Među brojnim podacima o izgradnji Bjelovara koja počinje 1756. godine, primjetni su i neki malo poznati, ili pak nedovoljno isticani u bogatoj gradskoj povijesti. Tako se između ostalih ističe onaj, kako je prema zamisli carice Marije Terezije naš grad trebalo sagraditi po uzoru na talijanski Torino, okružen bedemima s proširenjima u svakom od njih za gradska vrata. Ako su bedemi i postojali, povjesničari tvrde da su funkcionirali samo simbolično, odnosno više kao naznaka granica gradske jezgre, nego neki obrambeni sustav jer nisu građeni od čvrstog materijala. Time je ujedno, u izvjesnom smislu dokinuta prvotna zamisao o postojanju grada kao tvrđave.

Barokni kipovi

Ali unutar gradske arhitekture dolazi do brojnih promjena, pa tako i središnji trg ili kako je u to vrijeme nosio naziv Parade platz, počinje dobivati izgled kakav doliči novome gradu, počevši od sadnje drveća i uređenja zelenila do izgradnje česme oko koje je kasnije podignut paviljon s kupolom. Međutim, na jednoj od planskih karata označeni su i barokni kipovi koji su na glavnom gradskom trgu postavljeni 1777. i 1778. godine. Prvi od njih posvećen je sv. Tereziji Avilskoj, i podignut je zaslugom Varaždinskog generalata, a potom i kipovi sv. Jurja, zaštitnika Đurđevačke pukovnije, sv. Jelene Križarice, zaštitnice Križevačke pukovnije i sv. Ivana Nepomuka, koji je i jedini kip za kojeg se ne zna tko ga je dao postaviti.
Kako u tekstu „Barokni kipovi povijesne urbane cjeline grada Bjelovara“ navodi prof. Božidar Gerić, sva četiri kipa su bila visine između 170 i 180 centimetara, postavljena na isklesnim kamenim postoljima. Stoga uz umjetničku vrijednost, za Bjelovar oni imaju i kulturno-povijesni značaj urbanističkog karaktera obzirom je u to vrijeme podizanje kipova na javnim površinama bio ustaljeni običaj u Europi.

Kameni zaštitnici

Koga u povijesnom smislu predstavljaju kameni kipovi koje su pojedine vojne postrojbe uzele za svoje zaštitnike? Tako se smatra da je sv. Jelena Križarica majka cara Konstantina, a Križarica zato, jer je otkrila Križ Kristov i podigla crkvu Svetog Groba u Jeruzalemu. Sveti Juraj jedan je od najslavnijih mučenika, dok je austrijska vojska posebice u 18. stoljeću širila štovanje još jednog sveca i mučenika, Ivana Nepomuka. Istodobno sv. Terezija Avilska nebeska je zaštitnica carice i kraljice Marije Terezije, koja je podigla Bjelovar i sagradila župnu crkvu i kipove koji su godinama činili sastavni dio gradske cjeline.

Novi vandali

Ali, i ona je postala podložna promjenama, i to nakon Drugog svjetskog rata u dijelu obračuna s „bivšim i propalim vremenima“. Uz prve poratne promjene naziva ulica, konfiskaciju imovine, i opće podržavljenje, uklanjani su i svi vidljivi podsjetnici na prošlost. Tako su početkom 1949., a po nekim izvorima i godinu dana ranije, iz gradskog parka uklonjeni kipovi i to bez imalo sentimenta prema njihovoj umjetničkoj i povijesnoj vrijednosti. Uz razbijena postolja, spomenicima su tijekom rušenja odlomljene glave ili ruke, a devastacija središnjeg gradskog parka bila je popraćena negodovanjem građana koji još uvijek nisu mogli dokučiti motive ovog poratnog vandalizma.

Istodobno, stare fotografije snimljenje uoči njihova rušenja pokazuju, kako su unatoč svih godina kipovi bili dobro sačuvani i ponosno stajali na čvrstim postoljima. Ono što je od njih ostalo završilo je u zbirci kolekcionara Ivana Barešića, a potom u dvorištu Gradskog muzeja gdje su ostavljeni na otvorenom prostoru što je značilo ne samo njihov zaborav već i daljnje propadanje. Kada se tome počeo bližiti kraj, poznato je iz jednog od tekstova bjelovarskog arheologa i povjesničara umjetnosti Mladena Medara.

Središte Bjelovara s kipovima krajem 19. stoljeća

Poklonjeni ostaci

Uoči priprema za njihov transport i konzervaciju u Varaždin 1996. , Bjelovarčanin, gospodin Roman Tribuson, poklonio je Gradskom muzeju glavu i lijevu šaku sv. Jurja, koje je kao novi vlasnik Barešićeve kuće, nakon njegove smrti našao na tavanu i čuvao cijelo vrijeme, tako da je i taj kip danas kompletiran u svom izvornom obliku. Međutim, glava sv. Ivana Nepomuka, s vremenom je nestala, pa je morala biti rekonstruirana, prema priznanju samog restauratora, ne prema sačuvanoj fotografiji, već jednom drugom predlošku- navodi uz ostalo Medar.

Tih se godina u novinskim člancima sve češće pojavljuju tekstovi o vraćanju kipova na središnji gradski trg što je konačno i učinjeno tijekom obilježavanja Dana grada 29. rujna 2000. godine, u vrijeme gradonačelnikovanja Josipa Hegeda.

Ispravljena nepravda

Građani su s nestrpljenjem očekivali ponovno postavljanje kipova čiji je povratak istodobno značio i ispravljanje povijesne nepravde prema našem gradu. Lavovski dio posla u pripremama odradio je tadašnji pročelnik za graditeljstvo Mirko Čorba, posebice u dijelu izgradnje postolja i ostalih potrebnih gabarita. Sjećam se kako je bijeli cement potreban za doradu uvezen iz Češke, jer ga u Hrvatskoj nije bilo, ali i mnogih drugih ljudi koji su svesrdno pomogli u revitalizaciji ove vrijedne gradske kulturne baštine – kaže Heged.

Nepoznati autor

Ako su o povijesti bjelovarskih kipova poznate barem one najosnovnije činjenice, i dalje ostaje nepoznanicom tko je njihov autor. Odgovor je tim teži, jer je u to vrijeme radilo sijaset kipara kojima bi se moglo pripisati autorstvo ovih tadašnjih nezaobilaznih baroknih obilježja. Stoga, dio povjesničara umjetnosti poput Doris Baričević, zaključuje kako je jedino izvjesno da su spomenici koji su nastali u roku od dvije godine, s obzirom na stilske karakteristike, djelo istog kipara.

Kipovi u brojkama 1777. godine postavljen kip sv. Terezije Avilske

170-180 centimetara iznosila je visina kipova

1949. godine spomenici uklonjeni s glavnog trga

1996. godine -odlazak na konzervaciju u Varaždin

2000. godine vraćanje kipova u središnji park