Jedna od „umivenijih“ tekstualnih poruka koja je u stvari značila i svojevrstan poziv na iskazivanje onoga što je primjerice 80-ih godina moglo završiti sudskom presudom bila je, „Fućkaš zid na kojem ništa ne piše“. Neki su to shvatili šansom za javno iskazivanje vlastita mišljenja koje je u pojedinim slučajevima istraživala i policija, poput pojavljivanja grafita na jednoj zgradi u današnjoj Haulikovoj koju resi jedan od murala gdje je pisalo Johann Frapp. Da je kojim slučajem bila ispisana neka jednostavnija i svima razumljiva poruka, možda bi prošla neprimijećeno, ali o tom zagonetnom imenu i prezimenu raspravljalo na tadašnjim „forumima“, s nakanom odgonetavanja „što se iza toga skriva“, sve dok se cijela halabuka nije stišala nakon provjerene informacije kako je ipak riječ o imenu bjelovarskog rock banda. Nije trebalo čekati na pojavu novog natpisa koji je izazvao pravu paniku. Naime crnom bojim je bilo ispisano U2.

Panika zbog rockera

Uzaludna su bila uvjeravanja kako je to naziv znanog irskog rock banda, no što to vrijedi kada je ispred „nepoćudno slovo“ koje je samo nekoliko sati nakon pojavljivanja na više mjesta brisano, ali je „dvojka“ ostala netaknuta. Kasnijih godina dio bjelovarskih zgrada bio je „okićen“ raznim porukama, među kojima su prostor zauzimale i one kojima nije mjesto ni u spominjanju, a kamoli javnom isticanju, ali su se i danas, istina rijetko, ipak zadržale, i to na nekim mjestima gdje ih je naprosto nemoguće „promašiti“. Tako se na zgradi nekadašnje Zvijezde, na dijelu koji se nalazi u Starčevićevoj ulici, već duže vrijeme „kočoperi“ kukasti križ, a nešto dalje vulgarna poruka policiji. Na nekim zgradama su još primjetljivi tragovi takvih „originalnosti“ koji su nečitljivi, ali prolaznici pamte njihov sadržaj. Međutim, u cijeloj priči izdvajamo slučaj zgrade na Trgu hrvatskih branitelja gdje smo igrom slučaja „uhvatili“ i nepriličan natpis „adresiran“ na jednu političku stranku. Ali, samo koji dan kasnije zid je bio „čist“, a to je jedan od primjeraka kako stati na kraj raznoraznim izljevima mržnje, bijesa ili netrpeljivosti.

Neki natpisi u centru grada su stariji od 20 godina

Drugačiji izbor

Ipak, u odnosu na neke druge gradove, Bjelovar je ipak postupno prebolio „uhata“ slova, nacionalna vrijeđanja ili veličanja „povijesnih“ osoba iz nekih vremena. Pri tome je možda riječ o naznakama kako sve više prodire svijest da ostavljanje pisanog traga zbog svoje upečatljivosti i bržeg doticaja s javnošću ipak treba usmjeriti na neke drugačije sadržaje, premda bočica s bojom u rukama može ostaviti sijaset različitih poruka. Neke od njih će ostati, drugima će „presuditi“ sredstvo za čišćenje, što je barem za sada, najučinkovitija metoda jer ni zidovi baš ne „trpe“ sve što nekima pada na pamet.