Mile Štrk, 53-ogodišnji umirovljeni hrvatski ratni vojni invalid iz Rovišća, podnijet će kaznenu prijavu USKOK-u jer smatra da nitko u Područnom uredu Bjelovar Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nije kažnjen za nestanak učestale nestanke njegove medicinske dokumentacije zbog kojih su mu uskraćena zakonska prava. Naime, nakon višegodišnje bitke s bjelovarskim Područnim uredom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koja i danas traje, tek je djelomično uspio ostvariti svoje pravo na mirovinu. I to ne zbog svoje lijenosti, aljkavosti ili nepoznavanja hrvatskih zakona, nego zbog velike, možda i kriminalne pogreške te državne ustanove za koju, barem do sada, nitko nije odgovarao.
Naime, branitelj Štrk tvrdi da su, izrazimo se policijskim rječnikom, nepoznati počinitelji iz HZMO-a redovito i učestalo gubili opsežnu medicinsku dokumentaciju koju im je prilagao svaki puta kada je po sili zakona morao ići na vještačenje kako bi ostvario svoje pravo na mirovinu. Većina medicinske dokumentacije koju je prilagao u spomenutim postupcima, kaže, jednostavno bi netragom nestala.
Na dometu četničke ručne bombe
– Recimo, spomenuo bih da sam u policijskoj postaji Pakrac, na samom početku Domovinskog rata, kao hrvatski policajac izgubio sluh nakon detonacije bombe koju su u postaju bacili četnici, a začuđeni vještak rekao bi da on te „papire” nema – pojašnjava Štrk. Dvije godine kasnije mu je, nastavlja, na prvoj liniji bojišnice pukao čir, ali niti te dijagnoza, iako ju je, kaže, priložio, nije bila dostupna vještacima koji su procjenjivali je li još uvijek radno sposoban.
Nije bilo ni svih ostalih dijagnoza povezanih s njegovim „ratnim stažem” jer se, eto, dokumentacija redovito gubila. I to ne jednom, ne dvaput, već triput! Kaže nam da je triput išao na vještačenje i svaki puta dogodilo bi se isto – većina dokumentacije svaki puta bi mu nestala, a on bi bio proglašavan radno sposobnim, iako, među ostalim, ima rješenje da je HRVI 30 % trajno.
S Miletom Štrkom razgovarali smo više sati u obiteljskoj kući u Rovišću, a dok nam je prepričavao svoj život, stalno je vadio doista opsežnu dokumentaciju kojom je dodatno dokazivao sve svoje navode.
Svaki od odlazaka vještaku, osim stresa, Štrka je koštao i vremena i novca. Tuđe greške, odnosno zagubljene/izgubljene papire on je itekako osjetio na vlastitim leđima. Prepričava kako je morao zvati svoje suborce da ga, primjerice, odvedu na dodatne pretrage u neku od zagrebačkih klinika. Takva putovanja nikome nisu draga, a pogotovo osobi s invaliditetom. Ali, čak i nakon što bi obavio pretrage koje nisu uvijek bile bezbolne, Štrk bi te „papire” predao, objašnjava, HZMO-u. No, kada bi se ponovno našao licem u lice s vještakom, „papiri” bi ponovno nestali.
Osiguranje kod javnog bilježnika
Stoga je, prije nego što će ga HZMO treći puta proglasiti radno sposobnim, Štrk posjetio javnog bilježnika. Tamo je, uz pripadajući pečat, opisao sve ono što će mu se dogoditi nekoliko sati kasnije. Da neće biti one bitne medicinske dokumentacije i da neće uspjeti ostvariti svoje pravo. I naravno, dogodilo se upravo ono što je „proročki” najavio u dokumentu ovjerenom kod javnog bilježnika.
– Kada se ista priča ponovila treći put, sastavio sam tužbu i predao je Upravnom sudu u Zagrebu – govori. Prethodno se, naravno, žalio na rješenje HZMO-a, a ta mu je žalba, baš kao i prethodne dvije, odbijena. Vrijedi napomenuti da Štrk, iako ima završenu samo osnovnu školu, žalbe piše argumentirano, smisleno i opsežno. Sudskog ročišta na Upravnom sudu u Zagrebu, ročišta nakon kojeg mu se promijenila sudbina, i danas se rado sjeća.
– Došao sam u sudnicu s hrpom papira, a odvjetnica HZMO-a pojavila se s četiri papira. Nakon 15 minuta sutkinja mi je stisnula ruku i zaželjela sreću u životu. Pomislio sam da je to to, da sam ponovno izgubio i da ona misli da lažem, a tim je moje iznenađenje bilo veće. Već tjedan-dva kasnije stigla mi je presuda u kojoj sam dobio spor. To je bilo 2017. godine, a tom presudom ukinuto je rješenje HZMO-a iz 2014. godine i od tada se broji da sam umirovljen. Sutkinja me nije poslala da ponovim vještačenje, nego je odmah naložila da mi se prizna mirovina, a to je, koliko znam, jedinstven slučaj – govori Štrk.
