Piše: Vedran Cindrić

Bjelovarčanin Vlado Posavec (44) cijeloga života je u sportu. Od malih nogu je trenirao rukomet u RK Bjelovar da bi karijeru prekinuo u 32-oj godini života. Od tada, stalno je vezan uz more i jezera bilo veslanjem ili plivanje. Kao snažan, korpulentan i uvijek u odličnoj formi pozvan je u bjelovarske Argonaute s kojima je prije četiri godine osvojio Maraton lađa nakon čega se oprostio od te vrste veslanja, te kako kaže, krenuo svojim putem.

Obožava i plivanje te je tri puta isplivao maraton na Balatonu, najvećem jezeru u srednjoj Europi kao i mnoge zahtjevne hrvatske maratone. Prošle godine je sam kajakom veslao od Savudrije do Prevlake, a ove godine je odlučio kajakom veslati oko 12 hrvatskih otoka, dok u vrlo skorom vremenu planira kajakom doći od Italije do hrvatske obale.

Inače, o Vladinim sportskim dosezima za koje treba iznimna snaga, izdržljivost i volja malo se zna jer je osoba koja se ne voli isticati, koja zazire od društvenih mreža i kojeg se može privoliti za intervju samo ako se obeća da će se naglasiti ekološko zagađenje Jadrana koje ga je iznimno šokiralo i rastužilo kada je prošle godine veslao više od 950 kilometara. Inače, upravo je zbog toga prošle godine svakoga dana veslajući od sjevera do juga Jadrana skupljao smeće koje je ostavila nemarna bogata klijentela na svojim jahtama što ga je kod domaćih ljudi na našem moru prometnulo u ‘čistača Jadrana’.

Brojni maratoni

-A u svemu je najvažnija ljubav, odlučnost i volja prema onome što radiš. Sve se može, samo moraš biti odlučan i ne smiješ odustajati. Ja sam do 32. godine života bio isključivo u rukometu, nisam trenirao plivanje niti veslanje, ali su me ti sportovi zanimali. Nakon završene karijere u rukometu bio sam na moru na otoku Krku. Malo sam šetao jedno popodne i vidio da se neki ‘Vrbnik – Risika’ maraton sprema. Prijavio se, eto da vidim kako to ide. Nisam nikoga poznavao, nisam imao ni naočale za plivanje, samo su mi neki broj dali i krenuo sam. Zadnjih 700 metara doslovno više ništa nisam vidio jer nisam imao naočale za plivanje i sol mi je ozbiljno nagrizla oči. Navigirali su me s barke kuda da idem i kako da dođem do cilja jer sam skoro skroz oslijepio. Nakon toga sam proveo dva dana u bolnici na Krku gdje su mi ispirali oči jer nisam ništa vidio. No, nisam odustao već sam nakon svega toga otplivao tri maratona na Balatonu, pet maratona Šilo – Crikvenica i ne znam ni sam koliko još drugih. Želim reći, bitno je ne odustajati nakon prve prepreke i onda se sve može – priča nam Vlado. Dodaje da je tako i u veslanju po Jadranu gdje je doživio i preživio razne situacije.

-Ma nema tu isto puno filozofije. Moraš biti fizički spreman, malo se priviknuti na to sve i jednostavno kreneš. Meni su rekli na početku da nemam dobar kajak, da nemam dobru opremu, a na kraju sam s tim kajakom veslao od Savudrije do Prevlake, a u siječnju ove godine sam na nekoliko stupnjeva iznad ništice s tim istim kajakom veslao oko Malog i Velog Lošinja. Sve se može i sva oprema je dobra, samo je volja bitna – priča nam Vlado i prisjeća se kako je počela prošlogodišnja pustolovina kada je veslao od Savudrije do Prevlake.

Vlado na svojem kajaku za vrijeme odmora

Od Savudrije do Prevlake

-Veslao sam 25 dana, često od 10 do 14 sati dnevno. Bilo je jako naporno i unatoč mojoj prehrani koja se sastojala od špeka, luka, kruha i pive smršavio sam skoro 20 kilograma. Prvo sam vježbao na sjevernom Jadranu, recimo krenuo sam od Crikvenice do Novog Vinodolskog, pa od Crikvenice do Krčkog mosta i takve slične ture. Kada sam povezao niti, otišao sam do Savudrije i jednostavno krenuo – kaže Vlado i prisjeća se nekoliko anegdota.

