Piše: Vedran Cindrić

Portal Bjelovarac. hr nastavlja sa svojom novom rubrikom ‘Tri knjige, dva filma” u kojoj nam istaknuti bjelovarski kulturnjaci otkrivaju svoje najdraže knjige i filmove te na taj način našim čitateljima i preporučuju određena djela.

Nakon Gorana Navojeca i Milana Pavlovića upitali smo Irenu Jukić Pranjić, nagrađivanu animatoricu, strip crtačicu, redateljicu i profesoricu likovne kulture da nam otkrije svoje najdraže knjige i filmove.

KNJIGE


1.      Miloš Macourek: 6000 budilica (1979.)

 Ovu zbirku kratkih priča za djecu prvi put čitala sam u osnovnoj školi i još se uvijek sjećam kako sam je počela čitati u školskoj knjižnici, kako se nisam mogla zaustaviti i kako sam se glasno smijala uživajući u štivu. Riječ je o duhovitim pripovijestima čiji su glavni likovi djeca dovedena u čudnovate situacije, poput Matilde koja je prepunila glavu školskim gradivom pa joj je mama morala kupiti novu, no pri kupovini je pobrkala vrećice i Matilda je slijedećeg dana u školu otišla noseći na ramenima glavicu kupusa. Oduvijek sam obožavala fantastičnu moć humora da svako sivilo oboji u najšarenije boje, a specifično razigran i raskošan humor Miloša Macoureka me fascinira i iz današnje perspektive. Otkrila sam da je Macourek pisao scenarije za neke od najboljih čeških animiranih serijala, pa nije čudno da mi je njegov duh od malena bio važan i blizak.  

2.      Marjane Satrapi: Piletina sa šljivama (2003.) 

Iranska strip-crtačica Marjane Satrapi pripovjedni je ton proživljenog životnog iskustva, koji ju je proslavio u autobiografskoj grafičkoj noveli „Persepolis“, zadržala i u kreiranju ovog stripa koji govori o posljednjim danima ujaka Marjanine majke, Nasera Ali Kana, slavnog iranskog glazbenika, svirača tara, koji je bio zakazao kao otac i suprug jer su mu sve misli bile vezane uz sviranje. Kada mu je u jednoj svađi ojađena supruga razbila tar, Naser je krenuo u potragu za novim, no nijedan nije mogao zadovoljiti njegove potrebe i on je legao u krevet s namjerom da naprosto umre. Otkrivajući tek na kraju što je zapravo uzrokovalo da presahne izvor njegove životne radosti, autorica je sjajno zaokružila tok priče, uspijevajući vještom nadopunom crteža i teksta prikazati brojne kompleksne situacije i međuljudske odnose. Piletina sa šljivama također je dobila istoimenu ekranizaciju, ali u obliku igranoga filma kojeg je režirao Jean-Pierre Jeunet poznat po filmu Amelie.


3.      Milan Kundera: Život je drugdje (1969.)

 Iako ovaj roman ima snažan povijesni i politički kontekt, najviše me fascinirao zbog sjajno razrađene psihologije likova i  bravuroznih rečenicama koje sam, mada sam je čitala u svojoj odrasloj dobi, imala potrebu prepisati u svoj rokovnik i nositi ih sa sobom.

FILMOVI

1.      Pete Docter, Ronnie Del Carmne: Izvrnuto obrnuto (2015.)  

Ovaj popularni animirani film ne samo da je pametan i lijep, već nam daje neke alate za bolje roditeljstvo. Film govori o 11-godišnjoj djevojčici Riley koja se s roditeljima seli iz Minnesote, gdje su živjeli idiličnim životom, u zapuštenu kuću u nizu u srcu San Francisca. Glavnina radnje odvija se u Rileyinu mozgu; ondje pet likova upravlja njezinim osjećajima i ponašanjem. Ti likovi, Radost, Tuga, Ljutnja, Strah i Gađenje, prolaze pravu avanturu dok nastoje izaći na kraj s Rileyinim iskustvom i ujedno na izvrstan način objašnjavaju kako osjećaji pokreću naše ponašanje te kako iskustva oblikuju našu osobnost. Inside Out volim zbog svoje djece s kojom sam ga pogledala nebrojeno puta.

2.      Federico Fellini: La Strada / Ulica (1954.) 

Ovaj antologijski film obožavam iz više razloga: izgled i karakter glavnih likova – Gelsomine (Giulietta Masina) i Zapana (Anthony Quinn) toliko su sjajno uobličeni da su postali arhetip. Film sam gledala tek nedavno, pa me zapanjila sličnost s emocionalnim relacijama cirkuske akrobatkinje Crne Mice i njenog krotitelja Olivera iz mog animiranog filma „Požuda“. Također me fasciniralo da je i Fellini, kao i ja, likove za film pronašao u snu, o čemu postoji bilješka i crtež u Dnevniku snova koji je svakodnevno vodio i koji je bitno utjecao na njegovu kinematografiju. U filmu me oduševio i stripovski pristup vizualnoj naraciji koja proizlazi iz Fellinijevog iskustva crtanja stripova u mladosti, te pasioniranog praćenja medija stripa tijekom cijelog njegovog života.