Marija (r. Lacković) i Mirko Đuras proslavili su u krugu kćeri, zetova i unučadi rijedak jubilej „dijamantni pir“. Šezdeset godina braka je iza Marije i Mirka koji su se upoznali u kućici gimnazijske podvornice Terezije Dužaić, u dvorištu bjelovarske Gimnazije. Marija je bila učenica ekonomske škole i svakog dana je u Bjelovar putovala vlakom iz Cirkvene. Početak nastave je čekala upravo kod podvornice Terezije koja je bila sestra Mirkove bake i kod koje je Mirko tada stanovao, dok je pohađao Gimnaziju, a i kasnije kada je počeo raditi u Koestlinu. Ovdje su se Marija i Mirko prvi put vidjeli. Bila je to ljubav na prvi pogled. Marija je 1962. godine maturirala i počela raditi u Jugoslavenskoj pošti.
Marija i Mirko vjenčali su se te iste 1962. godine, 18. kolovoza u Farkaševcu, gdje je Mirko rođen.
-Bilo su to pravi starinski svatovi, prisjeća se Mirko. Vozli smo se na vjenčanje u općinu u kolima po starom prašnjavom putu, pa je novo odijelo koje mi je sašio krojač Abramović u Bjelovaru bilo prašno, a nekoliko kapljica kiše koje su pale, ostavile su tragove.
Nastavili su život kao podstanari u Bjelovaru i malo pomalo, kako kaže Mirko „kredit po kredit“ iz ničega sagradili su kuću i podigli obitelj. U braku su dobili dvije kćeri, Jasnu i Ivanu. Odmah po vjenčanju, Mirko je otišao na odsluženje vojnog roka u JNA u Bileću, tako da je kćer Jasnu vidio tek kada je imala šest mjeseci, kada je došao na odsustvo.
-Tajna dugog braka je strpljivost, razumijevanje. Trebaš oprostiti. Udala sam se sa 19 godina. U 21. sam rodila prvu kćer, a u 37. drugu, tako da sada imamo veliku i malu unučad u kojoj najviše uživamo, priča nam Marija.
Danas su Marija i Mirko u zasluženoj mirovini. Marija je cijeli svoj radni vijek provela u pošti, prvo u „Jugoslavenskoj“, PTT-u, a u mirovinu je otišla 2001. iz Hrvatskog telekoma, dok je Mirko poslije Koestlina svoj radni put nastavio u Vodnoj zajednici, a posljednje četiri godine prije mirovine radio je u Hrvatskim vodama. Danas uživaju u četiri unuke i jednom unuku, od kojih je najstarijoj 29 godina, a najmlađoj tek sedam mjeseci, koji su im najveća radost na svijetu.
Siniša Slavinić
