BJELOVAR – Upitate li nekog vremešnijeg sugrađanina za ulicu koja se nalazi nešto podalje od samog središta grada, u većini slučajeva ćete dobiti niječan odgovor. Pri tome nije riječ o neznanju, već tradicionalnom „snalaženju“ Bjelovarčana u vlastitom gradu pomoću nekih drugih orijentira. To su ponajčešće trgovine, kafići, stambene zgrade, obiteljske kuće ili institucije. Tako će namjernike na traženo mjesto većina uputiti riječima „To vam je sto metara niže od Županije, prije bolnice skrenite lijevo, ili prođite pored suda i samo ravno“. Naravno, ako ste podrobno objasnili što u stvari tražite.

Oni Bjelovarčani koji se pak nakon građevinskog bujanja grada međusobno pokušavaju sjetiti izgleda pojedinih ulica ili zgrada reći će: „Ta ti je kuća bila ispod nekadašnje Gotalove mesnice, a možda i ispod Zvonkove trgovine.“ Po tome se može zaključiti kako bjelovarske ulice najbolje poznaju samo poštari, taksisti, komunalci, vozači hitne pomoći i policajci, dok se većina nas i dalje oslanja na naučeno i rijetko prolazeći ulicama podižemo pogled prema tablama na kojima je ispisano njihovo ime. Bez sumnje je teško upamtiti i manje od polovice naziva jer prema dostupnim podacima koji možda i nisu najsvježiji, na gradskom popisu se nalazi 205 ulica.

Žene na periferiji

Listajući njihove nazive dolazimo do niza malo poznatih podataka od kojih je nauočljiviji onaj kako, opet po našim podacima, samo četiri gradske ulice nose ženska imena. Tako, pored sv. Ane, postoji ulica književnice Marije Jurić Zagorke, operne dive Milke Trnine te akademske slikarice Naste Rojc, koja ju „dijeli“ s ocem Milanom. No, iz njihova položaja je uočljivo kako su te ulice podalje od onoga što uobičavamo nazivati gradskom jezgrom i nalaze se gotovo na periferiji. Premda smo pokušali odgonetnuti zbog čega je u gradu zanemariv broj „ženskih“ ulica, neki će sugovornici kazati kako je u bjelovarskoj povijesti malo žena koje bi zbog svog značaja mogle „dobiti“ ulicu. Pa, ako je tome tako, samo primjećujemo kako nemamo ulicu utemeljiteljice grada, carice Marije Terezije, a imamo Radio Tereziju i gradsku manifestaciju Terezijanu, premda bi se moglo izlistati i još pokoje značajno ime. No, nećemo ih navoditi jer bi se možda radilo o subjektivnim procjenama, ali se teško ne zapitati zašto se uz gimnazijske profesore Ivana Volodera, Adalberta Opitza i Dragutina Grganića, po kojima se zovu neke ulice, u istom društvu ne bi našla i primjerice prof. Boža Tvrtković po kojoj je nazvan Fond koji potiče stvaralaštvo i kvalitetu rada u školama. Ili možda posegnulo za nekim drugim značajnim osobama hrvatske kulture, umjetnosti i povijesti, poput književnice Ivane Brlić Mažuranić, slikarice Slave Raškaj ili skladateljice Dore Pejačević.

Na južnoj strani grada ulicu ‘dijele’ otac i kćer

Naravno da je u vrijeme bivše države sitaucija bile ponešto drugačija jer su imena ulica u najvećem dijelu dobivali narodni heroji među kojima je bilo i žena, dok su neke od njih, poput dr. Emilije Holik, imale i svoju bistu koja je uklonjena i o čemu je svojedobno za Bjelovarac govorio i prof. Željko Pleskalt, jedan od članova Komisije za određivanje imena naselja, ulica i trgova 1990. godine.

Promjene naziva

-Glavna intencija promjena pojedinih naziva bila je povratak građanskog Bjelovara, i to bez ikakvih ideoloških konotacija. Pojedinim ulicama su vraćeni prijašnji nazivi, što smo držali potrebnim u očuvanju povijesnog kontinuiteta grada, dok su pojedine dobile nove. Što se tiče promjena kod ulica koje su dobile nove nazive 1945. godine, i to mahom po prvoborcima čija je sljedbenica bila tadašnja JNA protiv koje smo se borili, stav o njihovu uklanjanju s javnih prostora bio je nedvojben pa su iz javnosti uklonjene pojedine biste, iako su neke ostale na manje istaknutim mjestima – kazao je prof. Pleskalt.

Ulična obilježja

No, što je još moguće iščitati iz imena bjelovarskih ulica? Ponajprije činjenicu kako najveći dio njih nosi nazive poznatih osoba sa šireg gradskog područja među kojima su političari, umjetnici, profesori, odvjetnici i ostali, premda nisu zaboravljeni i neki drugi, poput književnika Ivana Kovačića, Miroslava Krleže, slikara Andrije Medulića, dirigenta Borisa Papandopula ili znanstvenika Nikole Tesle. No, uz poznate „domaće“ ličnosti, nalazi se i nekoliko stranih imena, među kojima su njemački skladatelj Johann Sebastian Bach te slovenski i bosanskohercegovački pjesnici France Prešeren i Mak Dizdar. Jednom od prepoznatljivosti je i popriličan broj ulica s imenima gradova, rijeka i otoka, među kojima prednjače zemljopisni nazivi iz Slavonije. Tako pored istoimene ceste, svoja imena imaju gradovi Osijek, Vinkovci, Vukovar, Ilok, potom Baranja, ali i Srijem.

S druge pak strane, izuzevši Križevačku cestu, za sada, osim Zagreba, nema imena ulica pojedinih gradova u širem regionalnom području, poput Virovitice Varaždina ili Koprivnice, ali zato imamo Podravsku, Moslavačku, Međimursku i Bosansku. Kako u nekim gradovima postoji cijeli niz ulica nazvanih po vrstama cvijeća ili voća, u nas je to riješeno u jednoj ulici naziva Cvjetna, no kako se za Bjelovar pored ostalog voli kazati da je uz sve ostalo i grad sporta, nismo pronašli ulicu koja bi nosila naziv nekog od naših poznatih imena sa sportskih terena. (čr)