BJELOVAR – Na Općinskom sudu u Bjelovaru proteklih dana rješavao se spor između Opće bolnice Bjelovar i liječnice Gorane Bilonić iz Splita. Bolnica je protiv svoje bivše djelatnice i specijalizantice podnijela tužbu radi naknade štete, a u tužbi je navedeno kako je Bilonić bila zaposlena u bolnici kao liječnik specijalizant, za što su imali i ugovor o specijalizaciji. Prema ugovoru koji je potpisan u siječnju 2007. godine, liječnica se obvezala da će po završetku specijalizacije ostati na radu u Općoj bolnici Bjelovar u svojstvu specijalistice u vremenu od deset godina.

Odredbom ugovora postojala je mogućnost raskida radnog odnosa prije isteka ugovorenog roka, ali pod određenim uvjetima i u tužbi bolnice se navodi da je za svaku godinu ranijeg raskida radnog odnosa na zahtjev specijalizanta, on dužan bolnici nadoknaditi direktnu i indirektnu štetu.

Pod direktnom štetom ugovorena je tako refundacija bruto iznosa svih naknada plaća za vrijeme trajanja specijalizacije i iznosa naknada na teret troškova poslovanja, dok su se indirektnom štetom smatrali troškovi koji su nastali u trajanju edukacije novog specijalizanta za savladavanje programa specijalizacije iz iste medicinske discipline. Nakon što je u veljači 2011. liječnica završila specijalizaciju, sklopljen je aneks ugovora kojim je utvrđeno da će obavljati poslove specijalizacije psihijatra te poslove kraće zamjene drugih radnika na istima ili sličnim poslovima, kao i druge poslove po nalogu ravnatelja. U prosincu iste godine zaključen je još jedan aneks ugovora, kojim je promijenjeno vrijeme u kojem je liječnica kao specijalist u obvezi ostati na radu kod tuženika po okončanoj specijalizaciji.

Naknada štete

Tada se liječnica obvezala ostati na radu kod tužitelja u vrijeme i u svojstvu liječnika specijalista, onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija, dok je preostali dio ugovora ostao neizmijenjen. U svojoj je tužbi Opća bolnica navela da je po sklopljenom ugovoru Bilonić ondje trebala ostati raditi najmanje do 3. veljače 2015. godine, no liječnica ugovor raskinula, odnosno dala je otkaz šest mjeseci i dva dana prije isteka ugovora. Zbog toga je Opća bolnica od svoje bivše djelatnice i potraživala naknadu štete u iznosu od 115 tisuća kuna, koliko je utvrđeno prema visini ukupnih troškova specijalizacije, bruto plaće, troškova stručnog usavršavanja i polaganja specijalističkog ispita razmjerno neizvršenoj obvezi.

Tužena liječnica, koja danas radi u Švedskoj, u odgovoru je osporila osnovu i visinu tužbe, istaknula je prigovor zastare te naglasila da osnova tužbe ne može biti naknada štete, pošto je u cijelosti odradila vrijeme, odnosno satnicu koju je bila u obvezi prema Općoj bolnici Bjelovar. Navela je i kako se prosječni broj dežurstava kretao minimalno od četiri do sedam mjesečno, što bi značilo da je u navedenom razdoblju odradila barem 125 dežurstava za bolnicu te da je u tom razdoblju ukupno odradila punih sedam mjeseci prekovremenog rada, a što je više nego što se tvrdi da je trebala ostati raditi u Općoj bolnici Bjelovar. Istaknula je kako je osim dežurstava, prekovremene sate odradila radom u dječjoj ambulanti te je i na taj način ostvarila otprilike mjesec dana prekovremenog rada. Nadalje, tijekom druge i treće godine specijalizacije, koju je odrađivala u kliničkim bolnicama u Zagrebu, bila je paralelno raspoređivana i na rad u bjelovarskoj bolnici te je u tom razdoblju odradila stotinjak dežurstava.

Znatni troškovi

Na kraju, Općinski sud u Bjelovaru nepravomoćno je odlučio da je tužbeni zahtjev Opće bolnice Bjelovar u potpunosti opravdan i da je liječnica svom nekadašnjem poslodavcu dužna platiti iznos od 115 tisuća kuna sa zateznom kamatom. No, uz to liječnica je bolnici dužna nadoknaditi i troškove parničnog postupka u iznosu od gotovo 32 tisuće kuna, također sa zateznom kamatom.