Piše: Vedran Cindrić

BJELOVAR – Highlander je velika velebitska avantura koja poprilično testira fizičke granice sudionika, ali i pruža mogućnost uživanja u nepristupačnom, ali gotovo mitsko lijepom dijelu Velebita. Ruta je duga 105 kilometara i vodi kroz prekrasne, ali zahtjevne dijelove Velebita.

Radi se, dakle, o pravoj planinarskoj avanturi koja započinje na Zavižanu, a završava na moru to jest Starigrad – Paklenica. Zbog svoje duljine, ali i zahtjevnijeg terena koji prolazi i najstarijom prašumom bukve te posebnim rezervatom šumske vegetacije Raminim koritom, pravi je test izdržljivosti i snage čak i za najiskusnije i najspremnije planinare, s tim da se još treba pridodati činjenica da svaki sudionik Highlandera nosi sam kompletnu svoju opremu koja se sastoji od šatora, vreće za spavanje, hrane, vode, odjeće, kuhala tako da ruksak na leđima teži oko 20-ak kilograma.

Prvi puta su na Highlanderu koji je održan od 12. do 17. rujna sudjelovala i dva Bjelovarčana koji su članovi ‘HPD Bilogora’, a to su Dalibor Babić i Miro Knez.

20 kilograma opreme

-Član sam ‘HPD Bilogora’ pet godina i zaista sam se zaljubio u planinarenje. Iznimno često idem na trekinge ili neke rute po par dana, ali nikada nisam prošao tako nešto kao što je Highlander, a nije nitko ni iz ‘HPD Bilogora’ pa smo se moj kum Miro Knez i ja nakon malo promišljanja u prosincu odlučili prijaviti – kaže nam Babić koji nam otkriva da se mjesecima pripremao za ovu avanturu.

-Miro i ja smo se pripremali po Bilogori. Imali smo duge trekinge i Bilogora je super za pripremu, ali mi smo nosili na te treninge samo lagane ruksake, a ako želiš proći Highlander moraš svu opremu nositi sa sobom koja kada se sve zbroji iznosi 20-ak kilograma tako da smo to malo promašili u pripremi i poprilično smo osjetili taj ruksak na ramenima tih pet dana. Inače, pristupnica za Highlander iznosi 160 eura po osobi. U organizaciji sudjeluje HGSS, organizirano je pet punktova na kojima kontroliraju jesi li stigao, kako se osjećaš, poneki obrok, a u cijelu priču je uključen i Stipe Božić koji nam je svima održao svoje putopisne predavanje i s kojim smo se imali priliku upoznati – priča nam Babić i nastavlja.

-Bilo je oko 200 sudionika i kretalo se u dopodnevnim satima na Zavižanu. Miro i ja smo krenuli sami, ali odmah su nam se priključila tri Zagrepčana tako da nas je pet bilo u grupi. Oni su bili fizički bolje spremni od nas, dok smo se mi bolje orijentirali u prirodi s obzirom na iskustvo iz ‘HPD Bilogora’. Zagrepčani su stvarno bili fizički spremni, ali i uporni jer je jedan od njih krenuo u tenisicama i vrlo brzo dobio ogromne, krvave žuljeve te mu je koža na stopalima doslovno počela otpadati. Ali čovjek nije odustao i istrpio je sve – prisjeća se Babić. Dodaje da su prvi dan i dolazak do prvog punkta prošli lagano jer su još bili odmorni, ali da je kasnije počeo izniman napor kako fizički tako i psihički zbog pomišljanja na odustajanje.

11 sati hodanja

-Prije mraka složiš šator, na kuhalu pripremiš večeru, malo popričaš i na spavanje. Rano ustajanje, spremanje opreme, sve na leđa i krećeš dalje. Drugi dan je već krenuo ozbiljniji napor gdje prolaziš kroz kanjone, pa šume, pa litice i stalno gore dolje ideš. Zaista to iscrpi čovjeka, majice zbog znoja moraš stalno mijenjati, a ne stigneš ih ni osušiti. No, zaista smo svako malo mogli uživati u savršenim pogledima i netaknutom prirodom – priča nam Babić. Dodaje da je četvrti dan bilo najteže.

-Taj dan je bio strašno naporan. Prvo smo se 6-7 kilometara probijali kroz nezgodnu šumu, zatim hodali satima po kamenitim stepenicama gore, dolje, gore pa opet kroz šumu pa na litice. Nikada kraja. Mislim da smo taj dan hodali 11 – 12 sati po jako nezgodnom terenu i baš nam je svima prisjeo taj dan, ali bili smo ponosni što smo izdržali i došli do punkta za spavanje. Tako da prava vrijednost Highlandera jača sa svakim prijeđenim kilometrom, svakom pobjedom nad samim sobom i mišlju nad odustajanjem. Ovakav izazov u kojem sudionici testiraju svoje fizičke granice i pobjeđuju nad onim psihičkima, ali i sklapaju nova prijateljstva, istražuju nova mjesta te osnažuju odnose s prijateljima, članovima obitelji ili kolegama s kojima su se odlučili otisnuti u ovu planinarsku avanturu zaista je jedinstven i svatko ga jednom u životu treba isprobati – kaže Babić i dodaje da na cijeloj ruti ima nekoliko potoka i bunara gdje možeš doći do dodatne vode.

-Budući da na Highlanderu nema vodiča, imali smo kartu, malo smo se koristili i GPS-om i nismo ni jednom zalutali. Na vodu smo naišli nekoliko puta tako da ni s tim nije bilo problema. Inače, na ovogodišnji Highlander došla su neka od najpoznatijih planinarskih lica u svijetu poput ultra-light trekking entuzijasta Marie Couderc i Nil Hoppenota, poznatijih kao Deux Pas Vers L’Autre, koji su prehodali više od 10 tisuća kilometara kroz 16 europskih zemalja za 746 dana. Uz njih, ambasador avanture života ove godine postao je i Peter Watson, jedan od osnivača outdoor travel bloga Atlas & Boots koji je ove godine odnio titulu za najbolji outdoor travel blog na svijetu – kaže Babić koji je iznimno ponosan što je završio Highlander i u Starigradu dobio medalju priznanja za ovaj doseg.

-Odustalo je oko 50 ljudi, ali vjerujem da će se mnogi iduće godine vratiti i okušati opet. Bilo je naporno, ali i prekrasno. Velebit je fascinantan i preporučujem svima da ga posjete u bilo kojem obliku – zaključio je Babić.