U prijašnjim tekstovima kojima smo kanili otkriti neke (mnogima) nepoznate detalje o našem gradu ili tek podsjetiti na prošla vremena, prolazili smo različitim vremenskim crtama, događajima, ili pak pomoću zapisa i razgovora pokušali doprijeti do nekih skrovitijih gradskih kutaka. Tako je vremenom nastajao i mali spomenar u kojem možda i nije bilo sustavnosti u odabiru, već bi se prije moglo kazati kako je pojedine „teme“ određivala dostupnost podataka i činjenica iz kojih je bilo moguće vratiti „vrijeme unazad“. Ali, nikada nismo pisali o nekim događajima koji su također dio gradske povijesti, no neće ostati zapamćeni po dobru, već se obično opisuju kao katastrofe ili tragedije.

Potresi i poplave

Iako u Bjelovaru nisu zabilježeni jači potresi, mnogi se sjećaju 1969. godine kada je pomicanjem tla razorena Banja Luka, a u mnogim bjelovarskim stanovima se njihali „lusteri“ i zveckale čaše „servisa“ u ormarima dnevnih boravaka. Zato se vjerojatno najjači bjelovarski potres dogodio 20.veljače 1972., kada je nekoliko tisuća ljudi dočekalo rukometaše ORK Partazana nakon osvajanja naslova prvaka Europe. Kako nemamo ni rijeku, jer neki kažu da je Bjelovacka potok, ne bi trebalo strahovati od poplava, ali bilo je godina kada se „potok“ znao pretvoriti u pobješnjelu bujicu. Znaju to starosjedioci Radničkog naselja, poznatijeg kao „Picindol“, među kojima je i Vojo Vrajić, s kojim smo svojedobno razgovarali o „ćudima“ Bjelovacke.

-Obilne kiše, topljenje snijega ili pucanje brane u Lugu, znali su zadati glavobolje žiteljima. Pamtim nabujale vode pred čijom su snagom popuštala ne samo podrumska, već i ulazna vrata obiteljskih kuća, a 60- ih godina su poplavljivale dio grada sve do nekadašnje željezničke Ložione. Kasnije je bilo još nekoliko izlijevanja voda, kada smo se kroz naselje vozili čamcima. Nakon regulacije dijela vodotoka više nema opasnosti, ali su žiteljima naselja ipak ostali u sjećanju prizori u što se može pretvoriti pitomi potok-ispričao je Vojo.

Plameni jezici

Zato je gradska povijest osjetno „bogatija“ kada je riječ o požarima koji su tijekom proteklih desetljeća „gutali“ dijelove tvornica, trgovina, skladišta, robne kuće, pa čak i Gimnazije. Tako je prema podacima o većim požarima koje su gasili bjelovarski vatrogasci sažetim u knjizi „50 godina profesionalnog vatrogastva u Bjelovaru, autora Krunoslava Fučkora, prvom značajnijom intervencijom naveden požar koji je 1960. izbio u tadašnjem gradskom predgrađu Ivanovčani, a dvije godine kasnije na svinjogojskoj farmi smještenoj na prostoru današnje „Gale“. Potom dolazi do požara u tada najmodernijoj robnoj kući Nami, a 1973., i u mlinu nekadašnjeg „5.maja“,

-Dvije godine nakon otvaranja, točnije početkom rujna 1971., na katu je izbio požar pričinivši gotovo stopostotnu štetu, a razlog je bilo iskrenje transformatora reklama. Bili su to dani očaja i zabrinutosti, no sačuvana su sva radna mjesta, nakon tjedan dana otvoreno je prizemlje u koje se slijevala sva voda tijekom gašenja, a početkom prosinca iste godine na kat su počeli pristizati prvi kupci-prisjetio se tadašnji direktor ove robne kuće Ivica Počta.