Ne žele mu isplatiti kamate
Prema sudskoj presudi, kaže, HZMO mu je morao isplatiti svu mirovinu koju mu je bio dužan od 2014. godine do presude Upravnog suda iz 2017. godine, ali i pripadajuće kamate. No, kamate mu, tvrdi, HZMO nije htio isplatiti, pa je odlučio unajmiti „pravog” odvjetnika i sada se taj postupak već nekoliko godina vodi na Općinskom sudu u Križevcima.
Iako je, dakle, Štrk uspio ostvariti pravo na mirovinu, ostao je, kaže, uskraćen za dio svojih prava. Naime, on je, smatra, jednaka prava za mirovinu imao i 2011. godine kada se prvi puta odlučio umiroviti. S dozom ironije spominje i da se umiroviti mogao još 1995. godine kada je dobio časni otpust iz Hrvatske vojske i već tada imao potvrdu da je 30-postotni Hrvatski ratni vojni invalid trajno. No, nije htio u mirovinu jer je osjećao da i dalje može raditi i nije želio biti na trošak države. Imao je, kaže, OPG i rasadnik i bilo je „neloše”, živio je od svog rada.
Međutim, pet-šest godina kasnije, među ostalim, dobio je tumor na mozgu i prošao pravu kalvariju. Znao je onesvijestiti desetak i više puta dnevno i često je boravio na neurologiju. Tek nakon operacije stanje mu se popravilo. Tumor je, što je sreća u nesreći, bio dobroćudan, ali više nije mogao raditi.
Te 2011. godine, dakle, odlučio se umiroviti i otišao na vještačenje. Mislio je da je riječ o formalnosti i bio uvjeren u pozitivan ishod i ostvarivanje svih svojih prava.
Tada je ujedno prvi puta i saznao da on glavni dio njegove medicinske dokumentacije nedostaje.
– Svu sam potrebnu dokumentaciju predao još i tada, ali kada sam došao na vještačenje, vidio sam po pitanjima vještakinje da velik dio toga nedostaje. Ispitivala me o tome jesam li imao gripu u Pakracu, a kada sam joj spomenuo da sam izgubio sluh zbog bombe, čudila se jer nije to imala dokumentirano – prepričava Štrk. Kaže da je vještakinji proslijeđena samo dokumentacija o bolestima od kojih boluje, a na osnovu kojih ne može ostvariti pravo na mirovinu. Tako je bilo i na sljedećim vještačenjima. Zakinut je, dakle, za tri godine mirovine, ali i za činove koje je dobio nakon odlaska iz policije, napominje. Sve u svemu, umjesto mirovine od 3100 kuna mjesečno, dobiva mirovinu od 2400 kuna mjesečno, a sve zbog toga što mu je iz Područnog ureda Bjelovar Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nestala dokumentacija.
– Da mi roditelji nisu u Njemačkoj i da me nisu mogli izdržavati, umro bih od gladi kroz sve ove godine kad sam se borio za prava koja mi pripadaju po zakonu. Uvijek sam bio ljubazan prema djelatnicima HZMO-a, nikada im nisam nijednu lošu riječ uputio, a oni kao da su se iživljavali na meni, takav imam osjećaj – govori Štrk i pita se što je njegovim suborcima kojima se također možda zagubljeni „papiri” i koji također nisu mogli ostvariti svoja prava, a nisu imali novca, vremena i volje „natezati se” sa sustavom.
Predstojnik HZMO-a Marko Marušić izbjegao susret sa Štrkom
Kako bi ostvario svoja prava, ali i upozorio na pogreške u HZMO-u, Područni ured Bjelovar, Mile Štrk obratio se mnogima, pa tako i predstojniku bjelovarskog Područnog ureda Marku Marušiću koji je posljednjih dana zauzet predizbornom kampanjom jer se kao kandidat HDZ-a natječe za župana. Ako su Štrkove tvrdnje točne, a presuda Upravnog suda u Zagrebu govori mu u prilog, onda je prilično izvjesno da u bjelovarskom HZMO-u, izrazimo se blago, nešto ne štima. Kada je Štrk došao u HZMO da o tomu razgovara s predstojnikom Marušićem, zaposlenica HZMO-a s kojom je razgovarao rekla mu je da on trenutno nije u zgradi. No, nedugo nakon njezina odgovora, kada je Štrk još uvijek bio u zgradi, predstojnik Marušić je, kaže, prošao kraj njega i izašao. Štrk to nije shvatio jer nije znao kako Marušić izgleda. Umjesto da u razgovoru s umirovljenim braniteljem, invalidom Domovinskog rata, predstojnik Marušić dozna što sve ne funkcionira u ustanovi na čijem je čelu, on se, kao odgovorna osoba, ispada, odlučio na ignoriranje i nastavak sudskih sporova.
