ŠANDROVAC – Prošlo je gotovo šest godina otkako se aktiviralo klizište na područja Šandrovca. Klizište je to koje i danas prijeti četirima tamošnjim kućama i pripadajućim gospodarskim objektima jer od njegova nastanka nitko nije poduzeo ama baš ništa, iako je ono aktivno čitavo vrijeme. Tako tvrdi Tomislav Kraljić čija se kuća nalazi na klizištem zahvaćenom području. Kako se prisjeća, prve naznake da nešto nije u redu javile su se još u jesen 2014. godine kada se pomaknuo prednji dio kuće. U to vrijeme, priznaje, nije točno znao o čemu je riječ, a tako je ostalo sve do proljeća sljedeće godine kada je klizište aktivirano.
-U dva-tri dana je počela nastajati pukotina i zemlja je počela propadati. Jedan dan je drveće bilo visoko na brijegu, a drugi dan u dolu pa ponovno na brijegu. Iz zemlje je počela šikljati voda, a kada vam se tako nešto događa pet metara od kuće, malo je reći da nije ugodno – priča Kraljić dodajući kako je odmah kontaktirao Rudarsko-geološko-naftni fakultet gdje mu na prvu čak nisu povjerovali da je nešto tako moguće, no kada je svoju priču potkrijepio i fotografijama, dobio je savjet kako prvo mora kontaktirati lokalnu vlast i civilnu zaštitu.
Krenulo pa stalo
-Naravno, poslušao sam i krenuo zvati. Gospođa iz civilne zaštite je krenula vikati da oni nemaju novca, a kada sam nazvao našu Općinu, stvari su se počele pokretati. Barem je tada tako izgledalo. Načelnik i župan su obišli teren i obećali da će se nešto poduzeti. Nakon par dana je na svoju ruku stigla i jedna statičarka iz Zagreba koja nam je tada rekla da će klizište ići i dalje i da nam zapravo trebaju stručne službe koje će napraviti službenu procjenu. No, od 2015. godine nitko nije došao. Otada se klizište pomaknulo otprilike dva metra i došlo na samo tri metra od naše obiteljske kuće – pojašnjava Kraljić napominjući kako je otada do danas posao mailove na brojne adrese, no kako su ga svi odgovori upućivali na lokalnu samoupravu, odnosno Općinu Šandrovac. Iz Ministarstva graditeljstva su mu čak, kaže, na primjeru Hrvatske Kostajnice čiji su se stanovnici također suočili s klizištem pokazali kako riješiti ovaj problem.
-Rekli su mi da Općina mora pokrenuti čitav postupak popunjavajući određene formulare, no to nije napravljeno. U tih šest godina sam ih pokušao kontaktirati gotovo svakog mjeseca što službeno, što neslužbeno, no nema pomoći. Nakon nedavnih potresa sam im slao i niz mailova, no oni ih uopće ne mogu primiti. Ja ne tražim novac, već samo da dođu stručne službe koje će provjeriti što je ispod naše kuće i reći nam hoće li zemlja kliziti i dalje, možemo li mi tu uopće živjeti i isplati li nam se ulagati u obnovu kuće ili moramo tražiti novi dom. Tih odgovora nema već šest godina – ogorčen je Kraljić koji u kući živi s roditeljima i sestrom, no osim njihove kuće, na području klizišta smještene su još tri kuće. Svi njihovi stanovnici žive u strahu.
Život u strahu
-Prvih godinu dana je bio užas. Spavali smo u odjeći. Potresi su čitavu situaciju dodatno pogoršali. Sada je moja kuća je pukla na pola, krov je uništen, svaka prostorija je oštećena i raspada se, popucali su temelji i deka, voda ulazi u kuću nakon svakog snijega i kiše. Sada nas budi svaki šum. Malo je reći da sam zbog svega ljut i frustriran. Iako se ne bavim poljoprivredom, želio sam stati na selu, obnoviti kuću, ali sada više ne znam što napraviti. Svaki dan je rizik. U vrijeme najjačeg potresa sam bio na poslu u gradu. Naravno, odmah sam zvao roditelje, a kako ih nisam mogao dobiti, možete zamisliti kakve su mi se slike vrtjele po glavi. Tijekom svih ovih godina, ja nemam godišnje odmore jer svaki slobodni trenutak koristim kako bih sam sanirao što se sanirati može. Sam sam očistio 14 kubika betona i cigle. I da, naravno da sam ljut kad na primjeru Hrvatske Kostajnice vidim da se problem mogao riješiti da je bilo volje. Ja ne želim nikoga prozivati imenom i prezimenom, no naša Općina za nas nije napravila baš ništa. Ovo je mučenje iz dana u dan, živimo kao stoka, svaki dan je čekanje kad će se kuća srušiti na nas, radimo samo da bi obnavljali građevine koje se onda opet raspadnu. Nemam riječi kojima se ova muka i agonija može opisati, to se jedino može iskusiti – zaključuje Kraljić. S druge strane, načelnik Šandrovca Josip Dekalić tvrdi da je Općina poduzela ono što je bilo u njihovoj moći i kako u općinskom proračunu nema novca za popravljanje privatnih kuća.
-Iako je sada prozvana Općina, moram naglasiti kako se upravo Općina prva pokrenula kada je klizište nastalo. Odmah sam zajedno sa županom posjetio to područje. Još prije pet godina smo platili izradu idejnog projekta koji nam je dao odgovor kako sanirati posljedice klizišta. Sve smo prijaviti na natječaj Ministarstva graditeljstva, no odgovor je bio da ljudi prvo sami moraju napraviti sanaciju te da će potom dobiti novac. Jedna gospođa je morala uložiti 50 tisuća kuna, a kako je riječ o velikom novcu, od svega je odustala. Po mom bi županija trebala imati zaposlenog statičara i procjenitelja koji će reći što u svakom ovakvom konkretnom slučaju treba napraviti. Jedna Općina kao što je Šandrovac si ne može priuštiti zapošljavanje takvog kadra. I Općina i Županija su se potrudile, no da bismo sve sanirali, potrebna su dva milijuna kuna. Ne može Općina Šandrovac popravljati privatne kuće. Odakle nam sredstva za takve stvari? Osim toga, što se tiče tvrdnje da se do mene ne može doći, to naprosto nije istina. Ja sam u sedam sati svakoga dana na poslu. No znam je što je, izbori su pred vratima pa otuda i takve tvrdnje na moj račun – zaključuje Dekalić.