Idućih godina dogodilo se još nekoliko većih požara, među kojima se mnogi sjećaju onih na farmi „Koopexporta“ u Gudovcu, a posebice u Drvnoj industriji Česma koji je prema pričinjenoj šteti, ali i zahtjevnosti gašenja bio možda najvećom katastrofom, čemu valja dodati i onaj na upravnoj zgrade Ine, te dva u lakirnici Tehnike. Potom je posebno zabilježen 29.rujan 1991., kada je tijekom borbi za oslobođenje Bjelovara od jugovojske zabilježeno dvadesetak intervencija. Od jutra, na području grada bukti nekoliko požara, ali prema naređenju, vatrogasci ne izlaze na teren sve do 13 sati, kada počinje gašenje vatre na garaži Policijske uprave, potom drugih objekata, i u poslijepodnevnim satima već osvojene vojarne, a neke od njih pamti i vozač jednog od navalnih vozila, Ivica Demović.

-Pozivi za izlaske na teren redali su se jedan za drugim, ali smo ipak stizali na najkritičnija mjesta, a da i sami nismo znali kakve opasnosti „vrebaju“. Oko nas su letjeli meci koje nismo čuli zbog kaciga i opreme, a tek kasnije smo shvatili da su nas snajperisti gađali i za vrijeme gašenja. No, nije to bila jedina opasnost, jer smo u nekim slučajevima hodali po žicama, ne znajući je li struja isključena ili ne, bacali iz prostorija užarene plinske boce, ali dečki na to nisu obraćali pozornost, želeći što prije obuzdati vatru i spasiti kuće ili stanove gdje to bilo moguće – ispričao je za ranijeg razgovora ovaj iskusni vatrogasac.

Iduća godina će ostati zabilježena po vatrenoj stihiji koja je zahvatila „Sirelu“. Kako navodi nekadašnji načelnik Općinskog centra za zaštitu od požara Stjepan Grula, u gašenju je sudjelovalo 155 vatrogasaca, a intervencija je trajala od 18.veljače u 17.45, do drugoga dana kada je okončana u 15,00 sati. Šteta je procijenjena na 120 milijuna njemačkih maraka, a kako je utvrđeno, uzrok izbijanja vatre bilo je nepropisno elektrozavarivanje. Izuzme li se požar elektropeći u ljevaonici „Tome Vinkovića“, značajnijih gašenja nije bilo do 1998., kada u razmaku od deset dana na zgradi Gimnazije izbijaju dva požara, zbornice i potom knjižnice.

Gimnazijalci su s nevjericom promatrali požarište svoje škole

Gorjela Gimnazija i Pevec

-Prošle srijede, građane Bjelovara su u jutranjim satima ponovo probudile vatrogasne sirene. I ovoga je puta, nažalost gorijelo u zgradi bjelovarske Gimnazije. Požar je izbio u prostoru knjižnice oko 3.30 sati, a primjetila ga je policijska ophodnja. Prema saznanjima kojima raspolažemo, vatra je uništila dobar dio vrijednog knjižnog fonda-izvjestio je tadašnji „Bjelovarski list“. Ipak, rekorder po broju intervencija, ali ne zbog gašenja požara, je 1999. godina, kada je početkom lipnja Bjelovar pogodilo nevrijeme. Tako je samo u prva dva dana evidentirano 65 intervencija na ispumpavanju vode i uklanjanju drveća, a ukupan broj izlazaka na teren dosegao je gotovo nevjerojatnih 110.

Prebirući po podacima već spomenute knjige dolazimo do 2002., uz koju je vezan požar u robnoj kuća tvrtke Pevec na Radićevom trgu.

-U požaru koji je izbio u 3.40 sati, do temelja je izgorio prodajni centar tvrtke “Pevec” na Radićevu trgu u središtu Bjelovara. Vatrena stihija „progutala“ je oko 1500 četvornih metara objekta prepunog robe pripremljene za božićne blagdane. Vatru su brzo obuzdali vatrogasci bjelovarske Javne vatrogasne postrojbe, uz nadljudske napore kako se ne bi proširila na susjednu benzinsku crpku, udaljenu svega desetak metara. Premda se uzroci još istražuju, za sada se pouzdano zna kako nitko od Pevecovih radnika u trenutku požara nije bio u prodajnom centru. Nagađa se kako je mogući uzrok kvar na električnim instalacijama-izvjestio je za „Večernji list“ autor ovoga teksta.

I na posljetku, podsjećamo kako je u 2011. u Prespi, vatra uništila skladište tvrtke „Prima commerce“, što je ujedno i najveći požar zabilježen do današnjih dana.(čr)