Kako usaditi svom djetetu ispravne navike kada je riječ o oralnoj higijeni pitanje je koje si postavljaju brojni roditelji mališana. Svi oni imaju jednu želju – da njihovo dijete ima zdrave zube. Kako bismo pronašli odgovore na ovo ključno pitanje, razgovarali smo sa stomatologinjom Danijelom Hajdinjak-Prihić koja nam je otkrila put do zdravog dječjeg osmijeha.

-Uvijek sam sklona misliti da su svi posebno osjetljivi na djecu. Zašto kažem sklona sam misliti? Time želim reći da usprkos svim našim osjećajima brige, nježnosti i ljubavi koje možemo razviti prema tuđoj i vlastitoj djeci ipak već desetljećima izostaje sustavno obrazovanje roditelja i djece kako voditi brigu ne samo o zubima, već o svom zdravlju općenito. Pritom velik naglasak stavljam na usađivanje zdravih prehrambenih navika. One navike koje steknemo kao djeca ostaju nam za cijeli život. Niti jedna politika nije se time pozabavila proteklih trideset godina. Imamo djecu koja su pretila u ranoj dobi, a u bliskoj vezi s povećanim unosom šećera je i visok KEP indeks odnosno broj zuba koji su izvađeni, pokvareni, ispunjeni u dobi od 12 godina. U Hrvatskoj po posljednjim podacima on iznosi 4,1. Dakle, hrvatsko dijete u dobi od 12 godina, kada dobije sve zube, u prosjeku ima već 4 pokvarena, izvađena ili popravljena zuba. U europskim zemljama je taj broj jedan ili manji od jedan – upozorava na poraznu statistiku naša sugovornica.

Kada je riječ o higijeni, nastavlja, dogodio nam se Covid-19 da bi utvrdili da u 21. stoljeću ne znamo pravilno oprati ruke – po segmentima, oko palčeva, između prstiju itd. pa smo revno proučavali videa na facebooku, trljali ruke i dezinficirali sve što treba i ne treba.

-Što mislite kako tek izgleda higijena na i u ostalim dijelovima tijela? Mislim da o tome treba javno progovoriti jer nas o brizi o vlastitom zdravlju, higijeni i roditeljstvu ne uče u školi. Prepušteni smo onom što naučimo kod kuće, a kasnije – Googleu. Dijete je od rođenja nemoćno pa očevi, a osobito majke osjećaju instinktivnu potrebu zaštititi ga. Ta potreba je biološki usađena u genetske kodove naših stanica kako bi omogućili opstanak nas kao ljudske vrste. No možda ponekad pretjerujemo u toj zaštiti. Od ’80-ih godina kada sam žvakala bazooku i igrala na cesti žabe labe i zaleđene babe do sada se naizgled promijenio svijet drastično – ističe doktorica Hajdinjak-Prihić. Dodaje kako danas imamo ne samo telefon, već i mobilan telefon, pametan telefon, pametan sat, pametne kuće, ali i, pazite sad, pametne zubne ispune.

Postoji li strah od bijele kute?

-Ne znam kako ste vi bili odgajani, ali mene i većinu poznanika i prijatelja pratio je autoritaran odgoj generacija rođenih ’60-ih godina. Razvojem tehnologija o svemu pa tako i o odgoju dostupnije su nam informacije. „Pitaj Google“ je nešto što naši roditelji nisu imali. Ipak, ne mogu se oteti dojmu da usprkos tolikoj dostupnosti informacija ipak griješimo. Nakon cijele ideje superzubarice i susreta s velikim brojem „nesuradljive” djece odgovorno tvrdim da mali broj naše djece danas ima strah od bijele kute. On zaista postoji u literaturi i u praksi ako je dijete od rođenja imalo mnogo susreta s liječnicima i je čest kod starije populacije pri odlasku stomatologu zbog starih bolnih metoda. No danas se najviše suočavam sa nesuradnjom djeteta zbog popustljivog odgoja – napominje stomatologinja.

