IVANSKA – U malenoj Srijedskoj, selu koje čini se ima daleko više praznih kuća nego što je mještana, rađa se umjetnost. Gordan Drenovac vratio se s privremenog rada u Njemačkoj i spoznao pravu vrijednost domaćeg bogatstva. Stoljetnim hrastovim gredama udahnjuje novi život pretvarajući ih u prekrasne unikatne komade namještaja. Trenutačno su mu specijalnost kreveti, ali nerijetko pod ruke “zalutaju” i kakva starinska vrata ili ormari. Bitno da su od punog drveta starijeg od onoga tko ga obrađuje.

Inspiraciju je Gordan pronašao u Berlinu gdje je u središtu toga grada s kolegom i krenuo u posao restauracije. Nažalost, kaže, kao većina nas u domovini, ono što imamo na dohvat ruke počeo je cijeniti tek kada je vidio koliko do toga drže u tuđini. Tako je i on radeći nekoliko godina u Njemačkoj spoznao od čega želi u budućnosti živjeti u Hrvatskoj.

-Starinski namještaj od punog drveta u Njemačkoj je vrijednost već godinama, a kod nas još uvijek odraz siromaštva. Tamo i najbogatiji Nijemci uz sav svoj moderni namještaj i vrhunsku tehnologiju moraju imati barem jedan komad prave starine i u stanju su u koloni stajati ne bi li imali priliku pregledati što se nudi od starog namještaja kod specijaliziranih restauratora – svjedoči Gordan, koji pretpostavlja da je ljubav prema izradi predmeta od drveta naslijedio od dide koji je nožićem nekada izrađivao i figure za šah.

Krevet od stogodišnjih hrastovih greda

U nas se od toga ne može živjeti pa i Gordan sve što uspije stvoriti nakon radnog vremena za poslodavca za sada ostavlja za sebe ili eventualno pokloni dragom prijatelju. No, nada se da će jednog dana ta svojevrsna umjetnost biti cjenjenija i kod nas pa da će i on moći raditi i živjeti od onoga što najviše voli.

-Prvi sam krevet od starih hrastovih greda napravio sebi kada mi se raspao kupljeni. I to od starog štaglja čiju sam dobru građu davno prije prodao, ne misleći da će mi ikada trebati. Da stvar bude bolja, ono što je ostalo i od čega je nastao krevet stajalo je vani i punih osam godina odolijevalo svim vremenskim uvjetima. Kada sam ga završio ostao sam i sam začuđen. Hrast je takvo drvo da ne možete predvidjeti kakav će konačni izgled dobiti. Isključivo ga obrađujem rukama, tek uz malu pomoć brusnog papira raznih granulacija postavljenih na brusilicu. Završni sloj farbanja je isključivo na krajnje ekološkim bazama, a ono što nakon toga ugledam uvijek me iznova iznenadi i to me uvijek tjera da što prije napravim ono što započnem – priča Gordan.