Bjelovar je oduvijek pratio glas grada glazbenika, a tu tradiciju odlučio je nastaviti i jedan 21-godišnjak. Bruno Bišćan student je treće godine Umjetničke akademije u Grazu (KUG), gdje na Odsjeku za jazz, jednom od najpoznatijih jazz instituta u Europi, studira saksofon, a usput je i član tamošnjeg Stage Banda odnosno Big Banda instituta, koji je nedavno gostovao u Bjelovaru. I to upravo zahvaljujući Bruni, koji je svog Bandleadera odnosno dirigenta iz Stage Banda Sigija Feigla povezao s bjelovarskim Centrom za cjeloživotno učenje i kulturu (CUK) te je sastav iz Graza zajedno s bjelovarskim Big Bandom nedavno oduševio do posljednjeg mjesta ispunjeni Dom kulture.

Ovaj mladi Bjelovarčanin poveznica je big bandova iz Graza i Bjelovara jer je u prvom član ansambla, dok je u drugom upravo on Bandleader i dirigent sastava u kojem sviraju i brojni profesori iz Glazbene škole Vatroslava Lisinskog iz Bjelovara i ostali akademski obrazovani glazbenici iz Bjelovara. No, daleko od toga da je ovo bio prvi bjelovarski koncert u čijoj je organizaciji Bruno sudjelovao.

-Bio je ovo organizacijski najzahtjevniji koncert i hvala CUK-u što smo konačno u Bjelovar uspjeli dovesti Stage Band Sigija Feigla. Kad se uzme u obzir da Stage Band ima 24 člana, a bjelovarski Big Band 18, to je veliki broj glazbenika i svi smo sretni što je sve prošlo tako dobro. I glazbenici s Jazz instituta bili su iznimno zadovoljni i nastupom i publikom, no bjelovarska publika ionako je poznata po tome da zna prepoznati kvalitetnu glazbu – ispričao je Bruno, koji je prve koncerte počeo organizirati još kao gimnazijalac, a zahvaljujući i njegovoj inicijativi ponovno je oživio i bjelovarski Big Band koji s prekidima postoji već gotovo čitavo stoljeće.

Uživanje u svirci

– U Bjelovaru stvarno postoji mnogo izvrsnih glazbenika, a svima im je zajedničko da vole svirku i uživaju u tome. Tako da i nije bilo toliko teško okupiti Big Band jer su praktički svi sadašnji članovi i nekada bili u Big Bandu i ranije ove godine imali smo prve nastupe, no ovo je za sada bio vrhunac. Posebno sam sretan što je i profesor Feigl, koji je inače dosta škrt na komplimentima, za nastup bjelovarskog Big Banda rekao “nije to bilo ni malo loše”, a to je značilo da mu se svirka svidjela – kazao je Bruno, koji se već posve navikao na ulogu Bandleadera, bez obzira što su mnogi članovi benda puno stariji i iskusniji od njega.

– Upravo podrška starijih kolega, od kojih su mi neki bili i profesori u glazbenoj školi bila mi je najvažnija i svi se uvijek trude pomoći mi i olakšati koliko god mogu. Sretan sam što u Bjelovaru postoji toliko ljudi koji uživaju u svirci i što u svom gradu imam Big Band jer to je nešto o čemu sam sanjao cijeli život – rekao je Bišćan, koji se jazzom “zarazio” još kao učenik petog razreda osnovne škole.

– Jazz sam otkrio ponajviše zahvaljujući profesoru saksofona u glazbenoj školi Viktoru Ključariću, koji me uvijek poticao i trudio se što više toga mi pokazati i naučiti. Donosio mi je CD-e raznih glazbenika, stalno mi je otkrivao nešto novo, a kada sam u srednjoj školi imao krizu i kratko vrijeme razmišljao o odustajanju od sviranja, opet je tu bio Viktor, koji mi je pomogao da prebrodim to razdoblje. Danas često znamo zajedno svirati, a Viktor je kao i drugi profesori u bjelovarskoj glazbenoj školi poput Zlatka Strčića, Siniše Pauške i Ivana Mihajlovića, uostalom i član Big Banda u kojem sam Bandleader – otkrio je Bruno, koji je oduvijek znao da želi imati svoj Big Band i da je to glazba kakvom se želi baviti.

– Odmah me fascinirao jazz i znao sam da je to glazba kojom se želim baviti. Draga mi je i klasična glazba, no jazz je ipak nešto sasvim drukčije. Glazba je to koja nudi nevjerojatnu slobodu, fleksibilnost, neko svjesno kršenje pravila sa ciljem da se uvijek stvori nešto sasvim novo. Zbog toga nikada nisam razmišljao u upisu na klasičnu glazbenu akademiju, već me isključivo zanimala jazz akademija i sada sam stvarno sretan što studiram ono što volim i učiti od nekih najboljih jazz glazbenika na svijetu. Zanimljivo je kako je u istoj generaciji Jazz akademiju u Grazu upisala još jedna mlada glazbenica iz Bjelovara, klaviristica Sara Ester Gredelj i mi smo jedini studenti iz Hrvatske na toj generaciji – rekao je Bruno, koji ističe da tek kad je upisao akademiju shvatio koliko je vježbanje bitno.

