BJELOVAR – Potkraj prošle godine u bjelovarskoj V. osnovnoj školi koju pohađa 66 učenika s intelektualnim i motoričkim teškoćama, otvoren je vrtić za djecu u dobi od treće godine do polaska u školu. Značajan je to iskorak u dijelu rehabilitacijskog rada s mališanima predškolskog uzrasta tijekom kojega je u petodnevnom ciklusu u trajanju od tri sata dnevno pod stručnim nadzorom moguće donijeti relevantne procjene o tome mogu li pojedini polaznici krenuti u sustav redovitog školovanja ili pak ostati unutar programa ove škole. Pri tome ravnateljica škole Jasmina Vuković napominje kako je od mjerodavnih institucija pribavljeno odobrenje za rad po posebnom programu za jednu skupinu od petero djece, što je još uvijek u nesrazmjeru s roditeljskim interesom pa već sada razmišljaju o proširenju trenutnih kapaciteta, pri čemu se očekuje i potpora Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.

Potpora Grada

-Roditelji su s dobrodošlicom dočekali otvaranje vrtića, pri čemu nije toliko važna simbolična cijena od sto kuna, koliko prepoznavanje potreba djece predškolske dobi s teškoćama kojima je neophodan rehabilitacijski rad tijekom kojega našim stručnjacima ostaje dovoljno vremena za praćenje svih elemenata u donošenju procjena o njihovom daljnjem usmjeravanju. Srećom, naše nakane su prepoznate i u Gradu koji gotovo u cijelosti sufinancira program ranog rehabilitacijskog rada koji kanimo proširiti i na djecu mlađu od tri godine – kaže ravnateljica Vuković, dodajući kako se time ova škola unutar koje je ustrojen prvi vrtić za djecu s posebnim potrebama, želi još više uključiti u sveobuhvatnu rehabilitacijsko edukativnu potporu unutar lokalne zajednice.

A što se u vrtiću zbiva, uvjerili smo se ulaskom u igraonicu gdje su nas uz četvero mališana dočekale „tete“, mag. logopedinja Matea Pleskalt i njegovateljica Gordana Mareš. Teško je na zidovima ne primijetiti raznobojne crteže koji unatoč nedostatku uobičajene vrtićke graje odaju prisnost i međusobnu povezanost koja odiše gotovo kućnom atmosferom. A poznati ambijent itekako osjeća mali Gabrijel kojega je majka Kristina upravo dovela u njemu omiljeni prostor, gdje gotovo ne skida osmijeh s lica.

Razigrani Gabrijel

-Otvaranje vrtića je neprocjenjivo za roditelje koji sada znaju da su djeca pod budnim okom stručnjaka. Za samo dva mjeseca kod Gabrijela su vidljive pozitivne promjene, što potvrđuje opravdanost uvođenja ovoga načina brige o mališanima s poteškoćama. Istina, sve još ide „puževim korakom“, ali kako vrijeme prolazi, optimizam raste, a da je podosta roditelja koji se nose sa sličnim problemima, dokazuje i naša grupa na jednoj društvenoj mreži gdje razmjenjujemo iskustva sa zajedničkim nazivnikom, kako bi što prije trebalo proširiti sadašnji kapacitet ovog vrtića – kaže Kristina.

Ako se igraonica izgledom ni po čemu ne izdvaja od mnogih drugih, vrtićka posebnost je zasigurno Kabinet asistivne tehnologije koji barem prema nazivu zvuči pomalo futuristički, ali je u stvari koncipiran na jednostavnim detaljima. Tako se na podu nalazi dio svjetleće klavijature na kojoj se prema glazbenoj ljestvici može nešto odsvirati ili barem pronaći neki lijepi tonovi, uključujući i druge motive koji bude znatiželju. Tu su i raznobojna svjetla, višebojne trake i još niz raznih sadržaja kojima se stimulira održavanje unutranje ravnoteže kako bi djeca mogla što lakše učiti i primati informacije iz neposredne okoline. I kada se sav roditeljski i trud onih koji brinu o djeci u čijim se spoznajama zrcali neki drugačiji svijet spoje u zajedničko htijenje, teško se ne zapitati nije li se ovakav vrtić mogao otvoriti vrata i ranije. Naravno, ne zbog politike koja je u ovom slučaju pokazala i više od dobrog sluha, već djece i njihovih roditelja, koji su do sada morali putovati u Križevce ili druga mjesta u kojima se realiziraju ovakvi programi, kao što su to uvidjeli i u Velikom Trojstvu, čiji je načelnik Ivan Kovačić podržao projekt za jedno dijete s ovoga područja.