Piše: Vedran Cindrić

BJELOVAR – Ekstremni brdski biciklizam mlada je grana biciklizma koja je najviše zastupljena u dalekoj Kanadi, a od bližih zemalja iznimno je popularan u Sloveniji. Za taj ekstremni sport potrebno je imati kvalitetne uvjete, prije svega staze koje omogućuju spust u šumovitim ili kršnim predjelima. Bjelovarčanin Mario Lešnik (27) veliki je zaljubljenik u ovaj ekstremni sport i sa svojim kolegama pokušava ga popularizirati u Bjelovaru pa i čitavoj županiji. Štoviše, Lešnik je na svom imanju u Velikom Trojstvu napravio veliku biciklističku stazu prilagođenu za ovaj ekstremni sport.

-U Bjelovaru se potiče cikloturizam. To su uglavnom stariji ljudi koji pedaliraju po uređenim stazama i to je svakako lijepo i pohvalno. No, ja bi volio da se popularizira i ekstremni brdski biciklizam koji budi zanimanje kod mladih ljudi, ali jednostavno ne postoje uvjeti za neke ozbiljnije stvari – započinje Lešnik koji se ovim sportom ozbiljnije počeo baviti prije pet godina u Šibeniku.

-Živio sam i radio u Šibeniku gdje sam se počeo baviti brdski biciklizmom. U Dalmaciji je taj ekstremni sport poprilično razvijen i popularan, posebno kod mladih. Postoji nekoliko klubova koji broje veliki broj članova i koji se natječu u kršnoj ligi, a u kojoj sam se i ja okušao – prisjeća se Lešnik. Kaže da utrka počinje na višoj nadmorskoj visini i da se onda niz krš ili šumu spušta prema obali.

Adrenalin na najvišoj razini

-Staze su različite, dugačke su od pet do sedam kilometara, a spust traje tri do sedam minuta, ovisi o tehničkoj zahtjevnosti staze. Natjecanje je zapravo kao u skijanju, tko se u bržem vremenu spusti taj je bolji. Na stazama postoje zapreke, skakaonice i još kada se pri tome konstantno spuštaš adrenalin je kod svakog natjecatelja za vrijeme vožnje na najvišoj razini. Zato to i je ekstremni sport jer se kroz šumu voziš preko 60 kilometara na sat, a spuštaš se biciklom tamo gdje se mnogi ne bi htjeli nogama spuštati – pojašnjava nam Lešnik i dodaje da je obvezna zaštitna oprema bez koje se ne smije ni pomišljati na vožnju.

Mario Lešnik svakodnevno trenira

-Suci mjere vrijeme, obilježavaju stazu prije natjecanja koje inače traje dva puna dana. Iako zna biti dosta ozljeda na tim natjecanjima, recimo ja sam nekoliko puta slomio prste, a o razderanim koljenima da ne pričam, bitno je znati savladati tehnički dio i biti dobro fizički pripremljen. Ako te komponente imaš, ozljede će se svesti na minimum koliko god to opasno prosječnom gledatelju izgledalo. Inače, ja se najviše bavim i najviše preferiram downhill disciplinu brdskog biciklizma. Downhill disciplina je drugačija po tome što je spust najstrmiji i ne uključuje baš velike zavoje. Brzina je izuzetno velika, a trkaći zbog rizika od ozljeda i opasnog terena vožnju voze sami, jedan po jedan. U ovom tipu natjecanja vozači najviše riskiraju te se jednostavno ‘prepuste’ situaciji. Da bi vam još više dočarao ekstremnost ove discipline spomenut ću da se na uzbrdicu najčešće nije moguće odvesti biciklom već se natjecatelji penju hodajući ili čak dizalom i žičarom – objašnjava nam Lešnik koji je u svojoj prvoj sezoni kršne lige osvojio sedmo mjesto.

Staza u Letičanima i V. Trojstvu

-Postoji i sjeverna liga koju voze biciklisti iz sjeverne Hrvatske i Slovenije. I na tom području ima kvalitetnih staza i biciklista, prije svega u Varaždinu i na Sljemenu, no kada sam se iz Šibenika vratio u Bjelovar shvatio sam da ovdje uopće ne postoji organizirana brdska biciklistička scena. Stoga sa svojim kolegama koji su također zaljubljenici u ovaj sport pokušavam to promijeniti, jer ako u Dalmaciji ima toliko klubova, staza i natjecatelja gdje se na samo jednom natjecanju okupi više od 500 ljudi, ne znam zašto kod nas ne bi barem jednom godišnje postojao takav događaj, posebno jer se radi o sportu koji se odvija u prirodi i kojeg mladi vole – pojašnjava nam Lešnik. Kaže da trenutno u Bjelovaru ima 15 aktivnih brdskih biciklista s kojima surađuje i trenira, ali da se bez ozbiljnije potpore Turističke zajednice ili Grada teško može nešto ozbiljnije napraviti.

-Ja sam zaista veliki entuzijast i zaljubljenik u ovaj sport. Ne postoji bolji osjećaj kada se na biciklu voziš niz šumu. Treniram svaki dan, što na stazi gdje usavršavam tehničke elemente, što u teretani gdje održavam fizičku spremu. S kolegama sam u šumi u Letičanima napravio pet staza za brdski biciklizam. Uzeli smo lopate i cijele dane pripremali stazu. Imaju preko 40 elemenata i bio je to zahtjevan posao. Moraš vidjeti gdje ćeš skok postaviti, a onda naravno i doskok jer ne možeš napraviti da se u zraku zaletiš u drvo. Pa moraš paziti na nagibe, zavoje. Bilo je mnogo posla, ali mislim da to sada pristojno izgleda – prepričava nam Lešnik koji nije samo stao na stazi u Letičanamima, već je i za vrijeme korona izolacije na svojem imanju u Velikom Trojstvu napravio biciklističku stazu.

-Staza je dugačka 125 metara, a široka 25. Za treninge je iznimno dobra i tu se sada najviše pripremam. No, ono što nam je cilj je organizirati jedno kvalitetno natjecanje, možda i osnovati klub što nikako nije jednostavno iako ima mladih koji su zainteresirani. Vodim se po primjeru Sv. Ivana Zeline gdje već 15 godina postoji klub koji broji veliki broj mladih ljudi, a imaju i profesionalnu stazu gdje organiziraju odlične utrke koje posjećuje veliki broj ljudi. Za vrijeme utrke se onda prezentiraju i prodaju neki ostali domaći proizvodi, a publika uživa u vratolomijama biciklista. U Bjelovaru bi se po uzoru na Sv. Ivana Zelinu dalo preslikati nešto tako, samo sve ovisi o potpori Grada, Turističke zajednice i sponzora. Nadam se da će imati sluha za tako nešto, a mi smo spremni sve to organizirati na najvišoj razini. Mladih, zainteresiranih biciklista svakako ne nedostaje – zaključio je Lešnik.