-Kod Pule sam se zamislio i skužio da me hvata mrak, a da nisam još na obali. Bio sam dosta daleko od obale i nisam bio osvijetljen tako da sam bio u mrklom mraku, a odjednom su mi, valjda s Brijuna, počele prilaziti jahte i jedrili. One osvijetljene i velike i naravno da ih ja vidim, ali oni mene u mraku u malom neosvijetljenom kajaku nikako ne vide. Morao sam cik cak veslati, izbjegavati ih da me ne pregaze i jurio sam kao nikada prema obali. Bilo je baš gusto kao i kod Pelješca kada sam izašao na otvoreno more i jugo me tako udarilo da sam mislio da se stvarno neću spasiti i da je to kraj moga života. No, nekako sam uspio do neke mini uvalice doći i tamo ostati čekajući bolje vrijeme. Da, to je isto bilo baš opasno, ali sve je to dio puta – kaže nam opušteno Vlado i dodaje da je na tom putu od Savudrije do Prevlake zapravo ‘dotaknuo’ četiri zemlje, Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.

Čistač Jadrana

-Kada počneš veslati Jadranom onda ga počneš i upoznavati kako spada, a onda i vidiš šta se događa na našem Jadranu, a događa se užas. Neodgovornost i bahatost stotina pa i tisuća ljudi je strašna. Naišao sam na toliko raznih smeća u moru da sam istodobno bio tužan i šokiran. Već drugi dan sam sa sobom nosio nekoliko vreća za smeće i kupio otpatke ponajviše klijentele sa jahti, ali te vreće bi napunio već za nekoliko sati. Ta nečistoća i smeće u moru posebno se ističe po ljeti i to je nešto što pod hitno moramo mijenjati – naglašava Vlado i dodaje da misli da se takva situacija svjesno prešućuje u mainstrem medijima.

-To što sam ja svaki dan u samo par sati napunio par vreća smeća, najčešće plastike, je kap u oceanu. Mnogi ljudi ni malo ne mare za to naše predivno more zbog čega je i sve manje riba pa i galebova koje sam vidio kako umiru zadavljeni od plastike. Samo sam jednom vidio dupine što nije slučajno jer ih je sve manje, ali zato sam u svakom selu, a da ne govorim u gradovima vidio marine prepune jahti i jedrilica koje ispuštaju naftu i bacaju plastiku u more. Kada sam veslao oko Kornata primio sam se za jednu stijenu i ruka mi je bila puna nafte, a vrećica i plastičnih boca je plutalo okolo u velikim količinama. Pazi, radi se o nacionalnom parku, ali taj nacionalni parki tijekom srpnja i kolovoza svaki dan okružuju stotine jahti s neodgovornom posadom. Mislim da prije svega svi trebamo malo razmisliti o tome i poraditi na svijesti, a onda bi bilo dobro da nakon sezone svako mjesto svoju uvalu i plažu detaljno očisti – priča nam Vlado koji ističe da je svjestan da je to sve borba s vjetrenjačama i da je teško utjecati na nečiju odgovornost, ali da svejedno neće odustajati u svojoj nakani.

Smeće koje je Vlado svakoga dana u samo nekoliko sati izvadio iz Jadranskog mora

Novi planovi

-Ove godine mi je bio plan veslati oko 12 hrvatskih otoka. Dakle, svaki mjesec jedan otok. Krenuo sam u siječnju i tada sam veslao oko Malog i Velog Lošinja. Moram reći da je more preko zime puno čišće i tada jednostavno diše i baš ga osjetiš. Zatim sam veslao oko Murtera i onda je počela korona i totalni zastoj. No, nakon lockdowna veslao sam oko Ugljena, Pašmana, Raba, Kornata i uglavnom ostala su mi još tri otoka da zaokružim priču s 12 hrvatskih otoka i to ću do kraja godine napraviti – otkriva nam Vlado i kaže da već ima planove i za sljedeću godinu.

-Iduće godine ću ići veslati oko većih otoka poput Krka, Cresa, Dugog otoka, Brača, a u planu mi je velika ekspedicija, a to je kajakom veslati od Italije do hrvatske obale – kaže Vlado kojeg smo za kraj upitali kako se fizički priprema za sve te napore. -Pa nema klasične pripreme jer ne radi se tu o natjecateljskoj sezoni. Radim na tome da stalno budem u ok. formi, ali najčešće tražim ekstremne uvjete. Recimo, volim trčati po jakoj kiši ili baš jakom suncu, radim na svom ranču teške fizičke poslove, odradim 50-ak sklekova svako veče i tako – zaključio je Vlado.