Možda će mnogima zvučati pomalo nevjerojatno, ali jedan od najdugovječnijih bjelovarskih sportova je plivanje. Premda tadašnji potoci Bjelovacka i Plavnička nisu bili pogodni za razvoj ovoga sporta, prvo kupalište je o svom trošku u blizini željezničke ložionice 1914. izgradio gradski fizik dr. Herman Fizscer. Da bi građane podučili plivanju, angažiran je učitelj, ali kako u arteškom bunaru nije bilo dovoljno vode, kupalište je ubrzo zatvoreno, čemu su 1930. pokušali doskočiti radnici ložionice koji kupalište pune vodom, no s obzirom je dotok svježe vode bio neznatan, ponovo dolazi do njegova zatvaranja.

Kako u svojoj publikaciji „Bjelovarski plivački klub – 75 godina od osnutka“, navodi jedan od doajena ovog sporta Božidar Darko Majhen, pitanje izgradnje bjelovarskog kupališta 1932. pokreće dr. Dražen Kvaternik. Zemljište na kojem se trebao izgraditi bazen bilo je u vlasništvu Rudolfa Beghofera, a tadašnji gradski vijećnici su se složili s otkupom zemljišta s pravom služnosti i prilaza sa sadašnjeg Trga Stjepana Radića. Tako je 4. rujna 1932. svečano otvoreno kupalište „Draženovac“, a tom prigodom je uslijedilo predstavljanje leđnog i prsnog plivanja, skakanja s trambulina i vaterpolo utakmica.

Gradski hit

Mladi Bjelovarčani su bili zainteresirani za plivanje, što im je omogućeno 15. kolovoza 1934. kada je utemeljen Bjelovarski plivački klub, a među značajnijim natjecanjima se spominje organizacija izlučnog pojedinačnog prvenstva Savske banovine na kojem su najbolje rezultate u raznim disciplinama postigli Dragutin Kranželić, Leo Figerhut i Miroslav Kareš. Uslijedio je još niz drugih natjecanja na kojima su plivači, ali i plivačice poput Smiljke i Rajke Rajski, postizali dobre rezultate i 1941. izborili sudjelovanje na europskom prvenstvu u juniorskoj konkurenciji koje je održano u poljskom Wroclavu. Naši su takmičari nastavili i natjecanje tijekom rata, pa su tako nastupili za reprezentaciju Hrvatske 1942. u Milanu i još nekim plivačkim ogledima.

Međutim, postojanje bazena nije samo značilo kupanje i plivanje, nego i odmjeravanje snaga u drugim sportovima. Tako su se na travnjaku pokraj bazena odigravali nezaboravni nogometni „hakli“ koji su trajali cijelo poslijepodne, a nakon završetka utakmice igrači hladili noge u bazenu. Na tom prostoru izgrađeno je i odbojkaško igralište na kojem se „rodio“ niz vrsnih igrača koji odlaskom na studij nastupaju za zagrebačku „Mladost“, odigravaju se vaterpolske partije na jedan gol, a igrači se nadaju kako će postati članovi kluba.

Lopata umjesto bazena

Prvih godina nakon Drugog svjetskog rata plivački sport i plivačka sekcija društva Braća Bakić nalaze se na margini iz jednostavnog razloga što su, navodi Majhen, morali sudjelovati u radnim akcijama na izgradnji pruge Šamac-Sarajevo i autoceste Zagreb-Beograd, ali je nekoliko plivača 1947. ipak oslobođeno socijalističkog „udarništva“ kako bi mogli trenirati za nastup na pionirskom i juniorskom prvenstvu Jugoslavije u Splitu. Prvi bjelovarski plivači i plivačice koje su trenirali Boris Jakupčević i Petar Petranović bili su Ivan Malek, Božidar-Darko Majhen, Krsto Pichler te Stanka Grubor, Olga Valentić i Nada Antolić, koja je na pionirskom prvenstvu Hrvatske 1948. osvojila prvo mjesto, a kasnije postala prvakinjom bivše države.

I idućih godina naši plivači nastavljaju s uspjesima, među kojima je polufinalno natjecanje za ulazak u II. saveznu ligu koje je pred 1.200 gledatelja održano u Bjelovaru, a naša je Mladost pobijedila u plivanju i vaterpolu. Niz dobrih rezultata uz manje oscilacije se nastavlja sve do 1968. kada trenerom postaje Vlado Turković koji donosi novi uzlet u bjelovarski plivački sport, što je značilo mukotrpan rad u gotovo nemogućim uvjetima.

Zlatno doba

– Okupio sam oko 80-ak plivača koji su zimi trenirali u dvorani i tek ponekad odlazili na nekoliko „bazenskih“ treninga u Zagreb ili na more. Unatoč tome, postizali smo izuzetne rezultate u kategorijama od pionira do seniora na razini od Slavonije do Hrvatske, i za deset godina koliko sam bio trenerom iznjedreno je nekoliko vrhunskih imena. Posebno su se isticale djevojke Jasna i Dubravka Momčilović, četiri puta za najbolje sportašice Bjelovara, Vesna i Jasna Malčić, Iva i Ela Majhen, Gordana Bajić te još niz drugih plivačica. U muškoj konkurenciji izuzetni su bili Davor Malčić, Nedjeljko Šukurma, Dinko Ljubetić, Davor Bubanj, Zlatan Vrkljan, Boris Vičević, Slobodan Dragišić i braća Kirin. Osim što su zajedno s roditeljima, koji su podržavali ne samo njih nego i klub, danas akademski obrazovani građani, u čemu nemam nikakve zasluge, držim da ih je bavljenje ovim sportom toliko očvrsnulo da su s lakoćom „vozili na dva kolosijeka“ – uvjeren je iskusni trener.
Pri tome će spomenuti cijelu nisku izvrsnih rezultata koje su ostvarili bjelovarski plivači, ali se i prisjetiti anegdote uoči zimskog prvenstva bivše države, kada je uz Nedjeljka Šukurmu prijavio i još neke plivače.

Iz dvorane do finala

-Tadašnji predsjednik Plivačkog saveza Boris Volščanček se čudio znajući kako nemamo zatvoreni bazen, na što sam mu odgovorio da „moji“ plivači u jednoj maloj dvorani svakodnevno prolijevaju znoj razvlačeći gume čime simuliraju plivanje. Unatoč tomu, Šukurma je ušao u finale državnog na 100 metara slobodno i leđno – prisjeća se Turković.
Bilo je to po mnogima „zlatno vrijeme“ bjelovarskog plivačkog sporta u kojem je primjerice Davor Malčić 1974. postao apsolutnim prvakom Hrvatske u disciplini 200 metara leptir, a zapaženi rezultat postiže i na omladinskom prvenstvu Jugoslavije održanom godinu dana kasnije.

Odlični vaterpolisti

Rezimirajući snagu nekadašnjeg bjelovarskog „vodenog sporta“, njegov neizostavni dio čine i vaterpolisti, svojedobno ozbiljni takmaci „morskim“ ekipama koje su se iz Bjelovara s turnira ili ligaških natjecanja uglavnom vraćale pognute glave. Iako je ekipa pretežito bila sastavljena od plivača, jedna od najuspješnijih momčadi je ona iz 1975., u kojoj su uz domaće nastupali i iskusni igrači zagrebačke Mladosti Hadžiskerlev i Ekl. Kako ne bi zazivali staru priču o zatvorenom bazenu, svi oni koji su bili netko i nešto u tom sportu trenirali su u hladnoj i mutnoj vodi, imali tek besplatan „upad“ na bazen, i ostavili vidljiv trag u ovom dijelu bjelovarskog sporta.