Odnos roditelja prema djeci može se svrstati u već spomenuti autoritarni, demokratski i popustljivi tzv. laissez faire. Psiholozi ističu kako pozitivno roditeljstvo, kojem god od ova tri stila bilo najbliže, podrazumijeva njegovanje, toplinu, osnaživanje, uvažavanje i vođenje. Ono što je također važno je da roditelj poznaje razvojne karakteristike svojeg djeteta i prilagođava im se. Laissez faire – u doslovnom prijevodu s francuskog znači “pustite neka sve ide svojim tokom”. Djeca koja su ovako odgajana najčešće imaju problema s koncentracijom i usvajanjem novih vještina. Djeci trebaju granice, a to ne znači da roditelji koji ih postavljaju nisu bliski sa svojom djecom. Demokratski stil kombinira veliku emocionalnu toplinu i čvrstu roditeljsku kontrolu. Roditelji potiču kod djece samouvjerenost, kreativnost te nezavisnost emocija i znatiželju. Vode računa o djetetovim osjećajima i potiču ga.

Trokut povjerenja

-Stomatološki stolac je često prvo mjesto gdje roditelj pokušava uspostaviti granice. To zna biti traumatično iskustvo za svakog sudionika tog trokuta ili četverokuta-roditelje, stomatologa i dijete. Osim popustljivog odgoja i straha od bijele kute, treći razlog loše suradnje su mogući poremećaji, osobito senzorni i vaši liječnici dentalne medicine su ti koji zaista mogu primijetiti problem ako on postoji. Važno je da, kao roditelj, imate povjerenja u liječnika kojem dovodite dijete i da to pokažete djetetu svojom verbalnom i neverbalnom komunikacijom. Dajte djetetu podršku, pričajte mu kako ste uzbuđeni, sretni i ponosni na njega. Pričajte mu o zdravoj hrani i kako taj posjet izgleda kao da ide posjetiti svemirski brod ili raketu i vodite ga redovno već od druge godine, svakih šest mjeseci. Zaslađene sokove i slatkiše maksimalno reducirajte. Ako ih jedu, učite ih da se nakon njih peru zubi. Tada neće biti strahova jer će posjeti biti redoviti i bezbolni. Čovjek živi u skladu s prirodom i naša izvorna prehrana je ono što je izniklo iz zemlje i učimo ih zato da je to ono što je prirodno jesti, a ne što je umjetno proizvedeno – savjetuje doktorica Hajdinjak-Prihić. Ističe kako su djetetova usta od rođenja sterilna pa kako svakako treba izbjegavati oblizivanje žlice jer svojom slinom prenosite svoje bakterije djetetu. Kada je, pak riječ, o samom pranju zuba, napominje kako dijete postepeno razvija motoriku te kako samim tim kada je još maleno nije toliko spretno samostalno oprati zube.

Nabavite detektor plaka

-Sve dok ne znaju zavezati vezice na cipelama, zube četkajte vi jer to znači da nisu još dovoljno spretni. Zgodno je nabaviti u dobi oko sedme godine detektore plaka. To je dob kada niče šestica iza svih mliječnih zuba, a nijedan zub ne ispadne te trajni sjekutići. Kada prožvaču tabletice plak detektora, ostaju obojana područja zuba koja su propustili očetkati. Najčešće je to predio uz zubno meso. Kada savladaju da se četkica mora nalaziti pola na zubnom mesu, a pola na zubu i četkati prijelaze, najbolje tako da joj je glava okrenuta pod 45 stupnjeva na zubno meso, sljedeći korak je učiti ih održavati međuzubne prostore čistima. Zub, naime, ima pet ploha. Tri možemo dosegnuti četkicom, ali ako ne koristimo konac ili međuzubnu četkicu, dvije plohe zuba ostati će netaknute. Taj propust je najčešći uzrok gubitka zuba jer upravo tu nastaju skriveni karijesi ili parodontni džepovi koji krvare i gnoje se – pojašnjava naša sugovornica osvrćući se još jednom na izazove roditeljstva.
-Kako je sve oko nas pametno, usudim se pitati što je s nama. Zatupljujemo li ili se uljenjujemo? Kako u današnje vrijeme (po)ostati mudar roditelj ipak će ostati najveći izazov. Dobra stvar je da naša djeca još znaju kako se igra zaleđene babe – zaključuje stomatologinja Hadinjak-Prihić.