Foto: Jedna od bjelovarskih zgrada čiji stanari očekuju lakši put do viših katova

Preko 16 tisuća predstavnika suvlasnika stambenih zgrada u Hrvatskoj, s više od tri kata u kojima nije ugrađeno dizalo, dobili su krajem prosinca obavijesti Koordinacijskog odbora društava i udruga HP i HT umirovljenici Hrvatske, s priloženim obrascem predprijave za ugradnju osobnih dizala koju prate obilate subvencije EU fondova. Među njima je i Miro Dvornik, predstavnik stanara na ulazima zgrade u Naselju kralja Zvonimira V/3 i V/4, koji nam otkriva sadržaj ove obavijesti čiji tekst daje naslutiti kako je rješenje dosadašnjih muka stanara u višekatnicama nadohvat ruke. Istodobno, zanimanje za provođenje projekta raste munjevitom brzinom jer su dizala ugrađena u nešto više od pet bjelovarskih stambenih zgrada.

Okvirne cijene

-Riječ je o programu Ministarstva regionalnog razvoja pod nazivom „Dostupnost do stana“, pri čemu će europski fondovi finacirati 85 posto vrijednosti posla, a preostali dio stanari. Kako se navodi, očekivani troškovi ugradnje dizala nosivosti 300 kilograma po stubištu iznose 340 tisuća kuna, ali ovu cijenu ne treba uzeti konačnom zbog niza još uvijek nepoznatih uvjeta. Tako smo naš izračun „zaokružili“ na 500 tisuća, od čega bi stanari trebali platiti 75 tisuća kuna – kaže Dvornik.

Prema ovoj matematici, postavljanje dvaju dizala s vanjske strane zgrade koštalo bi po stanu 2.500 kuna na stubištu s 40 stanara, odnosno tisuću više na drugom gdje ih je desetak manje, pri čemu bi vlasnici prizemnih stanova bili oslobođeni plaćanja ugradnje. „Papirnato“, Dvornikova, kao i vjerojatno računice nekolicine drugih predstavnika suvlasnika zgrada koji su već istaknuli kandidaturu ili će to učiniti do kraja mjeseca, zasigurno ima čvrsta uporišta, ali popriličnu euforiju o već „gotovom poslu“ stišava direktor bjelovarskog Beminga Mario Brestovečki.

Proceduralne nejasnoće

-Ima dovoljno prostora za pesimizam ili čak bojazan kako bi možda ova dobra nakana mogla završiti i neočekivanim ishodom. Naime, Europska komisija propituje i uspješnost povlačenja novca i ako ocijeni kako Hrvatska u tome nije bila dovoljno uspješna, teško je očekivati dobre vijesti, premda se u javnosti stvara ozračje kako je novac već osiguran. Do sada smo obišli sve zgrade čiji su predstavnici iskazali interes za ugradnju dizala i njihovi zahtjevi su pohranjeni u našoj bazi podataka, ali još uvijek ne znamo kome dostaviti dokumentaciju, što samo potvrđuje činjenicu kako je još uvijek podosta tehničkih nejasnoća u cjelokupnoj provedbi – kaže Brestovečki, dodajući da će najveći dio bjelovarskih zgrada zbog toga što u njima nisu projektirana dizala morati posezati za građevinskim dozvolom, što uz ostalo otvara pitanje, ne samo konačne cijene, već i valjanosti sadašnjih procjena.

Bez obzira i na ova „drugačija mišljenja“, za sada još nije opovrgnuta najava iz mjerodavnog ministarstva kako će se prvi natječaji za sufinanciranje ugradnje dizala raspisati u drugoj polovici ove godine, pri čemu bi prednost trebale dobiti zgrade s većim brojem starijih, slabo pokretnih ili invalidnih osoba.