– U početku sam mislio da je upis akademije vrhunac i da je najteži dio što se vježbanja prošao. Dvije godine pripremao sam se za upis na akademiju i nakon što sam uspio upasti kao jedan od tri studenta saksofona u generaciji, da će sada sve ići lakše. Naravno da sam bio u potpunoj zabludi jer tek na akademiji sam shvatio što je to vježbanje i nikada u životu nisam vježbao više nego sada. Može čovjek biti ne znam kakav talent, no bez vježbanja i rada nema nikakve šanse. Studij ukupno traje šest godina, sada sam negdje na pola puta, a uz saksofon sviram klarinet i flautu, dok sam kao subspecijalizaciju odabrao inženjering zvuka. Planirao sam upisati subspecijalizaciju za Bandleadera, no taj je smjer nažalost u međuvremenu ukinut – kazao je Bruno, koji se već posve navikao na život u Grazu i smatra da je to savršeno mjesto za život.

– Graz je zbilja odlično mjesto. Na tri sata vožnje je od Bjelovara, a jako blizu su i Beč, Ljubljana i Zagreb. Posebno mi se sviđa što je Institut za Jazz dislociran od ostatka fakulteta i gotovo svi mi koji ondje studiramo smo tamo kao neka velika komuna. Praktički po cijele dane smo na fakultetu, a i poslije se družimo, zajedno sviramo, nastupamo. Kad si cijelo vrijeme među glazbenicima, onda se stalno otvaraju i neke nove prilike. Recimo nekom sastavu te večeri za nastup fali jedan glazbenik pa uskočiš na brzinu, a jazz scena u Grazu stvarno je izvrsno razvijena – otkrio je Bruno, koji studira s kolegama iz praktički cijelog svijeta, a i profesorsko osoblje je raznoliko.

Čuveni profesor

– Na fakultetu ima studenata sa svih strana svijeta. Od Australije, Turske, Bugarske i Slovačke pa do domaćih Austrijanaca i svi se jako dobro slažemo i uopće se ne gleda tko dolazi iz koje zemlje. Recimo, moj profesor saksofona je Britanac Julian Argüelles, legendarni jazz saksofonist, koji je svirao s nizom poznatih glazbenika i bio je član brojnih big bandova i naravno da se sporazumijevamo na engleskom jeziku. Neki domaći profesori inzistiraju na njemačkom jeziku, no više, manje je engleski službeni jezik na fakultetu – istaknuo je Bruno, koji je sretan jer ima podršku roditelja u ispunjenju svojih snova.

– Sretan sam što me roditelji podržavaju u izboru i svjesni su da je glazba moj životni poziv i zadovoljni su zbog mene jer vide koliko to volim. Bilo je, doduše, u početku malo skepse kada sam postao ozbiljan u zamislima o upisu akademije jer sam išao u matematičku gimnaziju i postojao je onaj klasični roditeljski strah kako ću živjeti od glazbe. Na kraju su me potpuno podržali u mome izboru i naravno da sam im zahvalan na tome, a sada osjetim da im je sve više drago zbog mog izbora – naglasio je Bišćan, koji je svjestan da ga još čeka dosta posla oko završavanja akademije, no to ga ne sprječava da već ozbiljno razmišlja o budućnosti.

– Imam već neke planove za svoj big band u Grazu jer to je vrsta glazbe kojom se želim baviti. Razvijam još neke ideje, sviram i s raznim manjim sastavima, trudim se raditi i na nekoj svojoj glazbi jer kao završni rad na akademiji svaki student ima zadatak snimiti ploču. Uz obrade i izvedbe poznatih klasika, moramo imati i neke autorske skladbe, tako da je to zbilja jedna zahtjevna zadaća, kojoj se svejedno jako veselim – zaključio je mladi Bjelovarčanin za kojeg ćemo sasvim sigurno u budućnosti još itekako čuti.

Saksofon i ksilofon

Bruno Bišćan prisjetio se i kako je saksofon počeo svirati gotovo sasvim slučajno.

-Kada sam išao na audiciju u glazbenu školu, mislio sam upisati ksilofon. Ne sjećam se uopće otkuda mi ta ideja ni zašto baš ksilofon, no kada sam stigao pred profesore i oni su me pitali što bih želio svirati, potpuno sam se zbunio i nisam mogao izgovoriti ksilofon. Netko od profesora je pitao jesam li mislio na saksofon, ja sam rekao da i tako je to sve počelo. Naravno da nisam požalio ni trenutka – kazao je Bruno.

U Bjelovar će se vječno vraćati

Već po običaju, Bruno božićne i novogodišnje praznike provodi s obitelji u Bjelovaru u koji se uvijek voli vratiti. Naravno da to nije klasični odmor jer Bišćan teško i jedan dan može izdržati bez sviranja, a slobodno vrijeme u svom gradu popunjava probama i nastupima s prijateljima i kolegama glazbenicima.

– Mislio sam da smo mi u Hrvatskoj majstori za spajanje neradnih dana i praznika, no Austrijanci su nas po tome uspjeli nadmašiti. Tako da svake zime imam priliku nekoliko tjedana provesti u Bjelovaru, često i preko vikenda znam doći kući, a Bjelovar beskrajno volim i uživam ovdje te ću mu se vječno vraćati. Naravno da sam svjestan da ću svoju budućnost teško moći vezati za Bjelovar jer pitanje je što bih uopće imao ovdje za raditi, no sva sreća pa je Graz tako blizu. Najviše mi je žao što Bjelovaru fali kvalitetnih sadržaja i mjesta na kojem bi se mogli okupljati oni koji vole neku drukčiju vrstu glazbe od onoga što najčešće možemo čuti u kafićima. Svjestan sam da je posve nerealno očekivati da ovdje postoji neki jazz klub ili nešto slično jer teško da bi to nekome bilo isplativo, no vidimo po koncertima u Domu kulture i na otvorenom da publike ima, tako da nikad se ne zna – rekao je Bruno, koji je samo u posljednjih nekoliko tjedana nastupio s nekoliko sastava. (sg)