo 300 tona sve bi izvezli, ali problem je što nemamo toliko. Mala je to količina za izvoz, a prevelika za tržnicu, iako sada sve više ljudi kupuje šljive. Mislim da sam ih ja namamio da bi to sada prekupci iskoristili, a naša domaća proizvodnja je ostala nezaštićena od dolazaka sa strane, tako da nam ruše cijene. Kilogram šljiva na našoj tržnici je pet do šest kuna. Majka šljiva, Srbija, koja uz Tursku najviše izvozi, ima bolje maloprodajne cijene šljive nego što su u Hrvatskoj, čak su i u Makedoniji one najniže cijene na tržnicama veće nego kod nas. Ljudi se čude što se kod nas dogodilo, mi očito podcjenjujemo svoje i jedni drugima namjerno štetimo- zaključuje Horvat.

Podsjetimo, ovaj voćar prošle je godine u svom voćnjaku pokrenuo i manifestaciju “Dani cvatnje šljive i aronije” kako bi omogućio bjelovarskim školarcima da se iz prve ruke uvjere što znači zagristi gotovo ekološki uzgojenu domaću šljivu i uživati u raznim džemovima, pekmezima i jelima koja se od nje pripremaju.