Od osnivanja Povjerenstva za izgradnju pruge Sv. Ivan Žabno – Gradec do ishođenja lokacijske dozvole trebalo je proći gotovo čitavo jedno desetljeća. Naime, za taj projekt Bjelovarsko-bilogorska županija nije uživala niti financijsku pomoć Hrvatskih željeznica, a niti države pa su trebale proteći godine i godine dok se nije otkupilo svo potrebno zemljište. Hrvatska ni tada, kao uostalom niti danas, nije bila dovoljno decentralizirana kako bi se sredstva mogla namaknuti s lokalnog nivoa.

Lokacijska dozvola ishođena 2006. godine

Ipak, sredinom 2006. godine izdana je lokacijska dozvola i tada je pruga Sv. Ivan Žabno – Gradec postala prva pruga koja će se u Hrvatskoj graditi nakon stanke od 30 godina. Na zajedničkom skupu čelnika Bjelovarsko-bilogorske županije i predstavnika HŽ-a, kako je izvijestila Hina sredinom 2006. godine, rečeno je da gradnja počinje u proljeće iduće godine te da je HŽ u tu svrhu već osigurao 120 milijuna kuna. Bjelovarsko-bilogorski župan Damir Bajs kazao je tom prigodom da je riječ o projektu koji se pripremao desetljeće, te da se očekuje i da pruga uskoro dobije građevinsku dozvolu.

Naglasio je da će izgradnjom pruge bjelovarsko područje postati predgrađe Zagreba, budući da će se sadašnje putovanje do Bjelovara od sata i 40 minuta skratiti na samo 50 minuta, a Bjelovar više neće biti slijepo crijevo željezničkog prometa. Kazao je i da očekuje elektrifikaciju spomenute dionice, kao i uvođenje novih vlakova. U tom trenutku sve je govorilo da, ako ne bude nekih posebnih prepreka, pruga bude završena do 2009. godine. Župan Bajs naglasio je tada da Županija sufinancira kupnju putničkih karata, pa iz Bjelovara prema Zagrebu na godinu putuje milijun putnika, što je dvostruko više od minimuma za ekonomsku opravdanost pruge od 450 tisuća putnika.

Tadašnji voditelj HŽ-ova projekta za gradnju pruge Sveti Ivan Žabno – Gradec Zoran Tomšić rekao je da pripremni radovi teku prema planu, te da je na trasi predviđena gradnja pet nadvožnjaka i podvožnjaka, dva kolodvora od kojih će se u Gradecu graditi potpuno novi, a u Svetom Ivanu Žabnu obnoviti. Na pruzi će biti i tri stajališta i tri potpuno osigurana prijelaza, čulo se nakon skupa.

Građevinska dozvola izdana 2009. godine

Međutim, stvari nisu išle tako glatko. Građevinska dozvola, naime, ishođena je tek tri godine, u lipnju 2009. godine. Procjena vrijednosti toga projekta tada se diže na 350 milijuna kuna, a čitav projekt uskoro se diže na razinu Vlade RH koja odobrava jamstvo HŽ-u na spomenuti iznos.

– Sve je spremno za izradu tendera, odnosno dokumentacije potrebne za pokretanje javnog natječaja za odabir izvođača radova, što je ujedno i posljednji korak prije početka radova – kazao je Branimir Jerneić, tadašnji direktor HŽ infrastrukture prilikom obilaska bjelovarskog željezničkog kolodvora, dodavši kako se do sada nije dogodilo da HŽ izradi tender, a potom od njega odustane.

Propao natječaj

Doista, u travnju 2010. godine Vlada RH daje jamstvo za izgradnju pruge, i to na iznos od 350 milijuna kuna. HŽ infrastruktura zadužuje se za 630 milijuna kuna, pri čemu se izrijekom navodi da je za izgradnju pruge od Sv. Ivana Žabno do Gradeca namijenjeno spomenutih 350 milijuna kuna. Građevinska dozvola je izdana, natječajna dokumentacija pripremljena, financijska konstrukcija osigurana i, bez obzira što punjenje državnog proračuna počinje „štekati”, HŽ infrastruktura raspisuje međunarodni javni natječaj za izgradnju „Pruge zvane čežnja”. Razlog je dosta pragmatične naravi – Vladi su potrebne investicije, a „naša” pruga jedan je od rijetkih dovršenih projekata.

Iako naizgled sve govori u prilog izgradnji, pojavljuju se prve informacije da u Vladi RH postoji struja koja se zalaže da se pruga, umjesto iz državne blagajne, izgradi novcem iz EU fondova. Ta će struja, pokazala je povijest, pobijediti. Natječaj će srušiti žalba jednog od potencijalnih izvođača radova, a proteći će još nekoliko godina kako bi se natječajna dokumentacija prilagodila EU fondovima. Ipak, 350 milijuna kuna kredita namijenjenog izgradnji pruge Sv. Ivan Žabno – Gradec tvrtka HŽ infrastruktura uspješno je potrošila, a da se nikada nije doznalo na što je konkretno taj novac potrošen.